Činjenica da one postoje, ne govore o tome tko je „bolji“, a tko „gori“, niti mogu biti predmetom rasprava u smislu bilo kakve (ne)jednakosti u društvu. One nikome ne daju veća ili manja prava, a posebice ne veću ili manju vrijednost. No ono na što neke od njih mogu utjecati jest zdravlje, pa ih je svakako dobro poznavati.

Spomenimo ovom prilikom šest ključnih razlika između muškaraca i žena.

1. Fiziološke razlike

Mišići i masti. Sastav tijela razlikuje se između muškaraca i žena, pri čemu žene imaju proporcionalno više masnog tkiva, a muškarci više mišićne mase. Iako su i muškarci i žene podložni pretilosti, zdravstvene posljedice razlikuju se među spolovima. Tako muškarci imaju veću kardiovaskularnu smrtnost, ali žene imaju veći porast kardiovaskularne smrtnosti s povećanjem BMI-a ili opsega struka.

Kosti. Razlike postoje i kada je riječ o kostima; naime, muškarci i žene imaju različite obrasce razvoja kostiju, što uključuje veličinu, gustoću i oblik kostura. Muškarci općenito imaju veće kosti od žena. To uključuje dulje i gušće kosti u nogama, rukama i kralježnici, što je povezano s njihovom većom ukupnom tjelesnom masom. Žene, s druge strane, imaju relativno šire kukove, što je prilagođeno za trudnoću i porođaj. Muškarci imaju veću gustoću kostiju u prosjeku, dok su žene sklonije gubitku gustoće kostiju s godinama, posebno nakon menopauze kada razina estrogena opada. To povećava rizik od osteoporoze kod žena.

Srce. I naša srca se razlikuju, a pritom ne mislimo na emocije. Tako razlike postoje kada je riječ o veličini, gustoći i funkciji srca, kao i njegovoj reakciji na stres. Po omjeru, žensko srce i neke njegove komore su manje. Stijenke koje dijele neke od komora su tanje, a vene su finije. Žensko srce pumpa brže od muškog, ali muško srce izbacuje više krvi sa svakom pumpom. Stres uzrokuje ubrzanje pulsa žene, što dovodi do pumpanja više krvi. Kod muškaraca se pak arterije sužavaju, što dovodi do porasta krvnog tlaka. Fiziološke razlike između muškog i ženskog srca utječu i na pojavnost, simptome, a mogu utjecati čak i liječenje srčanih bolesti. Primjerice, kada je riječ o bolesti srca, muškarci osjećaju očigledniju bol u prsima, dok žene osjećaju kratku bol u gornjem dijelu trbuha ili leđa, mučninu, otežano disanje i znojenje. Ženin rizik od kardiovaskularnih bolesti značajno se povećava nakon menopauze, dok je iznenadna srčana smrt češća kod muškaraca. Zbog fizičkih razlika u veličini i funkciji srca, liječenje aritmije može zahtijevati različite vrste lijekova za muškarce u odnosu na žene.

Fiziološke razlike između muškog i ženskog srca utječu i na pojavnost, simptome, a mogu utjecati čak i liječenje srčanih bolesti

2. Razlike u strukturi mozga

Ne može se poreći činjenica da je muški mozak većeg volumena, pa su tako istraživanja već odavno pokazala, a kasnije i potvrdila, da je muški mozak veći za desetak posto u odnosu na ženski. Veličina mozga u muškaraca povezana je s većom ukupnom tjelesnom masom, a ne s inteligencijom (što neki vole koristiti u raspravama).

Načini na koje se žene i muškarci razlikuju u inteligenciji i specifičnim kognitivnim sposobnostima, među najžešćim su kontroverzama psihologije. Ogromne količine podataka pokazuju da, iako postoje neke prosječne razlike u određenim kognitivnim sposobnostima, postoji značajno preklapanje u distribuciji muškaraca i žena. Nema spolnih razlika u općoj inteligenciji – standardizirani IQ testovi napisani su da ne pokažu razlike, a zasebne procjene koje nisu napisane s ovim kriterijem ne pokazuju razlike u općoj inteligenciji.

Osim razlike u veličini mozga, uočene su i određene razlike u volumenu određenih regija moždane kore, potom u veličini corpusa callosuma (žuljevitog tijela, odnosno mase bijelih poprečnih živčanih niti smještene u dubini između hemisfera velikog mozga) i amigdale, a tu su i kognitivne razlike, kao i razlike u hormonalnom utjecaju na mozak.

Istraživanja o mogućim spolnim razlikama u mozgu i dalje su važna, osobito zbog zdravstvenih implikacija. Na primjer, žene imaju veću stopu depresije, anksioznosti i poremećaja prehrane, dok su muškarci skloniji autizmu i poremećaju pažnje s hiperaktivnošću (ADHD). Ipak, autizam bi mogao biti poddijagnosticiran kod djevojčica ili bi ga one mogle ispoljavati drugačije. 

3. Razlike u hormonima

Hormonalne razlike između muškaraca i žena igraju ključnu ulogu u razvoju, fiziologiji i ponašanju oba spola. Primarna razlika leži u različitim vrstama i razinama spolnih hormona, koji su odgovorni za regulaciju reproduktivnih sustava, ali također utječu na različite tjelesne funkcije, raspoloženje i fizički razvoj.

Testosteron je glavni spolni hormon kod muškaraca, koji se proizvodi prvenstveno u testisima, a u manjoj količini u nadbubrežnim žlijezdama. Ovaj hormon podržava razvoj sekundarnih spolnih karakteristika, igra ključnu ulogu u regulaciji spolne želje, agresije i energije, a utječe i na gustoću kostiju te crvenu krvnu sliku.

Estrogen je pak glavni ženski spolni hormon, proizveden uglavnom u jajnicima, a manjim dijelom u nadbubrežnim žlijezdama i masnom tkivu. Odgovoran je za razvoj sekundarnih spolnih karakteristika, regulaciju menstrualnog ciklusa i održavanje reproduktivnog sustava.

Također utječe na zdravlje kostiju, kognitivne funkcije i raspoloženje. Žene imaju značajno više razine estrogena od muškaraca, iako muškarci također proizvode male količine estrogena u svojim testisima.

Tu je i progesteron, još jedan važan hormon kod žena, posebno u drugoj polovici menstrualnog ciklusa i tijekom trudnoće. Kod muškaraca je prisutan u manjim količinama te ima ulogu u proizvodnji testosterona.

Hormonalne razlike doprinose različitim zdravstvenim rizicima kod muškaraca i žena. Na primjer:

• Depresija je češća kod žena, što je povezano s promjenama u razini estrogena.
• Kardiovaskularni rizik raste kod žena nakon menopauze, kada razine estrogena padaju.
• Testosteron može igrati ulogu u muškoj agresiji i povećanom riziku od određenih bolesti poput srčanih bolesti.

Dakle, iako muškarci i žene dijele mnoge iste hormone, razlike u količinama i funkciji tih hormona imaju značajan utjecaj na fiziološke, psihološke i zdravstvene razlike između spolova.

4. Reproduktivne razlike

Reproduktivno zdravlje odnosi se na stanje ženskog i muškog reproduktivnog sustava tijekom svih životnih razdoblja. Ti se sustavi sastoje od reproduktivnih organa, uključujući jajnike kod žena i testise kod muškaraca, a reproduktivni organi pak proizvode i otpuštaju hormone, kao i druge žlijezde u tijelu koje proizvode hormone, poput hipofize u mozgu.

U tom kontekstu razlikuju se i ženski te muški poremećaji. Ženski poremećaji uključuju:

• rani ili odgođeni pubertet,
• menstrualne probleme,
• neplodnost ili smanjena plodnost,
• probleme tijekom trudnoće,
• sindrom policističnih jajnika (jajnici proizvode više muških hormona nego što je normalno),
• endometriozu i drugo.

Muški poremećaji uključuju:

• impotenciju ili erektilnu disfunkciju te
• nizak broj spermija.

Ne ulazeći dublje u reproduktivne razlike, činjenica je da one neminovno postoje, a da se poremećaji kod muškaraca i žena drugačije liječe. Primjerice, iako se preuranjeni pubertet može dogoditi i kod djevojčica i kod dječaka, liječenje posve sigurno neće biti isto. Isto je i kad govorimo o neplodnosti – neplodnost žena i muškaraca ima drugačije uzroke i drugačije se liječi.

5. Razlike u komunikaciji

Neovisno o tome što najviše utječe na razlike, bilo da je riječ o spomenutom žuljevitom tijelu koje bi moglo utjecati na sposobnosti u komunikaciji ili na društveno-kulturološke utjecaje, muškarci i žene imaju različite stilove razgovora, drugačiji je proces donošenja odluka, neverbalna komunikacija je drugačija…
Primjerice, žene često govore o sadržaju i obraćaju pažnju na način na koji se poruka isporučuje, dok muškarci više pažnje posvećuju samom sadržaju. Kada žene slušaju, često klimaju glavom i izdaju ohrabrujuće zvukove, dok muškarci smatraju da klimanje glavom može značiti pristajanje na izrečeno. Žene žele biti uključene u proces donošenja odluka, dok muškarci više vole donositi konačnu odluku. Žene češće nego muškarci donose teške teme na razgovor (80% više), bez obzira na to je li odnos sretniji ili nesretniji. Muškarci obično izbjegavaju razgovore o teškim temama i često se povlače kada dođe do tih situacija.

Razlika je svakako više, no pritom treba napustiti i neke stare stereotipe poput onog da žene pričaju više od muškaraca. Pregled 56 studija koje su provele lingvističarka Deborah James i socijalna psihologinja Janice Drakich pronašao je samo dvije studije koje pokazuju da žene govore više od muškaraca, dok su 34 studije pokazale da muškarci govore više od žena. Šesnaest studija pokazalo je da govore isto, a četiri nisu pokazale jasan obrazac. Tko priča više, svakako ne ovisi o „muškom i ženskom“ mozgu.

6. Razlike u socijalizaciji

I za kraj ćemo spomenuti razlike u socijalizaciji kao jedan od doista starih stereotipa. Naime, razlike u socijalizaciji između muškaraca i žena oblikuju se kroz niz faktora, uključujući kulturu, obitelj, obrazovni sustav i medije, a biologija u tome ima najmanje utjecaja. Ove razlike utječu na način na koji se dječaci i djevojčice ponašaju, komuniciraju i razvijaju socijalne vještine.

Tako, na primjer, socijalizacija oblikuje očekivanja vezana uz rodne uloge. Dječaci često preuzimaju uloge koje se smatraju „muškima“, kao što su vođenje i natjecanje, dok djevojčice preuzimaju „ženske“ uloge koje uključuju njegovanje i brigu o drugima. Ova očekivanja mogu utjecati na izbore karijere i društvenu dinamiku u odrasloj dobi.

Posebno osjetljivo je područje emocija, barem kada govorimo o zdravlju. Tako su djevojčice obično poticane da dijele svoje osjećaje i traže emocionalnu podršku, dok se dječaci često socijaliziraju da budu samostalni i da skrivaju svoje emocije. Ova razlika može ozbiljno utjecati na mentalno zdravlje i način na koji se suočavaju sa stresom i teškoćama.

Mediji igraju značajnu ulogu u oblikovanju stavova i ponašanja. Sadržaji često i dalje prikazuju stereotipne rodne uloge, što može dodatno utjecati na percepcije dječaka i djevojčica o tome što se od njih očekuje.

Korišteni izvori: BioMed Central, Cardiology Associates of Michigan, NIH, Healthline, Psychology Today, Canadian Journal of Communication

Objava 6 ključnih razlika između muškaraca i žena pojavila se prvi puta na ADIVA.

Da bismo mogli pisati o liječenju kortikosteroidima, najprije moramo objasniti o čemu je zapravo riječ. Bubrezi su parni organi, na čijim su se vrhovima smjestile male trokutaste nadbubrežne žlijezde, teške samo po četiri grama. Te se male žlijezde sastoje od dva dijela – srži i kore. Na srž žlijezde otpada 20 posto organa, a odgovorna je za lučenje adrenalina i noradrenalina. Kora nadbubrežne žlijezde je žute boje i sastoji se od tri dijela te luči tridesetak različitih hormona – kortikosteroida. Cijela ova skupina hormona sintetizira se iz kolesterola, kemijske formule su im veoma slične, ali one male razlike u strukturi daju im posve različita obilježja, a time i različite uloge.

