Zdravlje
Ljepota
Nutricionizam
Lifestyle
ADIVA
Program vjernostiRana dijagnostika slušnih poteškoća kod djece: Koraci do uspješne terapije
Sluh ima ključnu ulogu u razvoju govora, učenja i komunikacije kod djece. Iako je sluh funkcionalan već pri rođenju, slušne poteškoće često nisu odmah vidljive, zbog čega mogu ostati neprepoznate. Pravodobna dijagnostika omogućuje rano liječenje i djetetu pruža najbolju šansu za uredan razvoj.
Zašto je sluh ključan za razvoj govora
Dobar sluh jedan je od osnovnih preduvjeta za pravilan razvoj govora. Razvoj sluha započinje već u majčinoj utrobi, zbog čega je sluh pri rođenju funkcionalan. Novorođenče čuje zvukove i na njih reagira – isprva refleksno, primjerice trzanjem na jače zvukove ili umirivanjem na ugodne, a s vremenom i svjesno.
Tijekom prvih godina života dijete putem sluha intenzivno razvija sposobnost slušanja, odnosno spontano prepoznavanje zvukova i struktura jezika kojim je okruženo te njihova značenja. Upravo je to temelj za usvajanje govora. Izuzetno je važno da se svi ti procesi odvijaju pravodobno, u skladu s ranim razvojem mozga.
Ako neprepoznato oštećenje sluha značajno ometa ove procese, spontani razvoj govora može izostati. U slučaju zakašnjele intervencije, neki se razvojni segmenti više ne mogu u potpunosti nadoknaditi, čak ni intenzivnom terapijom ili naprednim kirurškim zahvatima.
ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI
Suvremene mogućnosti korekcije sluha
Danas su mogućnosti korekcije oštećenja sluha iznimno napredne. Klasična digitalna slušna pomagala diskretna su, lagana i ugodna za nošenje te mogu nadoknaditi značajan dio nagluhosti već od prvih mjeseci života.
Osim toga, sluh je zasad jedini osjet kod kojeg se, u slučaju potpunog oštećenja osjetnog organa na periferiji, odnosno gluhoće, funkcija osjetnih stanica može uspješno zamijeniti elektroničkim uređajem – umjetnom pužnicom. Postoje i ugradbena slušna pomagala namijenjena djeci s nagluhostima uzrokovanima razvojnim anatomskim malformacijama ili defektima zbog kojih se klasična slušna pomagala ne mogu koristiti.
Drugim riječima, rješenja postoje za gotovo sve oblike oštećenja sluha – ključno je oštećenje pravodobno prepoznati i pravilno obraditi.
Kako se dijagnosticira oštećenje sluha kod djece
Proces dijagnostike sluha uključuje nekoliko koraka: potrebno je oštećenje identificirati, izmjeriti, locirati i odrediti optimalan način korekcije. Riječ je o često složenom i dugotrajnom postupku koji zahtijeva kombinaciju različitih metoda ispitivanja.
Elektrofiziološke metode bilježe električne odgovore pojedinih dijelova slušnog puta u mozgu na zvučne podražaje koji se djetetu prenose putem slušalica. Kako bi rezultati bili pouzdani, dijete mora biti potpuno mirno, što je u ranoj dobi moguće samo tijekom dubokog sna.
S druge strane, funkcionalne pretrage temelje se na promatranju djetetovih spontanih reakcija na zvukove različite vrste i jačine te na mogućem prepoznavanju zvukova. Za takve pretrage dijete mora biti budno, odmorno, sito i dobro raspoloženo.
Klasična audiometrija sa slušalicama, koja se rutinski koristi kod starije djece i odraslih, kod dojenčadi i male djece uglavnom ne daje precizne rezultate te se rijetko može pouzdano primijeniti.
Novorođenački probir sluha – prvi i ključni korak
Veliki iskorak u ranom prepoznavanju oštećenja sluha bilo je uvođenje univerzalnog novorođenačkog probira, koji se u Hrvatskoj provodi od 2002. godine u svim rodilištima.
Svakoj novorođenoj bebi jednostavnom i brzom metodom provjerava se aktivnost osjetnih stanica u unutarnjem uhu – najčešćem mjestu oštećenja sluha, koje pritom ne pokazuje vanjske znakove bolesti. Ova se pretraga naziva evocirana otoakustička emisija (OAE).
Ako se zabilježi dobar i siguran električni odgovor stanica u unutrašnjem uhu, nalaz se smatra urednim. U slučaju izostanka odgovora, dijete se upućuje na daljnju obradu u specijalizirane centre, gdje se dodatnim pretragama određuju vrsta i stupanj oštećenja sluha te eventualna prisutnost drugih povezanih poremećaja.
Važno je naglasiti da dio djece ima takozvani lažno pozitivan nalaz, odnosno da ne postoji stvarno i trajno oštećenje sluha. Do izostanka odgovora može doći zbog prolaznih čimbenika poput tekućine u srednjem uhu, nemira djeteta ili buke u okolini. Zbog toga se probir OAE metodom obično ponavlja nakon otprilike četiri tjedna.
Rana terapija i prilagodba slušnih pomagala
Primjenom ovih postupaka moguće je postaviti relativno sigurnu dijagnozu oštećenja sluha već do šestog mjeseca života. Dijete tada može započeti s korištenjem slušnog pomagala, uz kontinuirano praćenje reakcija na zvuk, kako tijekom svakodnevnog života tako i tijekom terapije za poticanje razvoja slušanja.
Zvuk koji dijete prima putem slušnog pomagala mora biti optimalno prilagođen – ne smije biti preslab, jer dijete tada ne dobiva dovoljnu slušnu stimulaciju, ali ni preglasan, jer može izazvati nelagodu i dodatno oštetiti sluh. U oba slučaja postoji rizik da dijete odbija nositi pomagalo. Uz pravilnu prilagodbu, većina djece slušna pomagala prihvaća rado i koristi ih redovito.
U slučajevima teškog oštećenja sluha, kada je potrebna operacija i ugradnja odgovarajućeg uređaja, iznimno je važno zahvat provesti što ranije – unutar kritičnog razdoblja od prve tri godine života. Nakon tog razdoblja učinkovitost rehabilitacije opada, a rezultati u razvoju govora često su skromniji.
Istodobno, važno je ne žuriti s radikalnijim postupcima dok se u potpunosti ne utvrde narav bolesti i stabilnost slušnog nalaza.
Rana dijagnostika slušnih poteškoća kod djece
Pravodobno prepoznavanje i dijagnostika slušnih poteškoća kod djece ključni su za uspješan razvoj sluha, govora i komunikacijskih vještina. Zahvaljujući suvremenim dijagnostičkim metodama i naprednim mogućnostima terapije, danas je moguće značajno poboljšati kvalitetu života djece s oštećenjem sluha.
Rana dijagnoza omogućuje pravovremenu intervenciju, optimalan odabir terapije i maksimalno iskorištavanje osjetljivog razvojnog razdoblja mozga. Time se djetetu pruža najbolja moguća prilika za uredan razvoj govora, učenja i socijalne interakcije.