Zdravlje > Dječje zdravlje

Kako prepoznati kašnjenje u motoričkom razvoju djeteta i kada potražiti stručnu pomoć?

Normalni motorički razvoj djeteta je u osnovnim karakteristikama jednak u sve djece. Na njega u velikoj mjeri utječe genetska informacija o razvoju čovjeka. Naravno, nije identičan kod svakog djeteta, jer tu je i faktor okoline koji je također odgovoran za raznolikost. Dijete se rađa s određenim motoričkim mogućnostima koje dalje razvija i unapređuje.

Kako prepoznati kašnjenje u motoričkom razvoju djeteta i kada potražiti stručnu pomoć?
PREGLED SADRŽAJA
  1. Normalan motorički razvoj ne mora biti idealan
  2. Kako prepoznati odstupanja u razvoju
  3. Najčešća odstupanja motoričkog razvoja
  4. Poremećaji mišićnog tonusa
  5. Asimetrija pokreta i držanja tijela
  6. Sindrom iritacije u dojenačkoj dobi
  7. Distoni sindrom
  8. Spastični sindrom
  9. Promjenjiva klinička slika
  10. Kako postupiti i kome se obratiti
  11. Rana procjena kao temelj zdravog razvoja

Motorički razvoj djeteta treba pomno pratiti do 3. rođendana

Normalan motorički razvoj ne mora biti idealan

Motorički razvoj djeteta u prvoj godini pratimo kroz takozvane „miljokaze“ a oni predstavljaju sposobnosti i vještine koje dijete usvaja u određenim periodima – intervalima razvoja (okretanje na trbuh, puzanje, posjedanje i sjedenje, iskorak te hod). U normalnom motoričkom razvoju postoji širi vremenski okvir u kojem toleriramo da dijete usvoji neki od motoričkih prijelaza. Tako npr. usvajanje samostalnog hoda dijete može usvojiti u rasponu od 9 do 18 mjeseci i ne znači nužno odstupanje ili kašnjenje u razvoju. Također, nije samo važno kada dijete usvoji neke vještine već i kvaliteta kojom ih izvodi.

Kako prepoznati odstupanja u razvoju

Ponekad se odstupanja primijete odmah u rodilištu ili na prvom pregledu nadležnog liječnika, a ponekad u nešto kasnijoj dobi od strane stručnjaka. Nije rijetkost da odstupanje prvo primijete roditelji.

Neki od znakova odstupanja mogu biti povišen ili snižen mišićni tonus, asimetrija držanja ili pokretanja tijela, otežana ili slaba kontrola glavice, razdražljivost, otežano sisanje ili gutanje, uvijanje tijela ili zabacivanje glave, kašnjenje u usvajanju pojedinih motoričkih vještina, odstupanje ili odsutnost socijalne interakcije. Liječnici specijalisti prilikom pregleda procjenjuju djetetov razvoj kroz više segmenata – socijalni kontakt, spontana motorika i aktivni pokreti, mišićna snaga, mišićni tonus, reakcije na vidne i slušne poremećaje.

Najčešća odstupanja motoričkog razvoja

Odstupanja u motoričkom razvoju mogu se očitovati na različite načine. Najčešće se radi o promjenama mišićnog tonusa, asimetrijama pokreta ili specifičnim neurološkim sindromima. Klinička slika nije uvijek jasna od početka i može se mijenjati s djetetovim sazrijevanjem.

Poremećaji mišićnog tonusa

Mišićni tonus predstavlja osnovnu aktivnost mišića u odnosu na gravitaciju i položaj tijela u prostoru. Dijete se rađa s određenom kvalitetom tonusa koja se dalje oblikuje razvojem i utjecajem okoline.

Tonus može biti uredan, snižen ili povišen. Hipotonija označava sniženi, a hipertonija povišeni mišićni tonus. Postoje i varijante fiziološki blago povišenog ili sniženog tonusa koje ne znače nužno razvojno odstupanje. Svako dijete ima vlastitu kvalitetu tonusa, a kada je ravnoteža očuvana, pokreti su skladni i cjeloviti.

Asimetrija pokreta i držanja tijela

Dijete se u ranom razvoju pokreće cjelovito, nema usvojenu simetriju sheme i pokretanja tijela. Nakon trećeg mjeseca života pokreti postaju više diferencirani u prostoru i dijete usvaja simetriju pokretljivosti jedne i druge strane tijela. U slučaju da je asimetričan obrazac pokretanja i dalje prisutan, dijete uporno koristi samo jednu stranu tijela u pojedinim motoričkim aktivnostima. U tom slučaju asimetrija postaje značajna. U takvim slučajevima može doći do neuravnoteženog razvoja motoričkih obrazaca. Dugotrajna asimetrija zahtijeva stručnu procjenu i praćenje.

