Dijabetes - 23. travnja 2019.
AUTORI ČLANKA :
  • doc. dr. sc. Maja Cigrovski Berković, dr. med., KBC Sestre milosrdnice
  • prof. dr. sc. Lana Ružić, dr. med., Sveučilište u Zagrebu, Kineziološki fakultet

Šećerna bolest i vježbanje: Zašto je tjelesna aktivnost važna dijabetičarima

Tjelesna neaktivnost jedan je od glavnih razloga za nastanak kroničnih nezaraznih bolesti koje odnose živote, a šećerna bolest svakako je jedna od njih

šećerna bolest, vježbanje, dijabetičari, dijabetes

Šećerna bolest jedna je od najraširenijih kroničnih bolesti na svijetu. Oboljelih je već sada više od 240 milijuna, tijekom sljedećih 20-ak godina broj će se povećati na 380 milijuna, a procjenjuje se da čak 40 posto ljudi i ne zna da su bolesni.

Tjelesno vježbanje moćno je oružje u prevenciji ali i liječenju dijabetesa. Ako se osobe s povećanim rizikom za razvoj šećerne bolesti, poput onih s predijabetesom, uključe dovoljno rano u strukturirane programe tjelesnog vježbanja, značajno će smanjiti rizik za progresiju u dijabetes. Također, tjelesno vježbanje kod već razvijenog dijabetesa može dodatno pridonijeti smanjenju rizika nastanka kroničnih krvožilnih komplikacija.

Blagodati vježbanja za oboljele od dijabetesa

Blagodati vježbanja u metabolizmu bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2 najveće su ako ih se provodi u ranoj fazi bolesti. Dobrobit vježbanja treba cijeniti i zbog mogućnosti smanjenja rizičnih čimbenika za razvoj ateroskleroze poput arterijske hipertenzije, hiperlipidemije i pretilosti koji često prate dijabetes.  Više uopće nema sumnje da je tjelesno vježbanje jedan od tri oblika terapije, uz medikamentozno liječenje i prilagođenu prehranu.

Dakle, danas je osoba sa šećernom bolesti svjesna da bi trebala vježbati, no osim okvirnih smjernica za svakodnevnu 30-minutnu šetnju, vrlo je malo savjeta za druge oblike tjelesne aktivnosti. Obolijeva sve više mlađih osoba, pa su hodanje i šetnja većinom dosadne i nestimulativne tjelesne aktivnosti, a za organizirane programe vježbanja koji su u ponudi fitness centara nema jasnih smjernica od kojeg očekivati najveće zdravstvene koristi.

Drugi veliki problem jest, naravno, redovitost tjelesne aktivnosti, za što odgovornost mora preuzeti sam vježbač. Nažalost, podaci iz do sada provođenih programa vježbanja u Zagrebu pokazuju velik postotak odustajanja ( i do 75 %).

Vlastita istraživanja tjelesne aktivnosti u slobodno vrijeme oboljelih od šećerne bolesti tipa 1 i tipa 2 pokazala su da učinci vježbanja postoje, ali po prestanku vježbanja kratko traju. Npr. pozitivni učinci dječjeg kampa s vježbanjem za djecu sa šećernom bolesti tipa 1 su nestali nakon ljetnih praznika tijekom kojih djeca nisu nastavila s vježbanjem.  

Aerobna aktivnost

Sve osobe oboljele od dijabetesa trebale bi u aerobnoj tjelesnoj aktivnosti provesti barem 150 minuta tjedno podijeljenih u barem 5 dana u tjednu.

Aerobna tjelesna aktivnost pri tome uključuje hodanje, trčanje, vožnju bicikla, plivanje, upotrebu kućnih ergometra i sl. Intenzitet aerobnog vježbanja bi trebao biti umjeren, odnosno vježbač bi trebao osjetiti određeni napor; dolazi do porasta frekvencije srca te ubrzanog i produbljenog disanja, ali  je još uvijek moguće voditi razgovor. Koristi li se mjerač frekvencije srca, trebalo bi vježbati pri frekvenciji od 60 – 80% od maksimalne. Intenzitet može biti konstantan, primjerice svih 30 minuta 70% ili intervalni, 5 minuta 60% od maksimalne frekvencije srca, a onda slijedi 60 – 90 sekundi višeg intenziteta npr. 80%.

Iako postoje brojne jednadžbe koje procjenjuju maksimalnu frekvenciju srca, potrebno je naglasiti da sve one vrše samo procjenu, a ne točno mjerenje. Stoga je možda najjednostavnije odabrati onu koja procjenjuje maksimalnu frekvenciju srca kao 220 minus godine života.