Bolesnicima koji kortikosteroide uzimaju peroralno trebalo bi savjetovati da se pridržavaju prehrane smanjene kalorijske vrijednosti, ali koja sadrži puno bjelančevina, kalija i kalcija, a količinu natrija da svedu na minimum

Kortikosteroidi se dijele na mineralokortikoide, glukokortikoide i androgene steroide

Mineralokortikoidi održavaju ravnotežu elektrolita (otuda im i potječe naziv) u izvanstaničnoj tekućini, napose natrija i kalija. Glavni mineralokortikoid je aldosteron i na njega odlazi 95 posto mineralokortikoidne aktivnosti. Glukokortikoidi dobili su ime po tome što im je jedan od važnih učinaka povećanje koncentracije glukoze u krvi. Osim te, glukokortikoidi imaju važnu ulogu u metabolizmu bjelančevina i masti, ali i u nizu drugih aktivnosti vezanih uz upalne i imunosne procese. Glavnom glukokortikoidu kortizolu (hidrokortizolu) pripada 95 posto glukokortikoidne aktivnosti, a pridonosi, u manjoj mjeri, mineralokortikoidnoj aktivnosti.

Kosrtikosteroidi su važna farmakoterapijska skupina lijekova

U kolokvijalnom govoru pojam kortikosteroidi odnosi se na njihove sintetske analoge, odnosno veoma važnu farmakoterapijsku skupinu lijekova. I dok se primjena kortikosteroida u nadomjesnom liječenju ne dovodi u pitanje, njihova primjena kod većine drugih bolesti za sobom povlači još nedorečene odgovore. Kortikosteroidi djeluju gotovo na sva tkiva veoma složenim mehanizmima koji ulaze u metaboličke procese. Osim toga, oni imaju imunosupresivni, odnosno protuupalni učinak, ali i niz drugih učinaka čiji se točan mehanizam tek treba otkriti. Uza sve dobrobiti koje ti lijekovi nose sa sobom, brojne i često vrlo štetne nuspojave nalažu da se uvijek koriste uz liječnički nadzor.

Najvažniji sintetski steroid s mineralokortikoidnim djelovanjem je fludrokortizon. On je potentan mineralokortikosteroid koji se koristi u liječenju insuficijencije kore nadbubrežne žlijezde u kombinaciji s hidrokortizonom. Lijek se daje u dvije doze. Prva, jutarnja doza, je veća kako bi se oponašao prirodni ritam lučenja kortikosteroida koji svoj vrhunac imaju u jutarnjim satima i tijekom obroka. U stanjima stresa, a stres predstavljaju i povišena tjelesna temperatura i infekcija, doza lijeka mora se povećati.

Uglavnom se koriste u kombinaciji s drugim lijekovima

Osim nadomjesnog liječenja, kortikosteroidi, najčešće glukokortikoidi, koriste se u brojnim neendokrinim indikacijama koje se odnose na različite organske sustave. Terapija kortikosteroidima, općenito govoreći, nije kurativna i rijetko je kada prvi izbor. Uglavnom se oni koriste u kombinaciji s drugim lijekovima. Vrlo su djelotvorni u kontroli kroničnih upalnih bolesti kao što su astma, alergije, upalne bolesti crijeva, reumatske bolesti, onkološke bolesti, kao i mnoga druga stanja. Put primjene kortikosteroida je različit: oralni, inhalacije, intramuskularno, intravenski, supkutano i drugo, kao što je i različit raspon doza. Doziranje se određuje individualno, ovisno o stanju bolesnika, ali i o njegovoj reakciji na lijek.

>>Antibiotici su lijekovi koji sprečavaju rast bakterija, a primjenjuju se u liječenju bakterijskih upala. Čestom upotrebom antibiotika njihova učinkovitost je ugrožena, jer se razvija otpornost bakterija na te lijekove.<<

Astma i kortikosteroidi

Primjerice, kod ljudi koje muči astma, kontrola je danas nezamisliva bez kortikosteroida. Ti lijekovi primijenjeni inhalacijom ulaze u složene upalne procese dišnog sustava bolesnika dovodeći do poboljšanja plućne funkcije, bolje kvalitete života, smanjenja simptoma i pogoršanja tijeka bolesti. Premda su kortikosteroidi važni lijekovi s mnogim prednostima, ne treba zanemariti nuspojave koje se mogu javiti tijekom njihove primjene. Pri kratkoročnoj primjeni kortikosteroida (kraće od dva tjedna) ne bi trebalo očekivati nuspojave. Osim toga, nuspojave se ne javljaju kod svih bolesnika, kao što se ni sve moguće nuspojave ne javljaju kod jedne osobe. Učestala lokalna primjena kortikosteroida može dovesti do atrofije epiderme, pojave akni i folikulitisa, a inhalacijski korišten lijek do suhoće u ustima, promuklosti, poremećaja okusa i kandidijaze.

Kortikosteroidi moraju biti pod nadzorom liječnika

Bolesnicima koji kortikosteroide uzimaju peroralno trebalo bi savjetovati da se pridržavaju prehrane smanjene kalorijske vrijednosti, ali koja sadrži puno bjelančevina, kalija i kalcija, a količinu natrija da svedu na minimum. Trebali bi se puno kretati i baviti fizičkom aktivnošću. Kod primjene inhalacijskih kortikosteroida posebnu pozornost trebalo bi posvetiti oralnoj higijeni. Bolesnici bi nakon svake takve primjene usta trebali isprati vodom. Lokalna primjena kortikosteroida trebala bi biti kratka (pet do sedam dana). Zbog svega toga kortikosteroidi, kao vrlo moćni saveznici u kontroli mnogih bolesti, moraju biti pod nadzorom liječnika, a bolesnika treba uputiti da se za dodatan savjet obrati i ljekarniku.

Objava Saznajte kako pravilno koristiti kortikosteroide i prepoznati nuspojave pojavila se prvi puta na ADIVA.

Hipertenzija

Hipertenzija ili povišeni krvni tlak glavni je čimbenik rizika velikog broja bolesti srca i krvožilnog sustava kao i akutnih cerebrovaskularnih poremećaja. Hipertenzija je bolest koja se često kasno dijagnosticira, no podatak koji još više zabrinjava je da velik broj osoba pati od hipertenzije, a da toga nisu niti svjesni.

Liječnici i udruženja za hipertenziju preporučuju provođenje barem dva uzastopna mjerenja krvnog tlaka te bilježenje prosječne vrijednosti

Poražavajuće činjenice su i da se velik postotak osoba s povišenim krvnim tlakom ne javi liječniku, niti redovito kontrolira krvni tlak te da je prosječan tlak liječenog hipertoničara daleko iznad preporučenih vrijednosti.

Fibrilacija atrija

Fibrilacija atrija je najčešća aritmija u općoj populaciji, i pretpostavlja se da danas u Hrvatskoj oko 40.000 osoba boluje od nekog oblika ove bolesti. Simptomi uglavnom ovise o kliničkoj manifestaciji srčanih poremećaja, ali jednako tako fibrilacija atrija može biti i bez simptoma, a neliječena predstavlja veliku opasnost za nastanak moždanog udara i infarkta miokarda.

Mjerenje krvnog tlaka

Redovito i ispravno mjerenje krvnog tlaka omogućuje pravovremeno liječenje i korekciju terapije hipertenzije, dok rano otkrivanje fibrilacije atrija i odgovarajuća terapija dodatno umanjuju rizik za nastanak ozbiljnih komplikacija, ponajprije moždanog udara.

Liječnici i udruženja za hipertenziju preporučuju provođenje barem dva uzastopna mjerenja krvnog tlaka te bilježenje prosječne vrijednosti. Suvremena tehnologija i nova generacija Microlife tlakomjera omogućuje provođenje uzastopnih mjerenja samo jednim pritiskom, pri čemu uređaj automatski provodi izračun prosječne vrijednosti te je bilježi u memoriju, što omogućuje pouzdanu kontrolu sukladno zdravstvenim smjernicama.

>>Najvažnije je da se već u najranijoj životnoj dobi usvoje zdrave životne navike jer kada čovjek živi prema tim principima, pridonosi značajnom smanjenju srčanožilnog pobola (većem od 50 %) i smrtnosti.<<

Današnje inovacije otišle su i korak dalje, implementirajući složene algoritme detekcije fibrilacije atrija naprednim Microlife AFIB tlakomjerom korisnici mogu otkriti ovu najčešću aritmiju pri uobičajenom, redovitom mjerenju krvnog tlaka kod kuće te se pravovremeno javiti liječniku koji će odlučiti o potrebi daljnje obrade.

Objava Kontrolirajte hipertenziju! Redovitim mjerenjem tlaka izbjegnite komplikacije pojavila se prvi puta na ADIVA.

Hrvatski zavod za javno zdravstvo poziva sve roditelje čija djeca nisu cijepljenja protiv ospica, rubele i parotitisa prema kalendaru cijepljenja da se jave svojim izabranim liječnicima i nadoknade propuštena cijepljenja. U slučaju dolaska bolesnika s povišenom temperaturom, respiratornim simptomima i osipom, podsjećamo sve liječnike da diferencijalno dijagnostički u obzir uzmu i ospice te uzorke bolesnika upute na laboratorijsku analizu. Pri tome je posebno važno uzeti detaljnu anamnezu o kretanju bolesnika i eventualnom putovanju. Bolesnika treba staviti u izolaciju i odmah obavijestiti teritorijalno nadležnog epidemiologa.

Komplikacije se mogu javiti i do 4 tjedna nakon osipa, a uključuju upalu srednjeg uha, upalu pluća, proljev

14 dana od izloženosti virusu do pojave osipa

Ospice su jedna od najzaraznijih infektivnih bolesti koju uzrokuje virus ospica (Morbillivirus, MV)  iz porodice Paramyxoviridae. Virus ospica prenosi se kapljičnim putem, u izravnom kontaktu s respiratornim izlučevinama zaražene osobe, a rjeđe neizravno svježe kontaminiranim predmetima. Čovjek je jedini prirodni domaćin i rezervoar virusa ospica. Inkubacija tipično traje 10 do 12 dana od izlaganja virusu do pojave prvih simptoma bolesti, ali može varirati od 7 do 21 dan. Prosječno prođe 14 dana od izloženosti virusu do pojave osipa. Zaražena osoba postaje zarazna za okolinu 1-2 dana prije pojave prodromalnih simptoma odnosno 4 dana prije pojave osipa i ostaje zarazna 4 dana nakon pojave osipa.

Osip se najprije pojavljuje na licu i iza ušiju

Ospice započinju visokom temperaturom uz popratni kašalj, curenje nosa (koriza) i konjunktivitis, a dan-dva nakon toga obično je prisutan i karakterističan osip na sluznici usne šupljine (Koplikove pjege). Tri do pet dana nakon početka bolesti javlja se makulopapulozni osip, najprije na licu i iza ušiju, koji se potom širi i traje 4 do 7 dana, te ponekad završava ljuštenjem kože. Komplikacije se, kao posljedica umnožavanja samog virusa ili sekundarne bakterijske infekcije, mogu javiti i do 4 tjedna nakon osipa, a uključuju upalu srednjeg uha, upalu pluća, laringotraheobronhitis (krup), proljev, febrilne konvulzije i encefalitis. Smrtni ishod se bilježi u manje od 1 % oboljelih u razvijenim zemljama, dok u zemljama u razvoju iznosi 3  do 5 %, a u nekim područjima doseže 10 do 30 %. Subakutni sklerozirajući panencefalitis (SSPE) je vrlo rijetka i teška komplikacija ospica koja se javlja nekoliko godina nakon zaraze ospicama. Veći rizik razvoja SSPE je u djece koja se zaraze virusom ospica u dojenačkoj dobi.

Objava Povezan s prvim: Potvrđen i četvrti slučaj ospica pojavila se prvi puta na ADIVA.

Rezultati analiza potvrđuju da se radi o ospicama. Protuepidemijske mjere se provode od početka postavljanja sumnje na ospice i provodit će se i dalje, izvijestio je Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

HZJZ poziva sve roditelje čija djeca nisu cijepljenja protiv ospica, rubele i parotitisa prema kalendaru cijepljenja da se jave svojim izabranim liječnicima i nadoknade propuštena cijepljenja. U slučaju dolaska bolesnika s povišenom temperaturom, respiratornim simptomima i osipom, podsjećamo sve liječnike da diferencijalno dijagnostički u obzir uzmu i ospice te uzorke bolesnika upute na laboratorijsku analizu. Pri tome je posebno važno uzeti detaljnu anamnezu o kretanju bolesnika i eventualnom putovanju. Bolesnika treba staviti u izolaciju i odmah obavijestiti teritorijalno nadležnog epidemiologa.

Inkubacija tipično traje 10 do 12 dana od izlaganja virusu do pojave prvih simptoma bolesti

Ospice su jedna od najzaraznijih infektivnih bolesti koju uzrokuje virus ospica (Morbillivirus, MV)  iz porodice Paramyxoviridae. Virus ospica prenosi se kapljičnim putem, u izravnom kontaktu s respiratornim izlučevinama zaražene osobe, a rjeđe neizravno svježe kontaminiranim predmetima.

