Urinarne infekcije u dojenčadi i male djece – dijagnostika i terapija

Poseban je izazov prepoznati infekciju kod dojenčadi i male djece jer simptomi često nisu tipični. Upravo zato pravodobna dijagnoza i adekvatno liječenje imaju ključnu ulogu u očuvanju zdravlja bubrega.

Koliko su česte urinarne infekcije u dojenčadi i tko češće obolijeva?

Djevojčice općenito češće obolijevaju jer imaju kratku, ravnu i široku mokraćnu cijev. Međutim, u dojenačkoj dobi uroinfekcije su češće kod dječaka zbog češćih prirođenih anomalija mokraćnog sustava. Kod dječaka su infekcije češće u prvih šest mjeseci života (5,3%), a učestalost se smanjuje na 2% u dobi od jedne do šest godina. Kod djevojčica je situacija obrnuta i u prvih šest mjeseci učestalost iznosi oko 2%, dok u dobi od jedne do šest godina raste na 11%.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Kako nastaje urinarna infekcija?

Najčešći put ulaska bakterija u mokraćni sustav je uzlazni (ascendentni). Bakterije koje se normalno nalaze u crijevima izlaze iz rektuma te preko međice i mokraćne cijevi dolaze u mokraćni mjehur. Ako su dovoljno virulentne (imaju sposobnost da prianjaju za sluznicu mokraćnog mjehura i izazovu upalu) i ako postoji sklonost domaćina, mogu uzrokovati uroinfekciju.

U više od 80% slučajeva uzročnik je bakterija Escherichia coli. Rjeđe su uzročnici Proteus, Klebsiella, Enterobacter i drugi mikroorganizmi. U manjem broju slučajeva infekciju mogu uzrokovati virusi, gljivice, klamidije ili mikoplazme.

Zašto su simptomi kod male djece često neprepoznatljivi?

Klinička slika ovisi o dobi djeteta i o tome koji je dio mokraćnog sustava zahvaćen. Ako je zahvaćen donji mokraćni sustav (mokraćni mjehur i mokraćna cijev), govorimo o cistitisu ili uretrocistitisu. Tada su prisutni pečenje i bol pri mokrenju, učestalo mokrenje, osjećaj nepotpunog pražnjenja mjehura, mogu biti prisutni bjegovi urina, naprezanje kod mokrenja, katkad pojava noćnog mokrenja kod inače suhog djeteta kao i bolovi u donjem dijelu trbuha. Tjelesna temperatura najčešće nije povišena.

Ako je zahvaćen bubreg (pijelonefritis), dominiraju visoka temperatura, često sa zimicom i tresavicom, bolovi u trbuhu i leđima, povraćanje te loše opće stanje.

Kod djece starije od dvije godine simptomi su obično jasniji. Međutim, kod dojenčadi i male djece simptomi su često nespecifični. Dijete može imati samo visoku temperaturu bez drugih simptoma, može biti prisutno povraćanje, proljev, odbijanje hrane, stenjanje, naprezanje kod mokrenja, neugodan miris urina, žutica i nenapredovanje. Upravo zato na uroinfekciju treba pomisliti kod svakog djeteta s neobjašnjivom povišenom temperaturom.

Kako se postavlja dijagnoza?

Rana dijagnoza uroinfekcije i pravilno liječenje ključni su za sprječavanje trajnih oštećenja bubrega. Preduvjet za ispravnu dijagnozu i početak liječenja je pravilno prikupljanje uzorka mokraće. Kod djece koja kontroliraju mokrenje uzima se srednji mlaz urina u sterilnu čašicu nakon pranja spolovila. Značajnim se smatra porast bakterija veći od 10/5 u mililitru urina. Uz to se u biokemijskom nalazu urina često nalazi masa upalnih stanica, odnosno leukocita.

Kod djece u pelenama često se koristi sterilna vrećica sakupljač, gdje će nam također biti značajno ako je porast bakterija veći od 10/5. Postoji mogućnost kontaminacije pa se nalaz mora interpretirati u kontekstu kliničke slike.

Ako je potrebno hitno započeti liječenje ili postoji dilema radi li se o uroinfekciji ili kontaminaciji, uzorak se uzima kateterom u sterilnim uvjetima. U tom slučaju značajan je porast bakterija veći od 10/4.

Liječenje urinarne infekcije

Liječenje ovisi o dobi djeteta, težini simptoma te o tome radi li se samo o upali mjehura ili upali bubrega.

Kod upale mokraćnog mjehura, nakon uzimanja urinokulture, terapija započinje peroralnim antibioticima, najčešće iz reda cefalosporina. Po potrebi se vrsta antibiotika mijenja prema antibiogramu, po prispijeću nalaza urinokulture. Liječenje obično traje 5 do 7 dana. Preporučuje se povećan unos tekućine, redovito mokrenje te paziti da dijete ima redovitu stolicu kako bi se i mokraćni mjehur nesmetano praznio, a uroinfekcija prije izliječila.

Kod pijelonefritisa, osobito u mlađe dojenčadi kod koje je često prisutno povraćanje, terapija započinje intravenskim ili intramuskularnim antibioticima. Nakon poboljšanja stanja prelazi se na peroralnu terapiju, u ukupnom trajanju od 10 dana. Ako je dijete lošeg općeg stanja, liječenje se provodi u bolnici.

 

Kontrola i daljnja obrada

Prema smjernicama Hrvatskog društva za pedijatrijsku nefrologiju, nakon svake uroinfekcije kod djeteta je potrebno učiniti ultrazvuk bubrega i mokraćnog mjehura. Ako nalaz nije uredan, ako se radilo o uroinfekciji težeg tijeka s uzročnikom koji nije Escherichia coli ili se uroinfekcije ponavljaju, potrebna je dodatna nefrološka obrada radi isključivanja vezikoureteralnog refluksa, najčešće uroanomalije povezane s ponavljajućim uroinfekcijama kod dojenčadi i male djece.

U određenim slučajevima primjenjuje se antibiotska profilaksa u malim dozama tijekom nekoliko mjeseci kako bi se spriječili recidivi uroinfekcija. Zbog porasta rezistencije bakterija, sve češće se primjenjuju i neantibiotske metode poput koncentrata brusnice, D-manoze i probiotika. Kirurško liječenje potrebno je u slučajevima kada postoji anatomska anomalija i ponavljane infekcije unatoč terapiji.

Dječje zdravlje

Vezikoureteralni refluks: Uzroci, simptomi i liječenje

Pravodobna reakcija čuva bubrege

Urinarne infekcije u dječjoj dobi zahtijevaju ozbiljan pristup, osobito kod dojenčadi kod koje simptomi mogu biti nejasni. Rano prepoznavanje, pravilno uzimanje uzorka mokraće i adekvatna terapija ključni su za sprječavanje trajnih oštećenja bubrega. Roditelji bi trebali potražiti liječnički savjet kod svake neobjašnjive visoke temperature ili promjene u mokrenju, jer pravodobna reakcija dugoročno čuva zdravlje djeteta.

Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.

PODIJELI