Psiha i emocije - 03. ožujka 2020.
AUTOR ČLANKA - Ana Raguž, mag. psihologije, Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba

Mladi u virtualnom svijetu: Rizici odrastanja u džungli ekrana

Digitalno doba suočilo je roditelje s potpuno novim izazovima roditeljstva – kako i do koje mjere djeci ograničiti korištenje tehnologije jer posljedice mogu biti itekako štetne

Mobiteli djeca tehnologija

Istraživanja u svijetu i kod nas pokazala su da je sve više mladih ovisno o mobitelima. Ovisnost u općem smislu, pa tako i o mobitelu, videoigrama ili internetu podrazumijeva narušavanje svakodnevnog funkcioniranja. Ali i pomanjkanje kontrole nad vlastitim ponašanjima suzdržavanja. Premda je broj sati pred ekranima znak koji nas često potiče na uzbunu, on nije jedini pokazatelj ovisnosti. Rijetko se ovisnički oblici ponašanja o mobitelu ili internetu javljaju izolirano. Primjerice, dijete koje satima sjedi pred ekranom ne zanemaruje samo svoje svakodnevne obaveze, nego često i potrebe, poput spavanja i obroka. Na taj je način digitalno doba suočilo roditelje s potpuno novim izazovima roditeljstva – kako mobiteli, tehnologija i djeca mogu koegzistirati, a da posljedice ne budu štetne.

Narušeno svakodnevno funkcioniranje djeteta u sklopu škole, sporta, izvršavanja obaveza zbog aktivnosti iza ekrana ponašanja su koja ukazuju na to da se s djetetom nešto događa. Ali i da je vrijeme da se potraži pomoć – kako djetetu tako i roditeljima – u daljnjem odgoju i usmjeravanju.

Bebe, predškolci i mobiteli

Dobne granice u kojima se dijete susreće s mobitelom u samo nekoliko godina su se rapidno spustile. Prema podacima istraživanja Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i Hrabrog telefona iz 2017. godine, u Hrvatskoj je već prije prvog rođendana 40% djece je uz ekrane. S drugim rođendanom taj se broj penje na 79%. A s četiri godine elektroničke uređaje koriste gotovo svi predškolci (97%). Podaci su, između ostalog, pokazali da 90% predškolske djece samostalno traži i pokreće sadržaje koje žele. Na nama odraslima je da se upitamo može li dijete predškolske dobi doista odabrati njegovu razvojnom stadiju odgovarajuće sadržaje. Može li njima upravljati mudro i može li ih koristiti kao alat? Novo suvremeno doba govori u prilog tome da djeca o tehnologijama znaju više od odraslih. No ipak treba imati na umu da odrasli znaju više o životu.

Mladima moramo omogućiti da ovladaju tehnologijama umjesto da tehnologije ovladaju njihovim životom i potrebama

Danas se sve veći broj istraživanja okreće ideji ukupnog utjecaja svih ekrana koji se koriste (mobitel, televizija, računalo, razni gadgeti) na kognitivne sposobnosti djece. Prema preporukama Američke pedijatrijske udruge, djeca mlađa od dvije godine ne bi uopće trebala koristiti male ekrane. Ne postoji nijedan utvrđeni pozitivan efekt korištenja na bilo koje područje razvoja u ranoj dobi. Istraživanja utjecaja ekrana na dječji razvoj kod predškolske djece pokazuju da djeca koja provode više vremena uz ekrane sporije razvijaju jezik. Češće imaju teškoće u održavanju pažnje, izloženost agresivnim sadržajima povezana je s iskazivanjem takvih ponašanja te imaju više teškoća na emocionalnom i socijalnom planu.

Djeca i dgitalno zlostavljanje

Često se postavlja pitanje i međuvršnjačkog nasilja putem društvenih mreža te aplikacija kao što su WhatsApp ili Viber. Za razliku od vršnjačkog nasilja licem u lice koje je uočljivije i prepoznatljivije, elektroničko nasilje može se događati tjednima i mjesecima. I nitko mu neće svjedočiti jer anonimnost osobe iza ekrana pogoduje kontinuiranosti, a svijet iza svjetla ekrana podložan je sve različitijim oblicima nasilja. Svi odrasli koji sudjeluju u odgoju djece moraju biti svjesni da uzrok nasilja nije sama tehnologija. Ona je samo kanal, a nasilni su odnosi koji se nerijetko znaju premjestiti iza ekrana.
Tehnologija koja svakim danom napreduje uistinu otežava načine sprečavanja i zaustavljanja. Ali edukacijom o tome što je nasilje, građenjem odnosa s djecom i mladima, kao i otvaranjem prostora za razgovor i povjeravanje povećava se vjerojatnost da ćemo moći odgovarajuće reagirati. Već i nakon jednog izoliranog zlostavljajućeg ponašanja.

Druga strana lajkanja

Druženja ispred škole, u parku, na ulici gdje su djeca u društvu tražila potvrdu vršnjaka o sebi djelomično su se premjestila na ekrane. Odnosno potreba za potvrdom vršnjaka ostaje ista, samo se kanal kojim dolaze do nje promijenio. I u realnom životu biramo priče, anegdote koje će nas prikazati u boljem svjetlu. Nastojimo se prikazati onakvima kakvi želimo biti, kako želimo da nas drugi vide. S druge strane, neprestana izloženost tim uljepšanim slikama nužno vodi do usporedbe. A usporedba često puta i do nezadovoljstva. Lajk je privremeno i lako dostupno društveno priznanje koje prate ugodne emocije.

LOL, TNX, OMG… O čemu to pišu djeca?

Digitalno doba i pisanje na internetu utječu na iskrivljen jezik i pisanje kod djece. Najčešće je i najviše uočena...

SAZNAJTE VIŠE

S druge strane, konstantna potraga za lajkovima može biti pokušaj vraćanja izgubljene vlastite vrijednosti i pripadanja vršnjacima pa je djeci važno pružiti i druge kanale kojima će tu potvrdu zadobiti, ponajprije u svakodnevnim kvalitetnim i zdravim odnosima. Mladima moramo omogućiti da ovladaju tehnologijama umjesto da tehnologije ovladaju njihovim životom i potrebama. Uočite li zabrinjavajuće ponašanje djeteta, ne ustručavajte se potražiti pomoć stručnjaka – osim što se samo tako može učinkovito pomoći djetetu, i roditeljima mogu koristiti stručni savjeti.

Skenirajte QR kod i preuzmite ADIVA mobilnu aplikaciju:

ADIVA_app_qr_kod

Aplikaciju možete preuzeti i na:

ADIVA_app_app_store_button

ADIVA_app_google_play_button

NEWSLETTER

Prijavite se za naš newsletter i prvi saznajte informacije o posebnim ponudama