Čovjek je jedini prirodni domaćin i rezervoar virusa ospica

Inkubacija tipično traje 10 do 12 dana od izlaganja virusu do pojave prvih simptoma bolesti, ali može varirati od 7 do 21 dan. Prosječno prođe 14 dana od izloženosti virusu do pojave osipa. Zaražena osoba postaje zarazna za okolinu 1-2 dana prije pojave prodromalnih simptoma odnosno 4 dana prije pojave osipa i ostaje zarazna 4 dana nakon pojave osipa.

Ospice započinju visokom temperaturom uz popratni kašalj, curenje nosa (koriza) i konjunktivitis, a dan-dva nakon toga obično je prisutan i karakterističan osip na sluznici usne šupljine (Koplikove pjege). Tri do pet dana nakon početka bolesti javlja se makulopapulozni osip, najprije na licu i iza ušiju, koji se potom širi i traje 4 do 7 dana, te ponekad završava ljuštenjem kože.

Komplikacije se, kao posljedica umnožavanja samog virusa ili sekundarne bakterijske infekcije, mogu javiti i do 4 tjedna nakon osipa, a uključuju upalu srednjeg uha, upalu pluća, laringotraheobronhitis (krup), proljev, febrilne konvulzije i encefalitis. Smrtni ishod se bilježi u manje od 1 % oboljelih u razvijenim zemljama, dok u zemljama u razvoju iznosi 3  do 5 %, a u nekim područjima doseže 10 do 30 %. Subakutni sklerozirajući panencefalitis (SSPE) je vrlo rijetka i teška komplikacija ospica koja se javlja nekoliko godina nakon zaraze ospicama. Veći rizik razvoja SSPE je u djece koja se zaraze virusom ospica u dojenačkoj dobi.

Objava Potvrđeno: Pacijent u Dubrovniku boluje od ospica pojavila se prvi puta na ADIVA.

A koliko je zanimljiva djeci, toliko može biti i pomalo stresna roditeljima, pred kojima se pojavljuju pitanja s kojima se dotad nisu susretali, poput razmišljanja o redoslijedu uvođenja namirnica i načinu njihove pripreme kako bi se očuvali vitamini i hranjive tvari.

Roditelji postaju spretni kuhari

Stručnjaci se slažu da je najbolji način pripreme hrane kuhanje na pari, koje omogućava zadržavanje svih nutrijenata, uz zadržavanje okusa i teksture voća, povrća i drugih namirnica. Međutim, kuhanje na pari može biti gnjavaža za koju roditelji nemaju uvijek vremena. Kako bi osigurao pripremu uvijek svježih obroka na što jednostavniji i brži način, Philips Avent osmislio je jedinstveni 4-u-1 uređaj za pripremu zdrave hrane za djecu koji svakog roditelja pretvara u spretnog kuhara.

Kako to postiže? Jednostavno, kombinacijom četiriju važnih funkcija u pripremi obroka – kuhanja na pari, miksanja, odmrzavanja i zamrzavanja. Na taj način roditelji u jednom uređaju dobivaju vrhunskog kuhinjskog pomagača na kojeg se uvijek mogu osloniti da će im pomoći u pripremi domaćih kašica za njihove najdraže.

Nije samo priprema dječjih kašica ono u čemu je Philipsov uređaj pravi majstor. Jednostavno rukovanje i ušteda vremena odlični su razlozi za njegovo korištenje i u pripremi obroka za cijelu obitelj

Korištenje Philips Avent 4-u-1 uređaja za pripremu zdrave hrane za djecu iznimno je jednostavno. Najprije je potrebno dobro oprati i po potrebi oguliti voće ili povrće te pripremiti meso ili ribu, narezati namirnice na manje komadiće i staviti u vrč. U spremnik se potom ulijeva voda te se pokreće funkcija kuhanja na pari, pri čemu strujanje pare omogućava ravnomjerno kuhanje svih namirnica. Završetak kuhanja obilježava zvučni signal pa se roditelji tijekom kuhanja mogu posvetiti nekim drugim aktivnostima i tako uštedjeti dragocjeno vrijeme za zajedničke trenutke s mališanima. Nakon kuhanja dolazi najbolji dio – vrč sa skuhanim namirnicama potrebno je okrenuti naopako, namjestiti na postolje i uključiti funkciju miksanja koja voće, povrće, meso, ribu ili mahunarke u tren oka pretvara u ukusnu kašicu. Pritom se sokovi koje hrana ispušta zadržavaju i ponovno miješaju u hranu, zadržavajući mirise i okuse zbog kojih će dijete kasnije lakše prihvatiti i zavoljeti različite namirnice.

Jednostavni recepti za mališane

U posudi zapremnine 1000 ml moguće je pripremiti i četiri obroka za mališana te potom dio spremiti u hladnjak ili zamrzivač do sljedeće prilike, a čišćenje i pospremanje gotovo je začas zahvaljujući mogućnosti pranja vrča i noža u perilici posuđa. Kako bi roditeljima olakšali pripremu obroka za mališane, Philips AVENT uz uređaj donosi i knjižicu recepata podijeljenu u četiri faze, sa savjetima i idejama poznate dječje nutricionistice i stručnjakinje za prehranu dr. Emme Williams. Naime, ovisno o dobi djeteta, namirnice je moguće miksati do željene gustoće i teksture te tako pripremati obrok u svim ranijim fazama odrastanja.

No, nije samo priprema dječjih kašica ono u čemu je Philipsov uređaj pravi majstor. Jednostavno rukovanje i ušteda vremena odlični su razlozi za njegovo korištenje i u pripremi obroka za cijelu obitelj. Jednom kad dijete savlada kašice i počne jesti veće komade, uređaj se i dalje može koristiti za brzo kuhanje na pari i pripremu prirodnog obroka, a  odličan je i za pripreme kremastih pirea ili osnova za guste povrtne juhe u kojima će uživati i veliki i mali ukućani.

Osvojite Philips AVENT 4-u1 aparat za pripremu zdrave hrane!

Igrajte se na našoj Facebook stranici ADIVA Savjetom do zdravlja, a pravila sudjelovanja pročitajte klikom na: Pravila igre nagrađivanja. 

Objava NAGRAĐUJEMO: Osvojite Philips AVENT 4-u-1 uređaj za pripremu zdrave hrane pojavila se prvi puta na ADIVA.

Osobe s poremećajem hranjenja osjećaju krivnju, sram, ljutnju. Osjećaju se nevidljivo i izolirano. Njihov glas se ne čuje. Njihovi problemi nisu prepoznati. Ali u Centra BEA trude se to promijeniti.

Centar za poremećaje hranjenja BEA iz Zagreba u sklopu svojih aktivnosti svakodnevno pruža stručnu pomoć i podršku oboljelima od poremećaja hranjenja (anoreksija, bulimija, kompulzivno prejedanje) i njihovim obiteljima, provodi preventivne programe te educira javnost putem javno zdravstvenih programa. 

Zašto je pokrenuta crowdfunding kampanja?

Tijekom dosadašnjeg rada, u Centru BEA su primijetili da je potreba za njihovim radom, nažalost, sve veća. Iako postoji uvriježeno mišljenje kako su osobe s poremećajem hranjenja same krive za svoje poteškoće, važno je istaknuti kako su poremećaji hranjenja ozbiljan psihički poremećaj koji može ostaviti duboke i trajne posljedice, kako fizičke tako i psihičke. Stoga vjeruju da svaka osoba oboljela od poremećaja hranjenja zaslužuje pristup pravovremenoj podršci i stručnoj pomoći.

Odvojite trenutak vremena i pogledajte video kampanje s iskustvima korisnica

U Centru BEA omogućuju osobama da postanu vidljive, da se njihov glas čuje i da njihovi problemi budu prepoznati. Iako djeluju kontinuirano od 2012. godine i dalje nemaju odgovarajući prostor gdje bi svakodnevno provodili svoje aktivnosti i pružali pomoć i podršku osobama koje boluju od poremećaja hranjenja i njihovim obiteljima. 

Stoga pozivaju na uključivanje u crowdfunding kampanju “I ja sam tu. Vidiš li me?” s ciljem prikupljanja novčanih donacija kako bi mogli adaptirati, prilagoditi i urediti novi prostor za svakodnevni rad s oboljelima i njihovim obiteljima. Kampanja je počela 2. svibnja i trajat će do 2. lipnja.

Kako možete pomoći?

Podržati kampanju možete na sljedeće načine:

• kupnjom nagrada
• donacijom bilo kojeg iznosa (mogućnost anonimne donacije – vaše ime i prezime neće biti objavljeno)
• dijeljenjem kampanje na društvenim mrežama
• pozivanjem svojih prijatelja da se uključe u kampanju i doniraju bilo koji iznos

Osim na webu, aktualna događanja u Centru BEA možete pratiti i putem Facebook stranice.

Objava I vi možete pomoći pružanju bolje podrške osobama s poremećajima hranjenja pojavila se prvi puta na ADIVA.

Uz Filipa sam upoznala sve ljepote majčinstva, a također sam spoznala što znači majčinska briga – najteže je bilo opustiti se, posebno ga noću ostaviti u njegovoj sobi u kolijevci. Iako su vrata uvijek bila širom otvorena, san mi nije dolazio na oči i više nisam brojala koliko puta bih do jutra ustajala te odlazila provjeriti je li s Filipom sve u redu. I danju sam ga, kad bi zadrijemao, nosila po stanu u ležaljci kako bih ga stalno imala na oku.

Kristalno čista noćna vidljivost

Neću zaboraviti dan kad mi je suprug poklonio Philips Avent video monitor, bilo je to pravo iznenađenje. Dok sam nakratko izašla iz kuće, postavio je kameru blizu kolijevke, a mali je video monitor sakrio u našoj sobi. Taman kad sam te večeri htjela ustati i provjeriti spava li Filip, zaustavila me je njegova ruka na ramenu. Pružio mi je video monitor, nježno mi tepajući: „Vrijeme je da se i mama malo opusti. Filip je sasvim u redu, pogledaj!“. Na zaslonu je, unatoč mraku u dječjoj sobi, bila savršeno čista slika našeg mirnog sina!

„Zaslon od 2,7 inča visoke je rezolucije pa omogućava ovakvu kristalnu noćnu vidljivost“, objasnio mi je Ivan dok sam oduševljeno promatrala svaki detalj, čak i uzorak na pidžami

Uspavanke za Filipa

„Zaslon od 2,7 inča visoke je rezolucije pa omogućava ovakvu kristalnu noćnu vidljivost“, objasnio mi je Ivan dok sam oduševljeno promatrala svaki detalj, čak i uzorak na pidžami. „I više ne moraš odmah trčati ako se probudi, samo stisni gumb i tepaj mu ili pjevaj“ nasmiješio se i pustio me da dobro proučim svog novog pomoćnika.

Oduševljeno sam slušala svaki zvuk iz dječje sobe, čula sam čak kako Filip mirno diše, a pronašla sam i pet uspavanki na uređaju (za koje se kasnije pokazalo da našeg sina uspješno umiruju u manje od pet minuta).

Domet od 300 metara

Sutradan me je razveselio još jedan detalj – zahvaljujući dometu Philips Avent video monitora od 300 metara na otvorenom (i 50 metara u zatvorenom), popodne smo Ivan i ja uživali u roštilju u vrtu dok je Filip drijemao u svojoj sobi.

Napokon sam mogla uživati u majčinstvu, a moja opuštenost se vjerojatno prenijela i na Filipa koji je sve lakše i brže tonuo u san. Video monitor, naravno, nije mogao zamijeniti naše zagrljaje i maženja prije spavanja, ali je postao pouzdanim čuvarom našeg odmora, pa time i mira u kući.

Osvojite Philips Avent video monitor!

Opišite nam kako vi umirujete i uspavljujete vaše dijete u obrascu ispod ovog teksta – najdirljiviji, najnježniji odgovor nagrađujemo Philips Avent SCD 620 video monitorom, a pravila pročitajte u PDF-u.

Čestitamo!

Nagradna igra je završena, zahvaljujemo na svim divnim odgovorima.

Objava ADIVA NAGRAĐUJE Zaigrajte i osvojite Philips Avent video monitor za bebe pojavila se prvi puta na ADIVA.

OTOSAN® Gel za grlo forte

Zahvaljujući svojoj posebnoj inovativnoj formuli u obliku gela, OTOSAN® Gel za grlo forte stvara zaštitni sloj na sluznici grla i ždrijela, koji onemogućuje štetnim vanjskim sredstvima stvaranje upale i unos patogenih organizama. Osim toga učinkovito vlaži sluznicu i prirodno obnavlja fiziologiju tkiva, tako što neizravno smanjuje upalu i osjećaj boli. OTOSAN® Gel za grlo forte formula je s ugodnim okusom limuna. Uz kombinaciju komponenata koji blagotvorno djeluje na grlo i ždrijela.

