Dijabetes - 10. listopada 2017.
AUTOR ČLANKA - Aleksandra Grundler Bencarić

Formula za učinkovito mršavljenje

Svatko tko primijeti nagli porast tjelesne mase treba se konzultirati s liječnikom. Ipak, kod zdrave osobe jedini razlog debljanja jest veći unos energije odnosno hrane nego što je organizmu potrebno

Treba zapamtiti najvažnije pravilo mršavljenja

Pretilost je u svijetu postala golem javnozdravstveni problem, a djeca su najugroženija skupina jer povećanje tjelesne mase u djece i adolescenata uzrokuje nastanak ozbiljnih bolesti u rano doba života, čime se znatno smanjuje očekivano trajanje života. Najčešće već u mlađoj odrasloj dobi, između 20. i 30. godine, obolijevaju od dijabetesa tipa 2.

Djeca jedu previše slatkiša, različitih nezdravih grickalica i brzu hranu te piju slatke napitke, a aktivnosti na igralištima zamijenjene su gledanjem televizije ili igrom na računalu.

Indeks tjelesne mase

Ocjena prehrambenog statusa određuje ima li neka osoba normalnu ili prekomjernu masu ili je pretila, a može se izračunati kao indeks tjelesne mase ITM (engl. BMI – Body mass index), što je omjer tjelesne mase (kg) i kvadrata visine (m) osobe. Kriteriji ITM-a jednako vrijede za oba spola, ali ovise o dobi te se za djecu ne primjenjuju. Neraskidivo su povezani s rizikom od nastanka bolesti:

Ako je ITM: 

  • manji od 18,5 pothranjenost, rizik je malen
  • 18,5 – 24,9 poželjna masa, rizik je prosječan
  • 25 – 29,9 povećana masa, rizik je blago povećan
  • 30 – 34,9 pretilost I. stupnja, rizik je umjereno povećan
  • 35 – 39,9 pretilost II. stupnja, rizik je visok
  • veći ili jednak 40 pretilost III. stupnja, rizik je vrlo visok

Drugi kriterij za procjenu stupnja uhranjenosti jest opseg struka (cm), mjereno između donjeg rebrenog luka i vrha kuka (pojednostavnjeno, u visini pupka, na najužem dijelu struka):

  • ako je veći od 94 cm kod muškaraca i od 80 cm kod žena, rizik je povećan
  • ako je veći od 102 cm kod muškaraca i od 88 cm kod žena, rizik je izrazito povećan

Nedostaci mjerenja

Indeks tjelesne mase često se izračunava, no nužno je imati na umu i njegove nedostatke zbog kojih ga ne bi trebalo koristiti kao jedini pokazatelj stupnja uhranjenosti. Moguće je, naime, biti gojazan i imati prikladnu tjelesnu masu, ali i imati prekomjernu tjelesnu masu i ne biti gojazan. Od broja kilograma važniji je omjer masne i nemasne tjelesne mase. Neki sportaši imaju visok ITM, što nije zabrinjavajuće jer oni imaju visok udio mišićnog tkiva koje teži više od masnog tkiva. Također, vrlo neaktivne osobe čiji je ITM u poželjnom rasponu mogu imati višak masnog tkiva.

Od broja kilograma važniji je omjer masne i nemasne tjelesne mase

Poseban je problem neadekvatna raspodjela masnog tkiva. Naime, osobe s prekomjernom tjelesnom masom mogu imati ravnomjerno raspoređeno masno tkivo po cijelom tijelu: u rukama, trupu, stražnjici, nogama, ili mogu imati koncentrirano masno tkivo u predjelu trbuha. Znatno je opasnije kada je masno tkivo koncentrirano u predjelu trbuha. Koncentracija masnih stanica na jednom mjestu izlučuje veliku količinu hormona adipokina, koji pak u tijelu uzrokuje lučenje raznih loših hormonskih supstancija kao što su posrednici upale i tumor-nekroza faktor, a dolazi i do stvaranja inzulinske rezistencije.

Zdravstveni, a ne estetski problem

Zbog trenda mršavosti koji nam modna i filmska industrija, mediji… nameću kao kriterij privlačnosti problem prekomjerne tjelesne mase pogrešno se percipira kao estetski, umjesto kao zdravstveni problem. Međutim, brojne su zdravstvene studije dokazale povezanost prekomjerne tjelesne mase, a posebno pretilosti, s nastankom mnogih bolesti.

