Endokrinolozi upozoravaju: Debljina može biti simptom bolesti

Malo tko od nas se s vremena na vrijeme nije suočio s činjenicom da od sljedećeg ponedjeljka kreće s dijetom. Nerijetko je to bila jedna od ključnih novogodišnjih odluka. Povod takvim odlukama je većinom motiviran estetskim razlozima jer ljepota nikada ne izlazi iz mode.

Tek manji dio nas motiviran je boljim zdravljem. Održavanje tjelesne težine optimalnom (ili barem težiti ka tome) čini jednu od važnijih odrednica ukupnog zdravlja. Danas gotovo trećina odrasle svjetske populacije ima prekomjernu tjelesnu težinu, odnosno pretilost, a problem debljine sve je zastupljeniji kod djece i adolescenata.

Debljina kod odraslih i djece

Daleko najzastupljeniji uzrok debljine je prekomjerni i neuravnoteženi kalorijski unos, uz preveliki unos ugljikohidrata. Nedostatno kretanje i nedovoljna tjelesna aktivnost ima dodatni sinergijski učinak na prekomjerno nakupljanje masnog tkiva.

Kod djece i adolescenata dodatni problem debljanja čini dvojni mehanizam koji do njega dovodi. Naime, za razliku od odraslih kod kojih do debljanja dolazi uslijed povećanja masnih stanica (adipocita), kod djece, osim uvećavanja masnih stanica, dolazi do njihova umnožavanja i to samo po sebi dodatno otežava proces liječenja.

Posljedice inzulinske rezistencije

Uslijed prekomjernog kalorijskog unosa i nedovoljne tjelesne aktivnosti, i prije razvoja debljine dolazi do poremećaja metabolizma ugljikohidrata koji se naziva inzulinska rezistencija. Tada zbog smanjene aktivnosti inzulinskih receptora na periferiji dolazi do reaktivne hiperinzulinemije. To znači da su beta stanice gušterače primorane proizvoditi veće količine inzulina s primarnim ciljem održavanja razine šećera u krvi u željenim granicama normale.

Ta pomaknuta ravnoteža s posljedičnom hiperinzulinemijom dovodi do prirasta na tjelesnoj težini do koje dolazi postupno, podmuklo i gotovo neprimjetno. Tijekom više godina trajanja inzulinske rezistencije, suprafiziološka aktivnost beta stanica gušterače uvjetno rečeno „skraćuje njihov životni vijek“ i kada one svojim kapacitetom nisu u stanju pratiti dnevne oscilacije glikemije, dolazi do također postepenog, podmuklog i neprimjetnog razvoja šećerne bolesti.

Debljina kao simptom bolesti

Osim poremećaja uvjetovanim lošim životnim navikama, postoji niz endokrinoloških poremećaja u kojima je debljina jedan od vodećih znakova bolesti.

Prekomjerna aktivnost određenih stanica u hipofizi, najčešće manifestirane kroz hormonski aktivne tumore, dovodi do poremećaja metabolizma ugljikohidrata. Među najčešćim stanjima su hormonski aktivni tumori koji luče hormon rasta, a klinički entitet se naziva akromegalija.

Česti su i tumori hipofize koji prekomjerno luče kortizol dovodeći do Cushingove bolesti, a još su i češći tumori koji prekomjerno luče prolaktin. Najčešći funkcionalni poremećaj štitnjače koji dovodi do prekomjerne težine je hipotireoza u sklopu kroničnog autoimunog tireoiditisa (Mb Hashimoto). Među relativno češćim uzrocima prekomjerne težine je prekomjerna sekrecija kortizola iz hormonski aktivnih tumora nadbubrežne žlijezde dovodeći do Cushingova sindroma.

Dijagnosticiranje uzroka debljine i liječenje

Dijagnostika i liječenje navedenih stanja dominantno je u stručnoj domeni endokrinologa. Bez obzira na očekivanu učestalost određenih bolesti, svaku ciljanu obradu neophodno je započeti s temeljitom anamnezom i kliničkim pregledom, a dalje ovisno o indikaciji, nužne su i dodatne laboratorijske, uključivo i hormonalne pretrage, kao i ciljana slikovna dijagnostika (ultrazvuk, CT, MR).

Nakon što se definira uzrok debljine, nužno je započeti s liječenjem. U slučaju isključenja svih relevantnih endokrinoloških stanja, debljinu treba aktivno liječiti korjenitim promjenama životnih navika, prije svega u kvalitativnim i kvantitativnim modifikacijama u prehrani. To podrazumijeva reducirani unos ugljikohidrata, izbjegavanje rafiniranih ugljikohidrata i prehrambenih sastojaka s visokim glikemijskim indeksom.

Nadalje, tjelesna aktivnost treba svakome od nas postati svakodnevnica, dio životnog ritma. Nije nužno provoditi rigoroznu tjelovježbu, više po načelu pomalo, ali u kontinuitetu. Za početak svakodnevno barem pola sata tjelesne aktivnosti.

Na tržištu postoje i lijekovi koji se primjenjuju za liječenje debljine, a neki od lijekova za šećerne bolesti kao povoljnu nuspojavu imaju smanjenje tjelesne težine. U svrhu liječenja najtežeg oblika debljine, morbidne pretilosti, razvilo se niz endoskopskih i kirurških metoda koje sa sve većim uspjehom dovode do zaista impresivnih rezultata u liječenju debljine.

Pristup liječenju debljine kod ostalih poremećaja endokrinoloških žlijezda temelji se na liječenju osnovnog poremećaja koji je do nje i doveo.

Stručni savjet potražite u Poliklinici Perić-Staničić: https://www.poliklinika-ps.hr/lijecnici/bozidar-peric/