OTOSAN® „Nasal Wash“ sustav za svakodnevno ispiranje nosa

OTOSAN® „Nasal Wash“ dubinski čisti, olakšanje kod alergija, prehlada i upala sinusa. Ispiranje nosa ima bitnu ulogu u održavanju čistoće i prohodnosti nosa, za lakše disanje. OTOSAN® “Nasal Wash” sustav za ispiranje nosa osigurava čišćenje sluznice nosa uklanjanjem viška sekreta, alergena i štetnih tvari. Potiče prirodno čišćenje nosa, ometa proces kontaminacije i poboljšava disanje. Koristan je u slučaju:

• nosne kongestije;
• alergijskog rinitisa;
• aktivnog i kroničnog sinusitisa;
• operacija (prije i poslije);
• rinitis tijekom trudnoće;
• noćnog hrkanja;
• kod boravka u suhim i zagađenim prostorijama;
• izloženost parama i alergenima.

OTOSAN® Nasal Spray „Baby“

OTOSAN® Nasal Spray „Baby“ namijenjen je za dekongestiju nosa, za lokalnu uporabu. Spaja svojstva hipertonične otopine morske vode iz Bretanje s kombiniranim djelovanjem aloe vera gela iz organskog uzgoja, eteričnog ulja naranče iz organskog uzgoja, bakar glukonata i karboksimetil-beta glukana.

Višestruko je djelovanje spreja za nos OTOSAN® Nasal Spray „Baby“ – dubinski čisti, dezinficira nosnice, oslobađa se prekomjerna sluz i pomaže smanjenje kongestije nosa. Zahvaljujući blagoj formulaciji, bez vazokonstriktora ovaj proizvod je pogodan za djecu, trudnice, dojilje i kod srčanih bolesnika, no u ovim se slučajevima, prije uporabe medicinskog proizvoda, preporučuje konzultirati liječnika. Proizvod ne sadrži potisni plin.

OTOSAN® Kapi za uho

Prirodne kapi za uho pomažu u otklanjanju tvrdokornog ušnog voska  uz pomoć prirodnih ulja i propolisa i bez oštećenja kože. Velika je učinkovitost prirodnih sastojaka iz organskog uzgoja, kapi su bez dodatka boja i  konzervansa. Kombinira se učinkovitost čišćenja fiziološke otopine s antiseptičkim svojstvima ulja čajevca i sinergističkog djelovanja 100% organskih biljnih ekstrakata nevena, kamilice, limuna, crnog sljeza i aloe.

Pravila igre nagrađivanja potražite u ovom dokumentu.

Za više informacija o OTOSAN® proizvodima posjetite web stranicu Kadulja ili stranicu na Facebooku Kadulja – oprema za trudnice, bebe i djecu.

Igra nagrađivanja je završena. Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali, a dobitnicima čestitamo!

Objava ADIVA NAGRAĐUJE Osvojite OTOSAN® svaki dan! Ispunite zdravljem uši, grlo i nos pojavila se prvi puta na ADIVA.

Pa ipak, jedini dodir Plavog ponedjeljka i depresije kao psihičkog poremećaja mogao bi biti sezonski poremećaj ponašanja i raspoloženja koji se učestalo javlja tijekom zimskih mjeseci (i nije nikakvo pravilo da bi dosezao vrhunac baš 15. siječnja).

Fali nam Sunce

Stručnjaci će se složiti da je glavni uzrok zimske depresije smanjena količina dnevnog svjetla, a dokaz tome su i statistički podaci koji govore da je zimska depresija češća na dalekom sjeveru nego u umjerenom pojasu.

Nedostatak danjeg svjetla utječe na smanjeno izlučivanje hormona sreće – serotonina, koji suzbija tjeskobu, strah, depresiju te poboljšava raspoloženje i spolni nagon

Prirodno svjetlo utječe na biološki sat svih živih bića, kao i na ritam spavanja i budnosti. Nedostatak danjeg svjetla utječe na smanjeno izlučivanje hormona sreće – serotonina, koji suzbija tjeskobu, strah, depresiju te poboljšava raspoloženje i spolni nagon. Najčešći simptomi zimske depresije su:

• smanjena druželjubivost, osjećaj napuštenosti i usamljenosti,
• povećana želja za slatkim,
• dugotrajna potištenost,
• smanjeni spolni nagon,
• slaba koncentracija,
• poremećaj spavanja i
• gubitak energije.

Što možemo učiniti?

Postoji niz aktivnosti kojima ćete pozitivno utjecati na svoje raspoloženje te vratiti osmijeh na lice.

Riješite se negative – donesite čvrstu odluku i promijenite negativne navike koje, ponekad možda i nesvjesno, hrane vašu depresiju. Primjerice, za početak biste mogli odlučiti izaći češće iz kuće, a posebno bi vam koristilo otići na izlet u prirodu.

Ublažite stres  – stres teško možemo posve zaobići, no možemo promijeniti svoj stav i reakciju u situacijama koje mogu biti stresne. Primjerice, sjetite se koliko ste teških situacija već riješili – prošle su, proći će i ova, možda je se jednom nećete ni sjećati kao ni mnogih prije nje.

Izbjegavajte negativne okidače – Situacije, ljudi i posao samo su neki od okidača koji utječu na naše loše raspoloženje, a koje treba izbjegavati. Često to nije moguće te je potrebno odvagati prednosti i nedostatke izbjegavanja interakcija.  Posao s kojim nismo zadovoljni može biti okidač, ali promjena posla nije uvijek moguća. Zato, prije donošenja životno važnih odluka, treba temeljito razmisliti. Međutim, najvažnija stvar je da pojedinac prepoznaje ono što pokreće njegovu depresiju i trudi se to kontrolirati te izbjegavati što je više moguće.

Naspavajte se –  nedovoljna količina sna ima značajan utjecaj na loše raspoloženje, a pojava insomnije, odnosno nemogućnosti spavanja usko je vezana uz depresiju. Postoji niz tehnika koje će vam pomoći da se osjećate bolje i da dobijete više sna:

• uvedite rutinu spavanja, odnosno odredite vrijeme kada idete spavati i držite ga se svaki dan
• izbjegavajte kontakt s elektronskim medijima (laptop, mobitel) neposredno prije spavanja
• umjesto toga, 30 minuta prije spavanja čitajte knjigu ili nešto drugo što će vas opustiti
• vježbama sporog disanja umirit ćete se i lakše zaspati

Usvojite zdrave navike – Postoji niz aktivnosti kojima ćete pozitivno utjecati na svoje raspoloženje i izbaciti sve tragove depresije. Uz to, osjećat ćete se i izgledati bolje nego ikada. Vježbajte, hranite se zdravo, a svakako recite ne alkoholu i drogama.

>> Saznajte više: Spojite ove zime ugodno s korisnim: klizanje višestruko pridonosi zdravlju vašeg tijela i duha, pa tako i smanjuje rizik od depresije smanjujući razinu stresa. Kliknite i otkližite od mračnih misli. <<  

Zatražite pomoć

Posumnjate li na depresiju, ne okrećite glavu – depresija je ozbiljno stanje. Metenjem problema „pod tepih“ zbog straha od reakcije okoline, najgori je potez koji možete učiniti. Dugotrajno stanje depresije predstavlja prijetnju za vaše cjelokupno zdravlje, stoga se nemojte sramiti ili ustručavati potražiti stručnu pomoć.

Razgovor je moćan alat kojim možemo riješiti većinu problema, ali kad osoba pati od depresije najčešće odbija pričati o tome sa svojom okolinom. Zato razgovor sa stručnom osobom (koju ne poznajemo), može imati vrlo pozitivan ishod.

Dugotrajno stanje depresije predstavlja prijetnju za vaše cjelokupno zdravlje, stoga se nemojte sramiti ili ustručavati potražiti stručnu pomoć

Stručnjak će kroz razgovor uočiti i identificirati uzroke depresije i pomoći vam naći rješenje za situaciju u kojoj ste se našli, potaknuti vas na pozitivne promjene i probuditi u vama snagu i motivaciju za pozitivne promjene.

Objava Okrenite minus u plus: pozitivom protiv najdepresivnijeg dana u godini pojavila se prvi puta na ADIVA.

Takvo ponašanje ne čudi s obzirom na to da za takve prilike želimo osigurati obilje, makar  i prešli u minus na računu.

Prekomjerna kupovina

Jedna od najvećih zamki prekomjernih kupovina jest ta da stvara destruktivnu ovisnost koja može odvesti u financijsku katastrofu.

Kao i kod ostalih ovisnosti, riječ je o impulzivnom ponašanju i nedostatku kontrole nad vlastitim pobudama

Ovisnost o kupovini može imati negativne posljedice na svim područjima nečijeg života: poslovnom, obiteljskom i financijskom planu. Zato je važno prepoznati znakove razvoja ovisnosti o kupovini kod članova obitelji i, ako je potrebno, intervenirati. Često se rješavanju ove ovisnosti mora pristupiti višestruko i proces je dugotrajan.

Prepoznavanje ovisnosti

Prekomjerno trošenje je uobičajena pojava, ali treba znati prepoznati simptome koji upućuju na mogućnost razvoja ovisnosti o kupovini.

Dakle, ako bilo koji od sljedećih primjera ponašanja opisuje vaše potrošačke navike,budite oprezni i prema potrebi potražite stručnu pomoć.

• trošite iznad svojih financijskih mogućnosti
• kupujete zbog osjećaja depresije, ljutnje ili usamljenosti
• tijekom kupovine osjećate nalete uzbuđenja i euforije
• osjećate se krivim, neugodno vam je i pokušavate sakriti svoje navike
• vaše navike utječu na privatne veze s drugima
• trošenje sredstava s više računa kao pokušaj žongliranja problema

Liječenje ovisnosti

Ne postoji standardizirani pristup liječenju ovisnosti o prekomjernoj kupovini. Naime, mogućnosti su brojne, a stručnjaci ističu lijekove poput antidepresiva, programe stručne pomoći i  profesionalna savjetovanja.

Kod ovisnika o kupovini koji pokazuju znakove depresije, najučinkovitija terapija su antidepresivi. Iako, preporuke stručnjaka sve više idu u smjeru programa kognitivnog ponašanja. Isto tako, savjetovanje o kreditima ili dugovima kod profesionalnih financijskih savjetnika može biti od pomoći. Sve više ljudi prepoznaje benefite rada s terapeutom za rješavanje problema ovisnosti o kupnji. Uz pomoć terapeuta, ovisnik će otkriti koja je skrivena potreba koja ga tjera na takvo ponašanje.

Rad s terapeutom može pomoći ljudima da steknu veću emocionalnu svijest i razviju zdrave strategije reguliranja emocija

U konačnici, cilj je tijekom vremena razviti više prilagodljivih vještina koje vode uravnoteženijem i manje destruktivnom životnom stilu.

Svakako treba istaknuti i ulogu obitelji i bliskih prijatelja kojima se ne bismo trebali ustručavati obratiti za pomoć ako imamo problem.

Objava Može li prekomjerna blagdanska kupovina izazvati ovisnost? pojavila se prvi puta na ADIVA.

Starost nije bolest, ali je to razdoblje života kada se naše tijelo, psiha i duša mijenjaju, a promjene mogu biti vrlo neugodne i teško se podnose. Svaki čovjek stari “na svoj način” – jedan brže, a drugi sporije. Na procese starenja utječu razni čimbenici u životu; nesretni slučajevi, određeni genetski faktori, uvjeti okoline, razvitak društva, ali najviše način kako živimo i kako se hranimo.

Starost nije bolest, ali je to razdoblje života kada se naše tijelo, psiha i duša mijenjaju, a promjene mogu biti vrlo neugodne i teško se podnose

Svaki čovjek može utjecati na tijek vlastitog starenja, raznim načinima može produžiti svoj životni vijek i sačuvati svoju fizičku i psihičku aktivnost.

Živjeti u dobrom zdravlju

Provođenjem preventivnih mjera kako bi što duže sačuvali fizičku i mentalnu aktivnost, dobru kondiciju i nezavisnost, omogućujemo da starački dani prođu u zadovoljstvu i radosti.

U osnovi svih procesa starenja u organizmu je ateroskleroza krvnih žila – to su promjene na stijenkama žila – plakovi, tj. naslage koje dovode do sužavanja lumena žile i slabijeg protoka krvi kroz žilu, pa su na taj način stanice i organi slabije prokrvljeni (imaju manje hrane i kisika), što uzrokuje promjene u građi i funkciji organa. Prevencija ateroskleroze počinje u dječjoj dobi, a traje cijeli život. 

6 koraka zdravog starenja

Neophodno je usvojiti zdrave životne navike i to čim prije. Nikada nije kasno početi voditi brigu o svom tjelesnom i duševnom zdravlju. U dobrom stanju možemo doživjeti stotu!

Nikada nije kasno početi voditi brigu o svom tjelesnom i duševnom zdravlju

1. korak – smanjite unos masne hrane

Potrebno je smanjiti unos masne hrane, što u dnevnom životu znači izbjegavati masno meso, suhomesnate proizvode, punomasne sireve, a povećati unos “zdravih ulja” (maslinovo, bučino, suncokretovo), tj. treba primijeniti model “mediteranske prehrane” kao najzdraviji način prehrane (riba, perad, kuhano povrće i voće, smanjiti kruh, tijesto, rižu, krumpir, grah, grašak).