Sindrom iritacije u dojenačkoj dobi

Sindrom iritacije najčešće se uočava u prvom tromjesečju života. Djeca su često izrazito razdražljiva i imaju prodoran, vriskav plač. San je površan, a ritam budnosti i spavanja može biti narušen. Česti su i problemi s hranjenjem, poput otežanog sisanja, gutanja i zagrcavanja. Mogu se javiti tremor, fini ritmički trzaji udova, uvijanje tijela te zabacivanje glave i trupa unatrag. Tijelo često djeluje kruto, s izraženim povišenim tonusom. Kako dijete sazrijeva, simptomi se mogu diferencirati. Od drugog tromjesečja mogu se razviti distoni ili spastični obrasci.

Distoni sindrom

Distoni sindrom jedna je od češćih kliničkih slika neuromotornog odstupanja. Djeca su često hiperekscitabilna i razdražljiva. Spontana motorika je bogata, ali nekoordinirana.

Primjećuju se distona izvijanja trupa i ekstremiteta. Dijete može burno reagirati na nagle promjene položaja ili glasne zvukove. Mišićni tonus je vrlo promjenjiv i može naglo prelaziti iz izrazito sniženog u izrazito povišen.

Spastični sindrom

Spastični sindrom karakterizira oskudna spontana motorika i izražena krutost tijela. Mišićni tonus je trajno povišen, a šake su često stisnute.

Napredovanje u motoričkim vještinama je sporo. Dijete pokazuje slab interes za okolinu i oskudan socijalni kontakt. Reakcije na vidne i slušne podražaje mogu biti smanjene, a mogu se javiti i poremećaji funkcije vida.

Promjenjiva klinička slika

Neurološke i motoričke kliničke slike nisu trajno fiksne. Mogu prelaziti jedna u drugu tijekom razvoja. Primjerice, sindrom iritacije može se s vremenom razviti u distoni ili spastični sindrom.

Uz motorička odstupanja, mogu se pojaviti i pridružene poteškoće. One uključuju smetnje ponašanja, kašnjenje govorno-jezičnog razvoja, kognitivne teškoće te izazove u socio-emocionalnom funkcioniranju. U školskoj dobi mogu se javiti i specifične teškoće u učenju.

Kako prepoznati kašnjenje u motoričkom razvoju djeteta i kada potražiti stručnu pomoć?

Kako postupiti i kome se obratiti

Ako se uoče znakovi odstupanja u motoričkom razvoju djeteta, važno je pravodobno potražiti stručnu pomoć. Rana procjena omogućuje bolje razumijevanje djetetovih potreba i pravovremeno uključivanje odgovarajućih intervencija.

U procjeni i praćenju razvoja sudjeluje stručni tim sa specijalistom fizijatrom kao voditeljem tima. Ostali članovi su specijalist neuropedijatar, specijalist ortoped, logoped, psiholog, edukacijski rehabilitator, fizioterapeut, radni terapeut, senzorni terapeut. Svaki stručnjak procjenjuje dijete iz perspektive svojeg područja rada, a zajednički cilj je poticanje cjelokupnog razvoja.

Jednako je važna i aktivna suradnja s roditeljima ili skrbnicima. Kroz edukaciju i savjetovanje roditelji dobivaju smjernice kako svakodnevno poticati razvoj djeteta u prirodnom okruženju. Time postaju ravnopravan dio terapijskog procesa.

Multimodalni pristup praćenja razvoja djeteta ima za cilj maksimalno poticanje svih sposobnosti u skladu s psihofizičkim karakteristikama i životnom dobi kako bi im se omogućio tjelesni, emocionalni, intelektualni i socijalni razvoj. U konačnici, cilj je postići uspješnu integraciju u svakodnevni život s najvećim mogućim stupnjem samostalnosti svakog djeteta.

Iako su osnove motoričkog razvoja jednake kod sve djece, svako dijete ima vlastiti tempo sazrijevanja. Pravodobno uočavanje odstupanja i individualizirani pristup mogu značajno unaprijediti razvojne ishode. Liječnik specijalist ima ključnu ulogu u procjeni razvoja te daje preporuke za daljnje dijagnostičke i terapijske korake.

Rana procjena kao temelj zdravog razvoja

Motorički razvoj ima zajedničke zakonitosti, ali svako dijete razvija se vlastitim tempom. Pravodobno prepoznavanje odstupanja ključno je za pravovremenu intervenciju.

Stručna procjena i timski pristup omogućuju cjelovito praćenje djetetova razvoja. Suradnja s roditeljima ima iznimno važnu ulogu u tom procesu. Cilj je potaknuti djetetove potencijale i osigurati mu najbolju moguću kvalitetu života i samostalnosti u svakodnevnom funkcioniranju.