Trening jakosti

U novije vrijeme sve se više naglašava pozitivan učinak veće mišićne mase na regulaciju šećera u krvi. Stoga bi  dva do tri puta tjedno trebalo uključiti neki od oblika treninga jakosti i/ili snage te obuhvatiti sve veće mišićne skupine tijela, ali posebno mišiće posture (trbuha, leđa i nogu).

Grupni treninzi jakosti i snage u centrima kao i kružni treninzi s vodstvom su također dobar izbor ako su primjerenog intenziteta. U slučaju da osoba želi vježbati kod kuće, vježbe jakosti je moguće bez problema izvoditi težinom vlastitog tijela, stojeći, sjedeći ili ležeći i uz jednostavne rekvizite kao što je čvrsta stolica ili za malo više entuzijastične set bučica ili guma za vježbe s vanjskim opterećenjem.

Vježbe jakosti se najčešće provode u serijama (u početku 1, a kasnije i do 3 serije za jednu mišićnu skupinu). U jednoj seriji najčešće je 8 do 12 ponavljanja, ovisno o vježbi i cilju treninga. Trening jakosti trebale bi slijediti vježbe istezanja.

Osobe koje uz šećernu bolest imaju i povišeni arterijski krvni tlak moraju paziti da ne izvode izometričke, statičke, vježbe snage tj. tzv. izdržaje u nekim pozicijama (izdržaj u čučnju, izdržaj u visu, izdržaj tipa „plank“) jer navedene statičke kontrakcije povisuju dijastolički krvni tlak.

Oprez pri vježbanju na vrućini

Vježbanje povećava stvaranje tjelesne topline, a zbog tjelesne aktivnosti fiziološki obrambeni mehanizmi, zbog prekomjerne vrućine koji uključuju širenje krvnih žila kože te pojačano znojenje, još su izraženiji. U osoba oboljelih od šećerne bolesti, ali i u zdravih ljudi starijih od 40 godina, slabe mehanizmi obrane od prekomjerne temperature. Tim se mehanizmima gubi tekućina te u manjoj mjeri i elektroliti, što može pogodovati dehidraciji.

Prvi izbor za nadoknadu je voda. Nezašećereni napitci kao npr. čaj bez teina (voćni, biljni) također mogu imati dobar učinak. Problem izotonika u šećernoj bolesti je što će zbog dehidracije doći do porasta koncentracije glukoze u krvi, a izotonici često sadrže još i dodatne šećere. U svakom slučaju, trebalo bi izbjegavati mliječne napitke i mlijeko, kavu, većinu energetskih napitaka i gaziranih pića, sokove te alkoholna pića.

Neovisno jeste li veliki ili mali, o dijabetesu se misli dok smo zdravi

Šećerna bolest je kronična nezarazna bolest kojoj je svojstven poremećaj izlučivanja inzulina ili poremećaj njegovog djelovanja, s posljedičnom hiperglikemijom...

SAZNAJTE VIŠE

Oprez i pri vježbanju na hladnom zraku

Za pouzdano mjerenje koncentracije šećera u krvi bitno je da glukometri nisu izloženi temperaturama ispod 0 °C, jer je tada upitna njihova točnost, odnosno češći su otkloni u povišene vrijednosti glikemije.

Vrlo su važni i uvjeti u kojima se skladišti inzulin jer i njegovo izlaganje temperaturama nižima od 0 °C može smanjiti učinkovitost. To se može izbjeći ako se inzulin drži blizu tijela. Dobro je prije odlaska na planinu provjeriti na svakom glukometru do koje su nadmorske visine rezultati mjerenja pouzdani.

Ako se glukometar smrzne, najbolje ga je zagrijati stavljanjem ispod pazuha. Također, zbog niskih temperatura katkad dolazi do slabije cirkulacije u malim krvnim žilama, pa je i to razlog zašto je teško odrediti koncentraciju šećera u krvi.

U novoj publikaciji izdavača Znanje „Šećerna bolest i tjelesno vježbanje: od A pa skoro do Ž“ osobe oboljele od šećerne bolesti mogu pronaći preporuke o tome kako, koliko, kada i gdje vježbati i kojom se tjelesnom aktivnošću baviti bez kontraindikacija i negativnih efekata.

Ideja ovog priručnika je upoznati kineziologe, liječnike i oboljele od šećerne bolesti, kako uvesti primjereno tjelesno vježbanje u životni stil bolesnika kao važan i dugoročan način liječenja koji terapija lijekovima ne može – i ne smije – zamijeniti, već uz njih mora djelovati komplementarno.

NEWSLETTER

Prijavite se za naš newsletter i prvi saznajte informacije o posebnim ponudama