2. korak – smanjite unos soli

Potrebno je smanjiti unos soli jer sol direktno uzrokuje povišenje krvnog tlaka što je koji put teško primijeniti u praksi, jer su Hrvati poznati kao narod koji jede slanu hranu (unos soli u Hrvatskoj je daleko veći od unosa soli u zemljama EU).

3. korak – ne zanemarujte tjelesnu aktivnost

Potrebno je voditi računa o tjelesnoj aktivnosti, i to od najranijeg djetinjstva kroz mladost, srednju životnu dob do duboko u starost. To kod nas baš i nije običaj pa rijetko možemo vidjeti stariju osobu koja se bavi sportom, a pogotovo nema slučajeva da se tek u starosti počne baviti nekom aktivnošću. 

Ni tijekom života nismo svi imali jednaki interes za sport, ali tjelesna aktivnost bi trebala biti dnevna aktivnost starije osobe. Preporuka je da se provode organizirane tjelesne aktivnosti i to pod stručnim vodstvom i u dostupnim prostorima zato što mnoge starije osobe imaju ograničenja u tjelesnim aktivnostima zbog kroničnih oboljenja. Nadležni liječnik opće medicine treba starijoj osobi izdati upute koje tjelesne aktivnosti su primjerne i koliko dugo vremenski smije trajati opterećenje, s obzirom na funkcionalnu sposobnost starije osobe.

Neke osobe misle da je najbolje ne raditi ništa, ali to je potpuno pogrešno mišljenje. Sjedeći pred televizorom, čitajući i ležeći ne usporavamo starenje, “ne čuvamo se”. Upravo je obrnuto – dugotrajno sjedenje povećava rizik za nastanak povišenog kolesterola u krvi, a to znači ubrzani razvoj ateroskleroze. Neaktivnost uzrokuje atrofiju – propadanje mišića, čime se ubrzano razvija osteoporoza, a dolazi i do degenerativnih promjena na zglobovima. Preporuka je što više hodati po svježem zraku – najmanje 3 km na dan ili se 45 min voziti biciklom. Sve sportske aktivnosti – hodanje, trčanje, plivanje, gimnastika, kuglanje, plesanje dovode do očuvanja pokretljivosti i samostalnosti. Ako je loše vrijeme, penjite se i spuštajte po stubama ili hodajte po hodniku. Nikada nije kasno početi!

Neke osobe misle da je najbolje ne raditi ništa, ali to je potpuno pogrešno mišljenje. Sjedeći pred televizorom, čitajući i ležeći ne usporavamo starenje, “ne čuvamo se”. Upravo je obrnuto

4. korak – prestanite pušiti

Potrebno je izostaviti pušenje koje ubrzava proces ateroskleroze u ovisnosti o broju popušenih cigareta dnevno. Pušenje također uzrokuje bolest srčanih krvnih žila, srčani i moždani udar te pogoduje nastanku raka pluća. Popušite samo pola cigarete jer druga polovica sadrži više štetnih tvari.

5. korak – vježbajte mozak

Uz zdravu hranu i svakodnevnu šetnju moramo voditi računa i o psihičkim-intelektualnim aktivnostima. Starije osobe su često (zbog teže pokretljivosti) izolirane od obitelji, prijatelja i drugih osoba te im se život svodi na ”4 zida”. Bitno je da starija osoba dnevno čita, ispunjava križaljke, igra društvene igre (šah, čovječe ne ljuti se, domino, karte). U starosti se teže pamti zato ponavljajte ono što ste pročitali, pričajte drugima. Pamćenje treba ”vježbati”! Zaboravljate? – Pišite zadatke i dnevne obveze! Gubite stvari? – Nemojte se nervirati i nastojte stvari stavljati uvijek na određeno mjesto. Pamćenje se poboljšava umnim radom. Kao što tjelovježba ”čuva” mišiće , tako čitanje i učenje ”čuvaju mozak”. Učiti se može tijekom cijelog života, za učenje nikada nije kasno! Vježbajte mozak!

6. korak – osigurajte svoj mir

Način života te prostor i mjesto življenja također uvelike utječu na procese starenja. Pokušajte se prilagoditi životnim prilikama u kojima jeste ako znate da ih ne možete promijeniti. Potreban vam je duševni mir. Uredite prostor u kojem živite, pa makar i najskromniji – učinite ga ugodnim, uljepšajte ga živim bojama! Treba izbjegavati uzbuđenja, sukobe, prenaporni rad, duga sjedenja, kao i noćni rad. Treba se kloniti usamljenosti i dosade. Pokušajte uvijek nešto raditi i zaposliti mozak. Potreban vam je dnevni odmor, ali i dobar san. Družite se s osobama s kojima se slažete. Zdravlje čuvate i dobrim međuljudskim odnosima.

Objava Korak po korak do stote – kako zadržati vitalnost i zdravo stariti? pojavila se prvi puta na ADIVA.

Imunosni sustav se sastoji od organa razmještenih po čitavom tijelu te stanica koje sudjeluju u imunosnim reakcijama i koje mogu migrirati po čitavom organizmu (leukociti, granulociti, B i T limfociti, stanice ubojice itd.). Organi imunosnog sustava su:

• koštana srž,
• timus (prsna žlijezda) i
• limfni čvorovi.

Vitamini i minerali su izuzetno važne tvari za imunosni sustav jer sudjeluju u njegovim metaboličkim procesima i potpomažu pravilno funkcioniranje i zaštitu organizma

Prirođeni i stečeni imunitet

Prirođeni imunitet čini prvu liniju obrane organizma, a postoji i prije kontakta s uzročnicima bolesti i reagira na isti način prema svakom štetnom uzročniku. Stečeni imunitet razvija se u kontaktu s uzročnicima bolesti, ne postoji prije prvog kontakta i potrebni su dani, tjedni ili mjeseci da bi se razvio. Ove dvije vrste imuniteta ne djeluju odvojeno jedna od druge, već se međusobno nadopunjuju. Nespecifični imunitet određuje vrstu specifičnog imunosnog odgovora, dok specifični imunitet dalje usmjerava i pojačava nespecifični. Zahvaljujući uzajamnom djelovanju ovih dvaju tipova imuniteta, imunosni sustav posjeduje sposobnosti razlikovanja vlastitih stanica od tuđih te gradi imunosnu memoriju.

Prva linija obrane

Prva linija obrane od vanjskih uzročnika su koža i sluznice. Mali broj mikroorganizama može proći kroz kožu jer mikroorganizmi ne mogu razgraditi njezin površinski sloj. Stalna izmjena površinskog sloja kože, zajedno s mrtvim epitelnim stanicama, sprečava naseljavanje mikroorganizama na koži.

Sluznice očiju, dišnog i probavnog sustava, kao i urogenitalnog sustava mogu se u velikoj mjeri, također, obraniti od mikroorganizama – epitelne stanice sluznice luče supstance koje su toksične za bakterije. Slina i želučana kiselina sprečavaju prodor bakterija preko probavnog trakta. U sluznicama su naseljene različite „dobre” bakterije koje čine bakterijsku floru. One svojom prisutnošću sprečavaju naseljavanje patogenih bakterija, uklanjaju toksine patogenih bakterija i stalno stimuliraju obrambeni sustav.

Sluznice očiju, dišnog i probavnog sustava, kao i urogenitalnog sustava mogu se u velikoj mjeri, također, obraniti od mikroorganizama – epitelne stanice sluznice luče supstance koje su toksične za bakterije

Dišni sustav na udaru

Čovjek udahne do 8 mikroorganizama u minuti, odnosno 10.000 mikroorganizama na dan, iz čega se vidi velika važnost pravilnog funkcioniranja imunosnog sustava. Pri protoku zraka kroz kanale dišnog sustava dolazi do lijepljenja mikroorganizama za membrane sluznice respiratornog sustava. Cilije, odnosno sitne male dlačice (trepetljike), djeluju kao metlice i pomažu da se ovi mikroorganizmi sakupe na jedno mjesto i izbace izvan organizma (npr. kihanjem ili kašljanjem).

Jedan od najvećih problema kod pušača je činjenica da cilije s vremenom i dugoročnim pušenjem bivaju prekrivene slojem nikotina, što sprečava njihovu mobilnost i da rade kao metlice, zbog čega mikroorganizmi koji uđu u respiratorni sustav, ne mogu biti izbačeni van pa se povećava podložnost infekcijama.

Zašto dolazi do slabljenja imuniteta?

Zdrav i uravnotežen imunosni sustav čini jedan od osnovnih preduvjeta za zdravlje čovjeka. Oslabljena aktivnost imunosnog sustava dovodi do veće podložnosti infekcijama, a u određenim okolnostima i do nastanka zloćudnih bolesti. Suprotno tomu, nekontrolirana hiperaktivnost imunosnog sustava znači predispoziciju za nastanak alergija i autoimunih bolesti jer tada organizam reagira i na vlastite antigene u krvi, stanicama i tkivima.

Brojni su čimbenici koji mogu oslabiti, odnosno poremetiti, ravnotežu imunosnog sustava: kronične bolesti, dugotrajna upotreba antibiotika, neredovit san, nervoza, težak fizički i psihički rad…

Brojni su čimbenici koji mogu oslabiti, odnosno poremetiti, ravnotežu imunosnog sustava: kronične bolesti, dugotrajna upotreba antibiotika, neredovit san, nervoza, težak fizički i psihički rad. Uz izloženost stresu, trajnu iscrpljenost i sindrom kroničnog umora, tu je također bitan i stil života – nutritivno neadekvatna ishrana, nedovoljno (ili čak previše) tjelesne aktivnosti, pušenje, konzumiranje alkohola i slično. Poremećajima funkcije imunosnog sustava značajno pridonosi i zagađenje okoliša. Pravilna ishrana, fizička aktivnost, izbjegavanje štetnih navika i stresa glavni su preduvjeti za dobro zdravlje.

Kako prepoznati oslabljen imunitet?

Česte prehlade, nedostatak energije, nesanica, kronični umor i česta pojava herpesa na usni sigurni su znaci da je došlo do pada imuniteta. lako znanstvenici još uvijek pokušavaju shvatiti kako taj cijeli mehanizam zapravo funkcionira, nema nikakve sumnje da je zdrav život presudan za smanjenje rizika od zaraza i bolesti.

Zimi naše tijelo troši više energije pa je pad imuniteta češći. Pritom su još i smanjene rezerve vitamina i minerala u organizmu zbog jednolične zimske prehrane, što također rezultira dodatno oslabljenim imunosnim sustavom. Postoji još jedan bitan čimbenik vezan uz hladnije doba godine i imunosni sustav: grijanje. Boravak, a posebno spavanje, u prezagrijanim prostorijama slabi imunitet. Temperatura u spavaćoj sobi trebala bi biti niža od temperature u prostorijama u kojima se boravi tijekom dana. Na taj način tijelo mora raditi da se samo zagrije, a to jača imunitet.

>>Tijekom jeseni i zime naša otpornost često slabi te smo izloženi invazijama virusa i drugih mikroorganizama. Vrijeme je da se posvetite sebi radi boljeg zdravlja.<<

Prehrana i nutrijenti

Redovita, pravilna prehrana i zdrava ishrana jedni su od glavnih uvjeta za jačanje imuniteta, a najbolji „borci” protiv bolesti su korisni nutrijenti: vitamini, minerali, proteini i drugi zdravi sastojci namirnica. Zbog visokog sadržaja vitamina C, tijekom zime se preporučuje konzumiranje citrusnog voća – limuna, naranče i grejpa, ali i kivija, jabuke te kiselog kupusa. Jogurt i drugi fermentirani mliječni proizvodi sadrže korisne bakterije i blagotvorno utječu na ukupni imunitet. Vitamini i minerali su izuzetno važne tvari za imunosni sustav jer sudjeluju u njegovim metaboličkim procesima i potpomažu pravilno funkcioniranje i zaštitu organizma. Normalnoj funkciji imunosnog sustava doprinose vitamin C, vitamin B6, folat (vitamin B9), vitamin B12 te vitamin A, kao i elementi u tragovima selen i cink.

Vrlo bitnu ulogu u procesu dijeljenja stanica imaju folat (vitamin B9), kobalamini (vitamin B12) i cink, dok vitamin A ima ulogu u procesu specijalizacije stanica, što je sve zajedno vrlo važno za pravilno stvaranje i učinkovitost, ranije spomenutih, stanica koje sudjeluju u imunosnim reakcijama. Također, riboflavin (vitamin B2), vitamin E i biljni polifenoli te prirodni vitamin C, elementi u tragovima selen, mangan i cink dodatno doprinose zaštiti stanica od oksidativnog stresa.

