„Digitalni autizam“: posljedice odrastanja uz ekrane koje možemo spriječiti

Već godinama živimo u digitalnom vremenu u kojem pametni telefoni, tableti i računala uvelike određuju način provođenja vremena i ritam obiteljskog života, kako za odrasle tako i za djecu.

Katastrofični narativi o mladima koji „samo zure u ekrane” mogu se isprva činiti sličnima onima koji su se mogli čuti i tijekom prošlog stoljeća: prvo kada su došli televizori, nakon toga pri dolasku računala i interneta, potom s prvim društvenim mrežama te, konačno, s pametnim uređajima i novim generacijama društvenih mreža. No, unatoč nekim očitim sličnostima, bitno je imati na umu da postoji velika razlika u načinu korištenja i angažmanu korisnika sa svakom od nabrojanih vrsta digitalnih tehnologija te da znatno drugačije utječu na krajnjeg korisnika.

Budući da trenutačno svjedočimo prvim generacijama djece koje su odrastale s tabletima i pametnim telefonima u rukama od samog rođenja, izložene sadržaju koji je posebno dizajniran kako bi što duže i temeljitije zadržao pažnju djece, uočavamo i prve akutne posljedice takvog odrastanja.

Jedna od posljedica koja posebno plijeni pažnju stručnjaka iz područja mentalnog zdravlja djece jest pojava tzv. „digitalnog autizma” – skup prolaznih, ali zabrinjavajućih simptoma u ponašanju djece u najranijoj dobi.

Što je „digitalni autizam”?

Važno je odmah istaknuti kako „digitalni autizam” nije službena dijagnoza. Radi se o pojmu koji stručnjaci ponekad koriste kako bi opisali skup ponašanja kod djece koja provode značajnu količinu vremena pred ekranima, s početkom u najranijoj dobi, a koja nalikuju simptomima poremećaja iz autističnog spektra (npr. smanjen verbalni kontakt kao i kontakt očima, poteškoće u govoru, socijalna povučenost).

Simptomi koji se odnose na poremećaj interakcije s okolinom nastaju zato što je dječji mozak u stanju intenzivnog razvoja, te je stoga posebno osjetljiv na okolišne podražaje, odnosno njihov izostanak. U prvim godinama života, za zdrav emocionalni i kognitivni razvoj, djetetu su nužni interakcija licem u lice, igra s drugom djecom i odraslima, kao i neprekinuta emocionalna povezanost sa skrbnicima.

Iako ekrani nude vizualnu i auditivnu stimulaciju, oni ne pružaju ključni element za emocionalno sazrijevanje i razvoj empatije, a to je ljudski kontakt.

Znakovi na koje roditelji trebaju obratiti pažnju

Roditelji i druge odrasle osobe iz okoline mogu primijetiti da dijete:

• ima smanjen interes za kontakt s drugima,
• slabije razvija govor i komunikacijske vještine,
• pokazuje izrazito jake reakcije kad mu se oduzme uređaj,
• teško uspostavlja kontakt, verbalno ili očima,
• ne pokazuje interes za simboličku igru (npr. lutkama, autićima, „kuhanje”),
• često se igra samo i ponavlja iste pokrete (npr. vrti igračku u krug, skakuće, ljulja se).

Iako se neki od simptoma preklapaju, važno je naglasiti da u slučaju pretjeranog kontakta s ekranom u prvim godinama života ovi simptomi ne znače nužno da dijete ima autizam.

Prvi korak u dijagnozi i liječenju: ukloniti ekrane

Prvi korak u radu s djetetom s nekim od nabrojanih simptoma sastoji se od potpunog uklanjanja kontakta s ekranima. Ako je riječ o fenomenu „digitalnog autizma” većina problematičnih znakova s vremenom prolazi, a ponašanje, igra i interakcija djeteta vraćaju se u uobičajene obrasce.

No, ako nakon uklanjanja ekrana dijete još uvijek pokazuje kašnjenje u razvoju jezika, značajan nedostatak socijalnih vještina ili prisutnost specifičnog ponašanja i igranja, svakako se preporučuje obratiti se dječjem psihijatru, pedijatru ili psihologu.

Mišljenje struke

Razne međunarodne studije pokazuju da prekomjerna uporaba ekrana, osobito kod djece mlađe od tri godine, može imati negativan utjecaj na razvoj jezika, pažnje i emocionalne regulacije. U jednoj kanadskoj studiji utvrđeno je da djeca koja su dnevno provodila više od dva sata pred ekranima imaju tri puta veće šanse za pojavu problema s pažnjom.

Stručnjaci iz područja dječje i adolescentne psihijatrije, kao i druge struke koje rade s mladima, sve češće primjećuju djecu koja zbog digitalne prekomjernosti zaostaju u osnovnim razvojnim fazama. Kod mnogih se, nakon smanjenja ili potpune eliminacije ekrana, vidi značajno poboljšanje u socijalnim i jezičnim vještinama, a što dodatno podupire hipotezu o „digitalnom autizmu”.

Savjeti za roditelje

• Djeca mlađa od 3 godine – izbjegavati ekrane u potpunosti.
• Djeca od 3 do 5 godina – maksimalno 1 sat dnevno, i to uz nadzor odrasle osobe.
• Starija djeca i adolescenti – uravnotežiti vrijeme provedeno pred ekranom s fizičkom aktivnošću, socijalnom interakcijom i školskim obavezama.
• Zajedničko korištenje tehnologije – gledajte, razgovarajte i komentirajte sadržaj zajedno s djetetom.
• Vrijeme bez ekrana – uvesti pravilo „bez ekrana” tijekom obroka, prije spavanja i u spavaćoj sobi.

Zaključno

Digitalni svijet je trenutačno teško izbjeći, ali način na koji ga koristimo može znatno utjecati na razvoj djeteta. Cilj roditelja ne mora biti potpuno odbacivanje novih tehnologija, već prepoznati da u ranom djetinjstvu ništa ne može zamijeniti živu interakciju, toplinu glasa, kontakt očima i igru licem u lice.

Ako primijetite da vaše dijete sve više „živi u ekranu”, promatrajte i reagirajte na vrijeme, a u slučaju nastavka simptoma unatoč reakciji nemojte se bojati potražiti stručnu pomoć.

Izvor: Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba