Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB): Uzroci, simptomi i liječenje

Stanje je karakterizirano prekomjernim povratom želučanog sadržaja u jednjak zbog nekompetentne barijere između jednjaka i želudca. Radi se o skupu anatomskih i funkcionalnih antirefluksnih mehanizama koji normalno sprječavaju povrat želučanog sadržaja u jednjak.

Glavne komponente su donji ezofagealni sfinkter (eng. lower oesophageal sphincter, LES) i dijafragma (ošit). Važno je naglasiti kako je minimalan i kratkotrajan refluks normalna i fiziološka pojava u svih ljudi i ne smatramo ga bolešću, ali ako isti dovodi do razvoja tegoba, tek tada govorimo o GERB-u. GERB se često poistovjećuje sa žgaravicom, ali navedene riječi nisu istoznačnice. GERB je kompleksni poremećaj koji podrazumijeva više simptoma i znakova, od kojih je žgaravica samo jedan oblik.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Etiologija i čimbenici rizika

Primarni uzrok GERB-a jest oslabljena ili nekompetentna antirefluksna barijera između jednjaka i želudca, što omogućuje refluks želučane kiseline i probavnih enzima u jednjak. Kod određenog broja bolesnika ne postoji jasan anatomski (tzv. organski) poremećaj, već je sluznica jednjaka prekomjerno (bolno) osjetljiva na (moguće i minimalni) refluksni sadržaj iz želudca. Dodatno, GERB nije samo “višak kiseline”; radi se o neravnoteži između agresivnih čimbenika (kiseline, pepsin, žuč) i zaštitnih mehanizama jednjaka.

Rizik refluksa povećavaju sljedeći čimbenici:

• hijatalna hernija
• prekomjerna tjelesna masa i pretilost
• trudnoća
• određene namirnice i prehrambene navike (masna i začinjena hrana, čokolada, kofein, alkohol)
• pušenje
• lijekovi (npr. koji smanjuju tonus donjeg ezofagealnog sfinktera ili koji usporavaju želučano pražnjenje)
• oslabljena peristaltika jednjaka
• rano lijeganje u krevet nakon kasnog obroka

Klinička slika

Najkarakterističniji simptom GERB-a je žgaravica, tj. osjećaj žarenja iza prsne kosti. Uz to se mogu pojaviti bol iza prsne kosti nalik na anginu pektoris, regurgitacija želučanog sadržaja (povrat kiselog i gorkog sadržaja s ili bez primjesa neprobavljene hrane), otežano gutanje (disfagija), kronični kašalj, promuklost, osjećaj stranog tijela („knedle“ u grlu) te pogoršanje bronhalne astme.

Navedeni ekstraezofagealni simptomi često odgađaju postavljanje dijagnoze zbog čega je važno prepoznati ih i povezati s mogućim refluksom. Važno je napomenuti kako je kod bolesnika s kliničkom slikom boli u prsima prije gastroenterološke obrade potrebno najprije isključiti kardiološki uzrok tegoba.

Dijagnostički pristup

Dijagnoza se u većini slučajeva postavlja na temelju kliničke slike, pogotovo kada postoji zabilježen dobar učinak na primjenu lijekova koji smanjuju lučenje želučane kiseline (tzv. antisekretorni lijekovi).

Prema smjernicama, gornja endoskopija inicijalno nije nužna u mlađih bolesnika (ispod 50 godina), koji su bez alarmantnih simptoma (otežano i bolno gutanje, krvarenje iz probavnog trakta ili anemija, neobjašnjiv gubitak težine), s tipičnim GERB-om i dobrim odgovorom na terapiju, jer neće promijeniti dijagnostički ili terapijski pristup.

U sklopu dodatne obrade koriste se sljedeće dijagnostičke pretrage:

• Ezofagogastroduodenoskopija (tzv. gastroskopija) – služi za procjenu izgleda sluznice i eventualnih erozija. Ukoliko je endoskopski izgled sluznice uredan, a bolesnik ima simptome koji se uklapaju u GERB – bolesnika se upućuje na 24-satnu pH-metriju
• 24-satna pH-metrija s impedancijom – služi za kvantifikaciju i objektivizaciju refluksa. Ukoliko je gastroskopija uredna, a pH-metrija ukaže na postojanje patološkog refluksa – stanje se naziva neerozivna gastroezofagealna refluksna bolest, tzv. NERB
• Manometrija jednjaka – dodatna je pretraga koja služi za procjenu tonusa mišića LES-a i motoričke funkcije jednjaka

 

Liječenje

Terapija GERB-a uključuje kombinaciju promjena životnih navika i farmakološkog liječenja.

Farmakoterapija:

Inhibitori protonske pumpe (IPP) temelj su terapije. Učinkovito kontroliraju simptome i potiču zacjeljivanje sluznice (u slučaju erozivnog ezofagitisa); uzimaju se 30-60 minuta prije jutarnjeg obroka. Potrebno ih je uzimati u kontinuitetu radi željenog učinka. H2-blokatori i antacidi koriste se kao dopunska ili povremena terapija.

Kirurška intervencija razmatra se kod velikih hijatalnih hernija, izraženih simptoma ili kada pacijent želi izbjeći dugotrajnu farmakoterapiju.

Praktične preporuke:

• smanjenje tjelesne težine i redovita tjelesna aktivnost
• izbjegavanje obilnih i kasnih obroka; jesti češće, manje obroke
• podizanje uzglavlja kreveta, spavanje na lijevom boku
• nositi udobnu široku odjeću prilikom spavanja
• prestanak pušenja i konzumacije alkohola
• ograničenje unosa hrane koja izaziva refluks (slana, ljuta, začinjena i masna hrana, kofein, čokolada)

Komplikacije i prognoza

Neliječeni ili dugotrajni GERB može dovesti do:

• teškog erozivnog ezofagitisa
• striktura (ožiljkavanja) jednjaka
• Barrettovog jednjaka (premaligno stanje koje povećava rizik od razvoja invazivnog adenokarcinoma jednjaka)

Redovite kontrole i pravovremeno liječenje značajno smanjuju rizik komplikacija.

Česta pitanja pacijenata

Moram li doživotno uzimati IPP terapiju?

Terapija se prilagođava simptomima, nalazima i riziku komplikacija. Kod mnogih pacijenata moguće je postupno smanjenje doze ili povremena primjena (eng. on demand primjena).

Može li GERB uzrokovati malignu bolest?

Samo dugotrajni, neliječeni GERB s Barrettovim jednjakom povećava rizik razvoja adenokarcinoma jednjaka. Redovite kontrole i terapija značajno smanjuju rizik.

Mogu li imati GERB i bez žgaravice?

Da. Nadražajni kašalj, promuklost, otežano gutanje, pogoršanje astme ili osjećaj knedle u grlu mogu biti znakovi refluksa.

Zanimljivosti i savjeti

Podrigivanje: kada je problem i kako si možemo pomoći

Iako je neugodno za nas i osobe u okolini, podrigivanje je prirodno. Postane li često a muče nas i...

GERB je kronična bolest koja može značajno utjecati na kvalitetu života. Individualizirani pristup, prilagodba životnih i prehrambenih navika uz odgovarajuću farmakoterapiju omogućuje učinkovitu kontrolu simptoma i smanjenje rizika komplikacija. Pacijenti koji aktivno sudjeluju u vlastitoj edukaciji, pridržavanju liječničkih savjeta i uputa te praćenju svojih tegoba, najbolje reagiraju na terapiju.

PODIJELI