Antibiotici ne djeluju na viruse

Ako ipak dođe do oboljenja, dobro je ponoviti da su virusne infekcije najčešće zarazne bolesti u našoj populaciji. Virusi su uzrok prehlade, gripe, većine grlobolja, upala sinusa i kašlja. Zdrav imunosni sustav može se sam obraniti od takvih bolesti, bez upotrebe lijekova. Antibiotici ne pomažu u liječenju virusnih bolesti jer ne djeluju na viruse.

Objava Snažnom imunitetu nitko ne govori “Nazdravlje!” – ojačajte ga na vrijeme pojavila se prvi puta na ADIVA.

Depresija je naime puno više od prolazne tuge, ona utječe gotovo na cjelokupni život osobe.

Opasne predrasude

O depresiji možemo čuti mnogo netočnih uvjerenja kao npr. da je znak nečije slabosti ili da se može prevladati snagom volje. Nažalost, nije rijetkost da ljudi u današnje vrijeme misle kako emocionalne patnje prouzrokovane depresijom “nisu stvarne” i da bi ih se osoba mogla riješiti samo ako bi se dovoljno potrudila. Pa tako nije rijetkost da onaj koji pati od depresije, kao ni njegova okolina, ne prepozna ovaj ozbiljan emocionalni poremećaj.

Nije rijetkost da ljudi u današnje vrijeme misle kako emocionalne patnje prouzrokovane depresijom “nisu stvarne” i da bi ih se osoba mogla riješiti samo ako bi se dovoljno potrudila

Što je depresija?

Depresija je bolest kao i svaka druga i jedna je od najčešćih psihičkih poremećaja današnjice. Njezini uzroci mogu biti raznovrsni, npr. to mogu biti značajne životne prekretnice ili životni stresori. U drugim slučajevima može biti riječ o biološkim i genetskim faktorima koji dovode do kemijskih procesa u organizmu koji utječu na raspoloženje i proces razmišljanja.

Depresija je poremećaj raspoloženja i uključuje različite oblike, a dovodi do značajne promjene raspoloženja, mišljenja, volje i ponašanja. Neki od simptoma depresije su:

• intenzivna tuga, samosažaljenje i plačljivost,
• osoba se osjeća potišteno, bezvoljno i bespomoćno, često i naglašenog osjećaja krivnje,
• gubi se interes i sposobnost uživanja u ranije ugodnim aktivnostima,
• koncentracija slabi, a donošenje i manjih odluka postaje otežano,
• osoba je umorna i iscrpljena, nedostatne je energije, povlači se iz svog socijalnog kruga,
• pacijenta muči je nesanica ili se pak javlja pojačana potreba za snom,
• apetit postaje ili značajno smanjen ili pojačan,
• često je prisutna tjeskoba i zabrinutost da će se nešto strašno dogoditi,
• ponekad se javljaju razmišljanja “bolje da me nema” koja nipošto ne treba zanemariti jer su možda već prisutna i suicidalna razmišljanja.

U svakom slučaju, posljedice depresije su velika psihološka patnja osobe, narušen obiteljski život i socijalno funkcioniranje, smanjena radna sposobnost i uopće kvaliteta života.

Potražite pomoć!

U slučaju depresije najvažnije je što prije potražiti stručnu pomoć jer se uz pomoć terapijskih postupaka postojeći simptomi mogu otkloniti, osoba ponovno postaje funkcionalna, a u isto vrijeme se onemogućava pojava novih epizoda depresije.

U slučaju depresije najvažnije je što prije potražiti stručnu pomoć jer se uz pomoć terapijskih postupaka postojeći simptomi mogu otkloniti

Kod lakših i srednje teških oblika depresija uspješni su različiti pravci psihoterapije dok su kod teških depresija neizostavni lijekovi. Liječenje depresije često je kombinirano. Za kraj, prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, depresija će do 2020. godine postati drugi vodeći javnozdravstveni problem na svijetu.

Objava Depresija je ozbiljan poremećaj, no rješenje postoji! pojavila se prvi puta na ADIVA.

Sigurno je da bol nikome nije ugodna,izuzmemo li psihički bolesne osobe koje u boli doživljavaju zadovoljstvo i ugodu, poput sadista i mazohista, međutim bol je dobar i poželjan osjet u našem organizmu. Stručnjaci ga opisuju kao peti vitalni znak kojim organizam reagira na vanjski štetni podražaj jer izaziva reakciju tijela kojom se sprječava daljnji nastanak oštećenja.

Kad ne bismo osjećali bol, primjerice u dodiru s vatrom ne bismo hitro povukli ruku ili pri porezotini nožem ne bismo hitro uklonili oštricu noža. Na temelju iskustva doživljavanja boli djeca nauče da ne diraju vruće ili oštre predmete, nauče gdje i kako mogu hodati i trčati. Postoji vrlo rijedak genetski poremećaj koji se zove kongenitalna analgezija, kod kojeg osobe ne osjećaju ni toplinu ni hladnoću ni bol i takva su djeca u velikoj opasnosti od nastanka ozljeda, jer ne mogu naučiti što je opasno.

Kad ne bismo osjećali bol, primjerice u dodiru s vatrom ne bismo hitro povukli ruku ili pri porezotini nožem ne bismo hitro uklonili oštricu noža

Ipak, bol izaziva vrlo teško stanje kad je intenzivna, traje dulje, a posebno u slučaju bolesti kod kojih nastaje kronična bol. Osim samog osjeta boli, u osoba se javljaju i negativni osjećaji: tuga, jad, strah, nevoljkost, ljutnja ili agresija.

Fiziologija boli vrlo je kompleksna i jedan je od najsloženijih procesa u ljudskom organizmu. Stručnjaci razlikuju nociceptivnu i neuropatsku bol.

Nociceptivna bol

Laički, može se reći da je nociceptivna bol ona koja nastaje zbog podražaja finih živaca na površini tijela. Njih mogu potaknuti mehanički podražaj, kao što su udarac ili pritisak; toplinski podražaj, bilo toplina ili hladnoća, ili različiti kemijski podražaji: štetne kemikalije iz okoline.

Prilikom ozljede ili infekcije, kad se u tkivu stvori upala, takvo bolesno tkivo oslobađa kemijske spojeve koji također izazivaju bol. U literaturi se navode različite podjele boli, ali je najvažnija ona prema trajanju: akutna i kronična bol. Akutna je ona koja zapravo ima zaštitni mehanizam. Mehanička ozljeda vanjskog tkiva je vidljiva, ali unutarnje ozlijede ne vidimo, već se one osjećaju prvo kao bol. Zubobolja ukazuje da je zub pokvaren, grlobolja ukazuje na upalu grla, povremena glavobolja često ukazuje na stres i umor, iznenadna tupa bol u donjem dijelu leđa ukazuje na mogućnost nastanka oštećenja kralježnice zbog dugog i nepravilnog sjedenja. Kod upale nekih unutarnjih organa, dakle kad osobu boli želudac, osjeća se probadanje oko bubrega i slično, javlja se svijest o nekoj bolesti i traži se liječnička pomoć.

U literaturi se navode različite podjele boli, ali je najvažnija ona prema trajanju: akutna i kronična bol

Postoje i boli koje se javljaju u tijelu kod nekih normalnih procesa i ne moraju nužno ukazivati na oštećenje. Takva je bolna menstruacija koja nije posljedica upale, nego je to jednostavno normalna, fiziološka bol koja se javlja zbog oslobađanja kemijskih supstancija u tijelu žene. Slično je kod upale mišića nakon nekog neredovitog fizičkog napora, kod nadutosti i vjetrova ili prepunjenog mjehura. Međutim, ako se takve boli pojačavaju ili postaju česte, liječnik treba isključiti eventualni bolesni proces.

Neuropatska bol

Druga vrsta boli, neuropatska bol, nije još u potpunosti razjašnjena i zasad se zna da nastaje zbog oštećenja samih živaca, pri čemu se poremeti normalna reakcija tijela na bol i često nastaje stalni podražaj, odnosno stalna bol.

Bez obzira na početni podražaj, naš organizam reagira otprilike jednako na bol. Neki štetni događaj podraži živce i signal o podražaju putuje našim tijelom iznimnom brzinom do mozga gdje se takav podražaj prepoznaje kao bol. Gotovo istodobno nastaje odgovor te se signal vraća istim putem i izaziva reakciju tijela (primjerice pomicanje ruke). Ljudsko tijelo posjeduje i fascinantni mehanizam stvaranja vlastitih kemijskih supstancija koje umanjuju odgovor na bol. Taj sustav, nazvan unutarnji opijatni sustav, oslobađa supstancije, endorfine, koji mijenjaju proces prijenosa podražaja te time i osjet novih, opetovanih bolnih impulsa, odnosno umanjuje se osjećaj boli.

Kako tijelo reagira na bol?

Može se, dakle, reći da je bol dobar osjet koji nas upozorava da se negdje u tijelu događa nešto loše i stoga bol ne treba zanemarivati niti potiskivati, već joj treba pridati potrebnu pažnju.

Kako je ljudsko tijelo gotovo savršeno prilagođeno preživljavanju, u vrijeme iznimno teških situacija čovjekov je um sposoban potisnuti bol. Poznati su slučajevi kad su teško ranjene osobe, susprežući bol, pješačile satima do spasa. U tim situacijama ljudski mozak producira golemu količinu endorfina, a stres uvjetovan strahom dodatno potiče izlučivanje adrenalina, koji pak ubrzava rad srca i disanje te daje snagu mišićima.

Kako je ljudsko tijelo gotovo savršeno prilagođeno preživljavanju, u vrijeme iznimno teških situacija čovjekov je um sposoban potisnuti bol

Kod iznimno jake boli, javlja se još jedan dodatni zaštitni mehanizam, a to je nesvjestica, tijekom koje osoba nije svjesna boli. Ipak, takva samoobrana tijela moguća je samo kratko i ograničeno vrijeme.

U slučajevima dugotrajne, jake boli u organizmu dolazi do niza fizičkih i psihičkih promjena, stanja koje se naziva sindromom kronične boli. Oboljele osobe imaju ograničenu pokretljivost, javlja se stalan umor i iscrpljenost, zbog toga pad imuniteta i veća podložnost infekcijama, pa usporen rad želuca, crijeva i bubrega, seksualna disfunkcija, što nadalje dovodi do razvoja anksioznosti, depresije ili izrazite agresije.

Mjerenje intenziteta boli

Osjećaj boli, točnije podnošenje jačine boli, ovisi o osobi i o samoj situaciji u kojoj se čovjek nalazi. Svaka osoba tijekom života doživi bol zbog ozljede ili kao simptom neke bolesti, ali jednak se podražaj doživljava sasvim drugačije: nekoga boli jako, a nekoga malo.

Iako je bol jedan od najčešćih simptoma koje pacijenti osjećaju, zbog te emocionalno-psihološke komponente jačina boli ne može se objektivno izmjeriti. Doživljaj boli je individualan i ne postoji mjerni instrument koji bi mogao izmjeriti jačinu boli. U praksi se koriste skale s brojčanim vrijednostima od 1 do 10, kojima svaka osoba označava svoj intenzitet osjeta boli, a iz razgovora se dodatno potvrđuje ili ne potvrđuje doživljeni intenzitet boli. Smatra se da su neke od vrlo jakih boli (na skali od 8 do 10) teške opekline, opsežne traume te napadaji kod žučnih ili bubrežnih kamenaca.

Porođajne bolove ublažava ljubav

Porod se također ubraja u jake boli. Ipak, zbog snažnog emotivnog doživljaja rodilja djelomično potiskuje iznimno jaku bol. Trudovi se često na skali boli označavaju visokim vrijednostima, od 7 do 10, no osjećaj ljubavi prema djetetu koje se rađa u majci izaziva jake osjećaje koji umanjuju sam osjećaj boli. Iako je bol gotovo nepodnošljiva, milijarde žena je i nekoliko puta u životu bez problema podnesu.

Svatko drugačije podnosi bol

Postoje znanstvene rasprave o utjecaju spola, etničkog podrijetla i kulture na osjećaj boli. Klinički dokazi postoje za utjecaj spola, jer su žene nježnije tjelesne konstitucije, tanje kože, s većom površinom masnog tkiva, imaju drugačiji hormonski sastav, ali su i spremnije na izražavanje svojih emocionalnih stanja od muškaraca. Postoje tumačenja da žene spremnije pokazuju bol, ali i da mogu podnijeti jači intenzitet boli.

Postoje tumačenja da žene spremnije pokazuju bol, ali i da mogu podnijeti jači intenzitet boli

Utjecaj etničkog podrijetla na doživljaj boli je istraživan, ali nije dokazan. Neki su znanstvenici pokušali dokazati da su azijati i crnci manje osjetljivi na bol od bijelaca, ali je vjerojatnije da utjecaj kulture i vjere utječe na pokazivanje osjeta boli, jer nije zanemarivo (ne)dopuštanje izražavanja osjećaja, na što utječu odgoj i tradicija u određenom društvu.

