Cres: otok čarolije, glazbe i čudesnog plavetnila

„Beli, Cres i Lubenice
Kad ja vidin spametin se
Kako san te ljubil ja …
Mala moja z Valuna“

Ovako pjevaju Duško Jeličić i klapa Bonaca, jednu od najljepših pjesama o Cresu, otoku koji svaki put nanovo ostavlja bez daha. Beli se u ovom slučaju ne odnosi na bijeli Cres, već na mjesto Beli. Jasno vam je, putujemo na Cres. I ne samo na Cres.

Tko je veći?

Krčani će reći da je njihov otok najveći hrvatski otok. A tko s Krka to ne bi rekao? A Crešani? Oni neće reći ništa, samo će se nasmijati jer znaju da je njihov otok jednake veličine kao i Krk. Tako je barem izmjereno, a kažu da mjeritelji znaju svoj posao. Prema službenim državnim podacima, a država zna, Krk je površine 405,78 km2, dugačak 38 km, te širok najviše 18 km. No, prema podacima Geodetskog zavoda Rijeka, Cres je narastao, pa je mrvicu veći od Krka.

Kako to? E, za odgovor je potrebno osvrnuti se malo na povijest. Dakle, kad su prvi put mjerili otoke 1817. godine za vrijeme Austro-ugarskog carstva, a da bi se, dakako, naplatili porezi, ispuštena je površina jezera Vrana na Cresu jer se površina vode nije mjerila, a jezero je opskrbljivalo cijeli otok vodom. Istovremeno, Krku su pribrojili uvalu Soline koja nije kopno.

I dok stoljeća ovim otocima lete brzinom bure, mijenjaju se vlasnici, vladari, ljudi, tka se tradicija…a nepromijenjena ostaje ljepota koja spaja divljinu, škrtu zemlju i obilje jednako okrutnog koliko i blagog mora. Sve je ovo izgradilo čovjeka koji ovdje živi.

Svetac koji je prokleo zmije

Cres je najrjeđe naseljen otok na Jadranu ako ga mjerimo omjerom veličine i broja stanovnika, a po duljini – najduži nakon Hvara. Ruku pod ruku s Lošinjem zatvara Kvarner i smije se s najvišeg vrha Gorice. Jedinstven je to otok na kojem je i jezero koje napaja otočane, već spomenuto jezero Vrana, kriptodepresija, skriveno udubljenje u zemlji ispod površine mora. Baš kao što je svima znano Bajkalsko na dalekom sjeveru. U Vrani su pronašli endemsku vrstu malog pra-račića koji živi na dnu, glatkom vapnenačkom.

Cres će vas opiti nevjerojatnim mirisom koji se širi otokom, a spoj je hrasta, bora, kadulje, lavande i smokve. Na otoku inače raste čak 1400 vrsta bilja, a lozu hvale još od Rimljana koji su je ovamo donijeli i posadili. Iako se Krk diči vinarstvom, ni Crešani ne zaostaju. Doduše, možda je poznatija creska fauna, ali ne samo ona četveronožna jer stražu nad otokom drže bjeloglavi supovi i orlovi, suri i škanjac.

Jeste li znali da na Cresu nema zmija otrovnica? Ali zato ima desetak drugih. Nije da smo ih tražili, ali legenda kaže da je Sveti Gaudencije prokleo sve zmije na otoku. Kletva je pala samo na otrovnice. Inače, svetac je rođen, kazuju vrela, u zaseoku Tržić, kod Osora i bio je sljedbenik Svetog Romualda. Bio je biskup u Osoru 24 godine sve do 1042. g., vrlo strog, ali pravedan. Protjerali su ga u špilju na Osoršćici. Legenda kaže da tko uzme kamen iz špilje, vječno će biti siguran od zmija.

Rimljani ih razdvojili

Da biste došli na Cres, možete krenuti iz Istre, trajektom iz Brestove do Porozine. Ili preko Krka, iz Valbiske do Meraga. Ali zato vam za prelaz na Lošinj neće trebati trajekt već sat. Da, sat. Da znate u koje vrijeme se diže most koji spaja danas razdvojene otoke, a nekad jedinstveno kopno.