Kriteriji ITM-a povezani su s rizikom od nastanka bolesti koje su povezane s prekomjernom tjelesnom masom i pretilošću. Ponajprije je to dijabetes tipa 2 i kardiovaskularne bolesti (hipertenzija, hiperlipidemija, srčani i moždani udar), odnosno ono što se danas naziva metabolički sindrom, zatim mišićno-koštane bolesti (osteoartritis) i neki oblici karcinoma (endometrija, dojke i debelog crijeva). Smatra se da je pretilost povezana i sa sindromom policističnih jajnika, nealkoholnom bolesti jetara, žučnim bolestima te s kroničnom opstruktivnom bolesti pluća i poremećajem disanja u spavanju (apneja).

Najčešće posljedice pretilosti

Jedna od najvažnijih posljedica pretilosti je inzulinska rezistencija, odnosno slabiji odgovor stanica tkiva na inzulin, koji kontrolira razinu šećera u krvi – inzulina ima, ali je nedjelotvoran pa glukoza ne ulazi u stanice, što rezultira njenim porastom u krvi. Kao odgovor na porast šećera u krvi raste i razina inzulina; stvara se začarani krug koji prije ili kasnije dovodi do iscrpljenja stanice gušterače na lučenje inzulina, odnosno nastaje dijabetes tip 2.

Povišena razina glukoze koja sama po sebi djeluje toksično na stanice svih tkiva, osobito endotela (stijenke) krvnih žila, kao i povišena razina inzulina, zajedno s drugim nepovoljnim čimbenicima kao što su poremećene masnoće i upalni citokini iz masnog tkiva dovode do ubrzanja nastanka ateroskleroze krvožilnog sustava, odnosno kasnije do mogućnosti nastanka hipertenzije, srčanog i moždanog udara.

Kod osoba s prekomjernom tjelesnom težinom, a posebno kod pretilih, loše stanje organizma vidljivo je u rezultatima pretraga. U nalazu krvi povišene su vrijednosti glukoze u krvi natašte, inzulin, lipidogram (sadržaj masnoća u krvi: kolesterol, LDL), te često urati, jetreni enzimi i CRP (c-reaktivni protein koji upućuje na upalno stanje). Krvni tlak je također vrlo često povišen.

Zašto se debljamo?

Na porast tjelesne mase utječu neke bolesti kao što su hipotiroidizam, sindrom policističnih jajnika i Cushingov sindrom te primjena nekih lijekova, kao što su kortikosteroidi i brojni lijekovi za psihičke bolesti. Nasljeđe također ima stanovitu ulogu. Svaka osoba koja primijeti nagli porast tjelesne mase treba se konzultirati s liječnikom.

Dok god unosimo hrane koliko nam je potrebno za normalno odvijanje fizioloških funkcija, ne debljamo se jer unesenu energiju potrošimo

Ipak, kod zdrave osobe jedini razlog debljanja jest veći unos energije odnosno hrane nego što je organizmu potrebno. Način prehrane znatno se promijenio u posljednjih 20-ak godina. Većina namirnica industrijski je obrađena te sadrži veće količine soli, šećera i masti nego što nam je potrebno, stoga je povećan kalorijski unos hrane. Zbog užurbanog načina života jede se sve više polugotove ili gotove hrane, a manje se kuha. Istodobno, sve se više sjedi: u vozilima, na radnom mjestu, pred televizorom ili za računalom.

Dok god unosimo hrane koliko nam je potrebno za normalno odvijanje fizioloških funkcija, ne debljamo se jer unesenu energiju potrošimo. Kad unosimo više nego što je potrebno, energija iz ugljikohidrata i masti pretvara se u pohranjenu energiju, odnosno masno tkivo. Ono se troši samo u vrijeme gladovanja. U prirodi se to događa uglavnom samo kod životinja koje se spremaju na zimski san ili žive u okolišu koji je siromašan redovitom hranom, pa tako pohranjeno masno tkivo koriste za preživljavanje u doba oskudice.

NEWSLETTER

Prijavite se za naš newsletter i prvi saznajte informacije o posebnim ponudama