Objava Nisu ugodni, ali su potrebni: zašto nas mora boljeti? pojavila se prvi puta na ADIVA.

Bolest uzrokuje virus Varicella – zoster, a uglavnom se javlja u dječjoj dobi, i to između prve i sedme godine života.

Kako djeca “skupljaju” zarazu?

Varicella – zoster virus pripada skupini herpes virusa, a karakterizira ga tipičan vezikulozni egzantem, odnosno mjehurić ispunjen tekućinom. Bolest se prenosi zrakom, kapljičnim putem ili neposrednim dodirom s oboljelom osobom koja virus luči u sekretu dišnih putova te u sadržaju mjehurića na koži. Bolesnik je zarazan već dva dana prije nego što primijetimo osip u obliku malih crvenih točkica (papula) koji vrlo brzo unutar crvenila razvije karakterističan vodenasti mjehurić (vezikulu), pa sve dok osip traje, odnosno dok se i posljednji mjehurić ne pretvori u krasticu. Krastice koje nastaju u fazi oporavka nisu zarazne. Vodene kozice ostavljaju trajni imunitet te stoga zdrave osobe koje su ih preboljele ne obolijevaju naknadno.

Bolest se prenosi zrakom, kapljičnim putem ili neposrednim dodirom s oboljelom osobom koja virus luči u sekretu dišnih putova te u sadržaju mjehurića na koži

Što možemo očekivati?

Bolest kreće nespecifično, kao svaka viroza, popraćena glavoboljom, povišenom tjelesnom temperaturom te slabošću organizma. Nakon 24 – 48 sati na licu, vlasištu i trupu te poslije i na ostalim dijelovima tijela javlja se crvenilo u obliku osipa koji vrlo brzo razvija vodenaste mjehuriće i to predstavlja eruptivni dio bolesti, često popraćen neugodnim svrbežom. Osip i svrbež javljaju se na mahove, tako da na koži istodobno primjećujemo sve faze bolesti, od vezikule do krastice. Sadržaj mjehurića u početku je bistar, no poslije postaje mutan. Nakon toga vezikule se suše i pretvaraju u krastice. Osip uglavnom traje pet dana, a najviše od sedam do osam dana, pri čemu može biti blagog oblika, no mogu se pojaviti i lezije u ustima, očima te na genitalnoj i rektalnoj sluznici, pri čemu je potrebno konzultirati se s liječnikom.

>>Ova dječja zarazna bolest, obilježena stvaranjem osipa po koži, uglavnom prolazi bez komplikacija. Ono što malim pacijentima najviše smeta je svrbež, a stare preporuke se napuštaju.<<

Komplikacije i liječenje

Najčešće komplikacije kod vodenih kozica javljaju se u obliku sekundarnih infekcija mjehurića stafilokokom ili streptokokom, pneumonija kod odraslih osoba te kod djece s oslabljenim imunitetom, kao i postinfekcijski encefalitis. Ipak, na sreću svih roditelja, navedene komplikacije vrlo su rijetke, posebno u dječjoj dobi. Vodene kozice potrebno je simptomatski liječiti, nastojeći smanjiti rizik nastanka komplikacija, posebno od bakterijskih superinfekcija. Navedeno zapravo podrazumijeva snižavanje povišene tjelesne temperature (ako je prisutna u primarnom stadiju bolesti), pri čemu je bitno izbjegavati acetilsalicilnu kiselinu jer se kod djece povezuje s rizikom nastanka Reyevog sindroma, a koristiti paracetamol. Potrebno je i održavati uobičajenu higijenu kože koju treba redovito kupati, ali bez trljanja te održavati ruke čistima. Kod djece je posebno važno podrezivanje noktiju kako bi se smanjila mogućnost nastanka dodatnih infekcija grebanjem i češanjem.

Kod djece je posebno važno podrezivanje noktiju kako bi se smanjila mogućnost nastanka dodatnih infekcija grebanjem i češanjem

Također je važno održavati čistoću odjeće i posteljine bolesnika. Oboljelu djecu treba izolirati, najčešće u vlastitom domu, te kontrolirati tko ulazi u prostoriju – posebnu rizičnu skupinu čine trudnice i djeca do prve godine starosti.

Rješenja iz prirode – zob i kadulja

Pri pojavi vodenih kozica najizraženiji simptom je neugodan svrbež koji je potrebno ublažiti, posebno kada je riječ o djeci koja grebanjem i češanjem iritiranog područja povećavaju opasnost nastanka sekundarnih bakterijskih infekcija. Tradicionalno su se za svrbež prepisivale kupke od hipermangana (za antiseptički učinak) i tekući puder s anestezinom za ublažavanje svrbeža. Budući da je posljednjih godina porastao broj djece s atopijskim dermatitisom te izrazito suhom kožom, kupke od hipermangana postale su neprikladne i ne preporučuju se. Upotreba tekućeg pudera s anestezinom dobno je ograničena pa nije siguran za primjenu kod djece mlađe od sedam godina pa sve se manje preporučuje zbog okluzivnog djelovanja koje može uzrokovati infekciju mjehurića. 

Za olakšavanje svrbeža preporučuje se koristiti blage, prirodne pripravke koji se nanose lokalno pa neće oštetiti tanku i osjetljivu dječju kožu. Zob se danas smatra vrlo zanimljivim sastojkom zbog brojnih pozitivnih karakteristika djelovanja na kožu, a posebno se ističe njeno blagotvorno i umirujuće djelovanje. Osim toga, zob posjeduje i dermoprotektivno te protuupalno djelovanje. I kadulja se koristi od davnina jer posjeduje iznimna antiseptička i antibiotska svojstva te djeluje protuupalno. Pripravci na bazi zobi i kadulje namijenjeni njezi kože kod vodenih kozica mogu se naći u obliku spreja i kreme u ljekarnama.

Objava Pripremite se za vodene kozice: nabavite zob i kadulju pojavila se prvi puta na ADIVA.

Anatomija očiju

Iako vrlo složene građe i funkcije, oko se, pojednostavljeno, sastoji od staklastog tijela, leće, rožnice, zjenice, šarenice, mrežnice, bjeloočnice i očnog živca. Mrežnica je membrana sastavljena od više desetaka živčanih vlakana, a dio mrežnice odgovoran za oštrinu vida zove se žuta pjega ili makula.

Razvoj vida

Vid je osjetilo koje se razvija. Tako je poznato da novorođenčad ne raspoznaje boje te slabije vidi, a kako napreduje, tako se razvija i to osjetilo iz kojega prima velik broj informacija iz vanjskog svijeta. Neki ljudi imaju dobar, oštar vid, a neke kroz život prate određeni poremećaji, među kojima su najčešći kratkovidnost, dalekovidnost i astigmatizam, te zahtijevaju nošenje naočala ili leća.

Makularna degeneracija

Ipak, s godinama i stanice u očima doživljavaju neke promjene te vrlo često nastaju takozvane starosne makularne degeneracije. Iako postoje određeni dokazi i o genetskoj sklonosti, poznato je i da pušenje, alkohol, nepravilna prehrana i neke kronične bolesti ubrzavaju proces degenerativnih promjena na oku, odnosno propadanja stanica makule (žute pjege). Atrofija ili degeneracija makule vodeći je uzrok pogoršanja vida u starijih ljudi.

Iako postoje određeni dokazi i o genetskoj sklonosti, poznato je i da pušenje, alkohol, nepravilna prehrana i neke kronične bolesti ubrzavaju proces degenerativnih promjena na oku

Dva su osnovna oblika makularne degeneracije: suhi i vlažni. Liječnik oftalmolog na osnovi pregleda postavlja dijagnozu. Suhi oblik je češći, a vlažni oblik predstavlja ozbiljnije stanje i može dovesti do sljepoće. Razvoj bolesti kod oba oblika je bezbolan i najčešće zahvaća oba oka. Dok je kod češćeg, suhog oblika, degeneracija spora i polagana, kod vlažnog oblika ona je progresivna i zahtijeva intervenciju liječnika.

Početni simptomi makularne degeneracije su:

• zamućen, iskrivljen vid te poslije
• središnja slijepa mrlja u vidnom polju.

Iako se stanice koje propadnu ne mogu obnoviti, redoviti posjeti oftalmologu mogu ukazati na početne promjene te se promjenom stila života i određenim dodacima može usporiti daljnje propadanje stanica.

Očuvanje vida

Pravovremenom promjenom životnog stila činimo uslugu svom organizmu i možemo spriječiti ili barem usporiti razvoj nekih bolesti, pa tako i bolesti oka. U ljekarnama također možemo pronaći određene dodatke prehrani sa sastojcima koji su se godinama, kako iskustveno, tako i znanstveno, istaknuli kao oni s povoljnim učinkom na očuvanje vida.

Među sastojcima koji su već godinama proučavaju i koji se najčešće spominju u kontekstu očuvanja vida zasigurno su karotenoidi – skupina prirodnih spojeva izuzetno važnih za zdravlje očiju. Karotenoidi su skupina žutih, narančastih i crvenih pigmenata koje ljudski organizam ne može sintetizirati te ih unosimo prehranom.

Važnost karotenoida

Namirnice najbogatije karotenoidima su mrkva, rajčica, crvena paprika, tamnozeleno lisnato povrće, bundeva, žumanjak jajeta… Iako ih je izoliran zaista velik broj, najpoznatiji za zdravlje očiju svakako su:

• beta-karoten,
• lutein,
• zeaksantin te
• astaksantin.

Njihovo djelovanje najviše se zasniva na snažnom antioksidativnom učinku. Lutein i zeaksantin posebno su važni u zaštiti stanica žute pjege jer ulaze u sastav makularnog pigmenta te filtriraju plavo svjetlo.

Potrebno je još jednom naglasiti da ih naše tijelo ne može samo sintetizirati te ih je nužno unositi hranom ili dodacima prehrani. Istraživanja provedena na pacijentima koji su dodatno unosili ova dva karotenoida navode zaključak kako pozitivno utječu na oštrinu vida.

Astaksantin – štiti od UV zračenja

Astaksantin, možda ne tako poznat pigment, prisutan u algama, lososu i škampima, promiče se u jednog od najjačih antioksidansa. Učinkovito štiti stanice od slobodnih radikala, a posebno istaknuto djelovanje ima u zaštiti od štetnog UV zračenja. Istraživanja ukazuju da upravo astaksantin odložen u retini oka pomaže u sprečavanju oštećenja izazvanih UV zrakama.

Astaksantin učinkovito štiti stanice od slobodnih radikala, a posebno istaknuto djelovanje ima u zaštiti od štetnog UV zračenja

Borovnica i ljekovita očanica

Osim karotenoida, poznato je djelovanje i borovnice na zdravlje očiju, jer anticijanozoidi kojima obiluje štite stanice od propadanja. Posebno se ističe korist u svrhu poboljšavanja noćnog vida.

Ljekovita očanica, još jedan tradicionalni biljni ekstrakt, već se desetljećima upotrebljava za zdravlje očiju. Ističe se njezino korisno djelovanje kod umora očiju uzrokovanog dugotrajnim čitanjem ili lošim osvjetljenjem, upalnim procesima i sl.

Posebno je važno naglasiti da određena istraživanja ukazuju na vrlo dobar sinergistički učinak biljaka i karotenoida u zaštiti očiju te je korisno birati kombinirane dodatke prehrani.

I još…

Uz ove tradicionalne biljke i prirodne pigmente, ne smijemo zaboraviti u organizam unositi i dovoljno esencijalnih vitamina i minerala, kao što su cink i riboflavin (vitamin B kompleksa) kojima je Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) odobrila zdravstvene tvrdnje da doprinose održavanju normalnog vida.

Objava Kako borovnica može sačuvati zdrav pogled na svijet pojavila se prvi puta na ADIVA.

Bolest se najčešće javlja u epidemijama, u zimu i rano proljeće, pogotovo u vrtićima i školama. Virus varicella-zoster spada u skupinu herpes virusa (humani herpes virus tip 3), a širi se kapljičnom infekcijom ili dodirom s oboljelim, odnosno tekućinom iz mjehurića. Bolesnik je zarazan oko 48 sati prije prve promjene na koži pa sve dok se zadnja eflorescencija ne pretvori u krastu. Prijenos preko osoba koje imaju imunitet na vodene kozice nije moguć.

Kupke u hipermanganu nisu prikladne za osobe koje imaju suhu kožu, a osobito ih trebaju izbjegavati djeca s atopijskim dermatitisom

Simptomi

Od zaraze pa do izbijanja prvih simptoma uglavnom prođe od 11 do 15 dana. Jednom preboljena bolest ostavlja doživotni imunitet.