Osorski kanal zatvara most koji je većinu dana spušten, a podiže se kako bi omogućio plovidbu brodovima kroz kanal kojeg su iskopali još davnih dana Rimljani kako bi skratili plovidbu oko otoka. U kanalu širokom 12 metara, a dubokom svega 2, 5 metra može biti samo jedan brod.

Čudo su bili ti Rimljani, zar ne? I danas baštinimo njihove tekovine koje su na ovim otocima zatekli Liburni, pleme koje je tu živjelo od vremena dok su otoci bili tek planine u dolini danas nam znanoj kao Kvarnerski zaljev.

Glazba za dušu u Osoru

O Osoru bismo mogli ispisati tisuće riječi, no bit će dovoljno da ga spomenemo kao grad glazbe u kojeg, tijekom vrućih ljetnih noći, dolazi na tisuće posjetitelja, ne samo s Cresa, već i Lošinja te okolnih mjesta. Osorske glazbene večeri tradicionalno se održavaju u srpnju i kolovozu u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, a ponekad i na drugim lokacijama, poput glavnog osorskog trga ili ruševina benediktinske opatije Sv. Petra.

S tim u vezi spomenimo još jednu crticu iz povijesti, odnosno ulogu Benediktinaca u širenju pismenosti, a pritom ponajviše mislimo na uglatu glagoljicu, takozvanu uglatu beneventanu. Samostan Sv. Nikole, koji je podređen samostanu Sv. Petra, jedan je od najstarijih skriptorija u Hrvatskoj. Iz tog je samostana i takozvani „Osorski evanđelistar“ (danas u Vatikanskom arhivu, pisan beneventanom između 1080. – 1082. g.). Evanđelistar ima 59 listova veličine 11×19 cm s inicijalima i ukrasima. Na kraju izbornih evanđelja je svečana pjesma Exultet u kojoj se moli za bizantskog cara i hrvatskog kralja Zvonimira.

Čudesno mjesto na klisuri

Ne može se posjetiti Cres, a ne otići u mjesto Lubenice, no budite spremni na niz neobičnih osjećaja koji bi vas ondje mogli prožeti. Umjesto iz automobila, mogli biste izaći iz vremenske kapsule te se naći u vrlo živoj dalekoj prošlosti. Lubenice jednostavno fasciniraju. Nalaze se na visokoj klisuri nad morem, na zapadnoj obali Cresa, na 378 metara nadmorske visine.

Dana 1. veljače 2005. godine, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske je nominiralo naselje Lubenice za upis na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi jer je ovo naselje „na visokoj stijeni spojeno u okolni humanizirani krajolik tako što je izgrađeno od istog materijala, što ga čini gotovo potpunim spojem umjetnih i prirodnih elemenata, dok se prirodne značajke područja ogledaju u samom nazivu grada”. A nakon obilaska svakako uložite još malo truda i spustite se po strmom puteljku na plažu Sv. Ivana – vjerujte nam, nećete požaliti.

Sve nijanse plave

Da biste zaokružili svoj doživljaj Cresa, svakako posjetite i Plavu grotu, najpoznatiju morsku otočnu atrakciju. Naime, svega jednu nautičku milju od mjesta Lubenice nalazi se plaža Žanja, a na njenom rubu je ulaz u tu prekrasnu špilju. Pa ipak, da biste tim putem dospjeli u špilju, potrebno je malo spretnosti u ronjenju jer se ulaz nalazi na dubini od tri metra. No, ako vam ronjenje nije jača strana, ne brinite – malo udaljeniji od plaže je onaj kroz kojeg se može ući plivajući ili čak sandolinom. Svaki trud se isplati jer špilja oduzima dah.

Duga je oko 20 metara, ima veliki zračni prostor, pa čak i malu šljunčanu plažu u unutrašnjosti. U kasnim popodnevnim satima nastaje prava čarolija u igri sunčeva svjetla i mora. Nađete li se u to vrijeme u Plavoj groti, shvatit ćete da samo ime nije dovoljno kako bi dočaralo ljepotu svih prelijevajućih nijansi plave boje u kojima ćete moći uživati.

Ni knjiga ne bi bila dovoljna da opiše svu ljepotu otoka kojeg svakako uvrstite na svoj popis mjesta koja morate posjetiti barem jednom u životu. Tako već sada znate koja vam je destinacija za ljetovanje 2022. godine, zar ne?