• vodene kozice započinju blagom glavoboljom, vrućicom i slabošću
• za dan, dva na koži počne izbijati osip

Kako se razvija osip

Osip izbija na mahove, prvo na trupu te po licu i vlasištu, potom i po ostalim dijelovima tijela. Nekoliko sati nakon izbijanja osip se pretvara u vodenaste mjehuriće – vezikule, koje su ispunjene tekućinom, s obrubom crvenila, koje vrlo često svrbe. Vezikule se potom suše i pretvaraju u kraste. Osip izbija oko 5 dana, te se u tom periodu na koži mogu primijetiti sve faze bolesti. Osip može biti oskudan, no može biti i vrlo jak te se lezije mogu pojaviti i u ustima, očima, te na vaginalnoj i rektalnoj sluznici.

Moguće komplikacije

Bolest je uglavnom blagog tijeka, no moguće su komplikacije kao što su sekundarne infekcije mjehurića (stafilokokom ili streptokokom), pneumonija – kod odraslih i imuno nekompetentne djece, postinfekcijski encefalitis te Reyeov sindrom. Ipak, na svu sreću, teže komplikacije su rijetke, pogotovo u dječjoj dobi.

>>U zimsko doba počinju epidemije vodenih kozica. Čuvene kupke od hipermangana i tekući puder sve rjeđe se preporučuju te ustupaju mjesto zobi i kadulji.<< 

Liječenje i ublažavanje svrbeža

Liječenje je simptomatsko sve dok se tijelo ne riješi virusa. Djeca bi trebala ostati u kući, barem dok se svi mjehurići ne pretvore u kraste – kao mjera prevencije. Uobičajeno vrijeme izostanka iz škole ili vrtića je oko dva tjedna. 

• Za snižavanje temperature  preporučuje se paracetamol (acetilsalicilnu kiselinu bi trebalo izbjegavati kod vodenih kozica zbog povezanosti s mogućim komplikacijama).
• Iako postoji mogućnost liječenja antivirusnim lijekovima, ono se ne preporučuje u inače zdrave djece. Njihova upotreba opravdana je za posebne skupine – odrasle osobe, osobe oslabljenog imuniteta, trudnice i drugi.
• Da bi se smanjila mogućnost nastanka sekundarne infekcije mjehurića, potrebno je pridržavati se određenih pravila – oboljelo dijete treba redovito kupati i održavati mu ruke, odjeću i posteljinu čistima. Nokti bi mu, također, trebali biti uredno podrezani. 
• Svrbež tijekom vodenih kozica može biti vrlo jak i potrebno ga je ublažiti jer upravo češanje pogoduje nastanku sekundarnih bakterijskih infekcija. Tradicionalno su se prepisivale kupke u hipermanganu za antiseptički učinak te tekući puder s anestezinom za ublažavanje svrbeža. Kupke u hipermanganu nisu prikladne za osobe koje imaju suhu kožu, a osobito ih trebaju izbjegavati djeca s atopijskim dermatitisom. Tekući puder s anestezinom ne preporučuje se za korištenje na djeci mlađoj od sedam godina, a sve se više izbjegava i zbog okluzivnog djelovanja, koje može pogodovati nastanku infekcije mjehurića. Svrbež pogoršavaju vrućina i znoj. Za olakšavanje svrbeža bilo bi najbolje koristiti neke pripravke koji se nanose lokalno i koji neće naškoditi ionako osjetljivoj i tankoj dječjoj koži. Kao jedan od vrlo zanimljivih sastojaka pripravaka sve češće se spominje zob. Toj iznimnoj žitarici svakim danom se pripisuje sve više pozitivnih karakteristika i dobrobiti za zdravlje, no ono što je već dugo poznato jest da kad se nanosi na kožu, zob ima dermoprotektivno, protuupalno i umirujuće djelovanje. 
• Kožu bolesnika trebalo bi tretirati proizvodima koji imaju lagano antiseptičko i umirujuće djelovanje.
• Kraste same otpadnu najčešće za desetak dana do dva tjedna i ako je sve prošlo bez komplikacija, dugotrajnih ožiljaka ne bi trebalo biti. Kožu se može nastaviti mazati redovito hidratantnom, laganom i umirujućom kremom.

Kada se javiti liječniku?

Tijekom bolesti najvažnije je pratiti stanje djeteta i pomagati mu ublažavanjem simptoma. Ako se pojave neki neuobičajeni simptomi kao što su povraćanje, preosjetljivost na svjetlo, agresivnost te ako stalno ima povišenu tjelesnu temperaturu i ako mjehurići sadrže gnoj, treba odmah potražiti pomoć liječnika.

Objava Moje dijete ima vodene kozice, što sad? pojavila se prvi puta na ADIVA.

Može biti uzrokovan stranim česticama, iritansima, viškom sluzi ili različitim infekcijama dišnih putova kao što su prehlade. Kašalj se dijeli po duljini trajanja na: akutni kašalj koji traje manje od tri tjedna i kronični kašalj koji traje dulje od tri tjedna. 

Dugotrajan kašalj je neugodan i svakako ukazuje na kroničnu iritaciju dišnih putova. Kronični kašalj može biti uzrokovan pušenjem cigareta, astmom, alergijom, gastroezofagealnim refluksnom bolešću ili nekim tumorima. Dugotrajni kašalj ne smije se ignorirati i prilikom svakog produljenog kašlja ili promjene u sekretu treba se javiti liječniku opće medicine.

>> Svakako pročitajte: upala pluća je najteža respiratorna bolest od koje svatko može oboljeti, a više je mogućih uzročnika. Kod zdravih ljudi uspješno se liječi, no starije su osobe posebno ugrožene. Kliknite i doznajte kako se pneumonija prepoznaje. <<

S druge strane, akutni kašalj najčešće je posljedica infekcije respiratornog trakta, među koje spadaju akutna respiratorna bolest, eksudativni faringitis (virusna angina), opstruktivni laringotraheobronhitis, upala grla i akutni bronhitis. Svaka od ovih respiratornih bolesti ima svoje karakteristike i simptome, među kojima je i kašalj.

Kako si možemo pomoći?

Blage respiratorne infekcije možemo izliječiti kod kuće, a potreban nam je odmor, topli napitci, kupke za inhalaciju te nekoliko proizvoda iz ljekarne, među kojima su lijekovi za snižavanje temperature, kapi ili fiziološka otopina za olakšanje tegoba začepljenog nosa te preparati za tretiranje kašlja, tog vrlo neugodnog i često zamarajućeg simptoma.

Kašalj izazvan virusnim upalama najčešće traje do 10 dana i pomoć možemo potražiti u prirodnim preparatima. Kako bismo znali koji preparat kupiti, vrlo je važno znati razliku između dviju vrsta kašlja.

Suhi i produktivni kašalj

Po karakteru kašalj se dijeli na:

• suhi – snažan je podražaj na kašalj, ali nema sluzi koja se iskašljava
• produktivni – karakteristično je iskašljavanje sekreta, a kod suhog kašlja

Suhi kašalj vrlo je neugodan, može poremetiti san i apetit te umarati pacijenta. Takav kašalj izaziva iritaciju sluznice i pretjerano naprezanje mišića. Kod učestalih, nekompliciranih respiratornih infekcija uzrokovanih virusima postoje obje vrste kašlja. Na početku je kašalj nadražajan, suh, a kako bolest odmiče, iritirana sluznica počinje proizvoditi više sluzi pa kašalj prelazi u produktivni.

Liječenje kašlja

Sluz je često gusta i teško ju je iskašljati. Upravo se zbog toga produktivni kašalj tretira ekspektoransima i mukoliticima, odnosno pripravcima koji razrjeđuju sluz i olakšavaju iskašljavanje. S druge strane, suhi kašalj tretiramo antitusicima. Antitusici ublažavaju refleks kašlja i koriste se kod neproduktivnog kašlja. Oni mogu biti opoidni, neopoidni i prirodni.

Islandski lišaj

Od  prirodnih antitusika je sigurno najpoznatiji i najčešće korišten pripravak islandskog lišaja (Cetraria islandica). Lišajevi su vrsta višestaničnih organizama koji predstavljaju simbiotski odnos između algi i gljiva. Tijelo lišaja naziva se talus, odnosno steljka, a zbog svoje izuzetne prilagodljivosti surovim staništima nazivaju se i pionirima vegetacije.

Islandski lišaj, iako njegovo ime upućuje na Island, raste na planinskim staništima gotovo cijele sjeverne hemisfere. Suhi ekstrakt islandskog lišaja dobiva se iz cijelog talusa te u svom sastavu ima polisaharide – lihenin i izolihenin (oko 50% udjela) – koji oblažu sluznicu, smanjuju kontakt nadražajnog sredstva sa sluznicom te na taj način smanjuju podražaj na kašalj. 

U narodnoj medicini ljekovitost islandskog lišaja prepoznata je već stoljećima, a koristio se za plućne bolesti, kronične bolesti želuca te vanjsku primjenu na ranama

Zbog antibiotskog djelovanja, u sastavu islandskog lišaja vrlo su važne aromatske lišajne kiseline – cetrarna i protocetrarna te alifatske lišajne kiseline – protolihestearinska i usninska. Upravo zbog tih sastojaka, osim što umiruje kašalj, štiti i oblaže sluznicu, pripravak islandskog lišaja ima protuupalno djelovanje i izvrstan je za smirivanje upaljenoga grla. U sastavu islandskog lišaja, također, nalazimo vitamine B kompleksa, provitamin A, pektin i mineral jod.

U narodnoj medicini ljekovitost islandskog lišaja prepoznata je već stoljećima, a koristio se za plućne bolesti, kronične bolesti želuca te vanjsku primjenu na ranama. Danas se zna da pripravci od islandskog lišaja smanjuju osjećaj užarenosti grla, olakšavaju gutanje i ublažavaju nadražajni kašalj, a također im se pripisuju i pozitivni učinci u pomoći prilikom gubitkom apetita, obične prehlade, bronhitisa te raznih iritacija u usnoj šupljini.

Islandski lišaj je prirodni izbor za pomoć kod suhog nadražajnog kašlja, blagih upala sluznice ždrijela te kod grlobolje i promuklosti. Ne ometa djelovanje lijekova, siguran je za upotrebu pa ga mogu koristiti i djeca i odrasli.

Jaglac – prvi odabir kod produktivnog kašlja

Za razliku od suhog, produktivni kašalj je popraćen izbacivanjem sluzi te je potrebno primijeniti sredstva koja će olakšati njeno izbacivanje. Ekspektoransi djeluju na bronhijalnu sluz smanjujući viskoznost i tako olakšavaju iskašljavanje. Prirodna alternativa lijekovima su ekspektoransi koji potječu od ljekovitog bilja koje se dijeli na biljke koje sadrže saponine (jaglac) i biljke koje sadrže eterična ulja (timijan).

Kada je riječ o produktivnom kašlju, jaglac (lat. Primula veris L.) je zasigurno pravi odabir. Biljka ima višegodišnji podanak, zlatnožute latice i listove koji su sastavljeni u rozetu. Raste u gorskim područjima koja se protežu najvećim dijelom Europe te od istočne do Male Azije. 

Samo cvijet i korijen biljke imaju ljekovita svojstva. Korijen (Primulae radix) se bere u ranu jesen, a cvjetovi (Primula flos) zajedno s čaškama beru se u proljeće za vrijeme cvatnje. Važno je ubrane dijelove što prije osušiti i adekvatno spremiti u tame posude. Cvjetovi sadrže u značajnijim količinama flavonoide i eterična ulja koja djeluju smirujuće na dišni sustav, a saponina ima u vrlo malim količinama. Glavna komponenta koja djeluje kao ekspektorans su triterpenski saponini koji se nalaze u korijenu. Osim saponina, korijen sadrži i estere fenilglikozida – primulaverin i primverin – koji su zaslužni za karakterističan miris eteričnog ulja i droge jaglaca. 

Prirodna alternativa lijekovima su ekspektoransi koji potječu od ljekovitog bilja koje se dijeli na biljke koje sadrže saponine (jaglac) i biljke koje sadrže eterična ulja (timijan)

Djelovanje saponina iz jaglaca bazirano je na njihovoj površinskoj aktivnosti koja im omogućuje širenje iz ždrijela na okolnu sluznicu dišnog sustava te tako lokalno razrjeđuju bronhijalnu sluz. Stoga se pripravci jaglaca najviše koriste kod katara gornjih dišnih putova za olakšavanje iskašljavanja i razrjeđivanje sekreta. Djelovanje saponina utječe i na pokretljivost cilijarnog epitela. To je epitel koji ima malene resice koje olakšavaju izbacivanje sluzi iz dišnog sustava.

U narodnoj medicini koristi se kod reumatskih mišićnih tegoba, neuralgičnih i ostalih glavobolja, izostanka menstruacije, zubobolje i gihta. Ipak, jaglac se zbog velike učinkovitosti najčešće koristi kao ekspektorans pri produktivnom kašlju. 

Objava Prva pomoć iz prirode za suhi i produktivni kašalj pojavila se prvi puta na ADIVA.