Nevjerojatna priča Marine Bionda: preživjela sam desetak moždanih udara

Zovem se Marina Bionda, iz Slavonskog sam Broda i uskoro ću imati 35 godina. Na poziv udruge Moždani val odazvala sam se progovoriti o svom iskustvu s moždanim udarima. U 5. razredu osnovne škole bila sam još zdravo dijete, voljela ples, gimnastiku, školu, igre s djecom… Sve je bilo normalno do Nove godine 1998. kada sam imala prvu užasno jaku glavobolju. Sjećam se da sam u siječnju pala na tjelesnom, na trenutke sam se čudno ponašala, a nedavno sam saznala da se po školi pričalo da sam često padala u nesvijest. 25.1. su moji roditelji primijetili slabost i nekontrolirane pokrete lijeve ruke i noge, nakon čega su me odvezli u bolnicu. Primljena sam na promatranje, ali nije se znalo o čemu se točno radi.

Nakon što smo obavili MR mozga, nakon dva dana sam pala u komu zbog 2 cm krvarenja u talamusu, dijelu mozga teškom za operaciju. Ugrađena mi je pumpica pudens i premještena sam na KBC Rebro gdje sam se probudila u novom tijelu „osobe s invaliditetom“. Dobila sam trombozu lijeve noge do zdjelice zbog nekih komplikacija, učila ponovno gutati, govoriti te na kraju i živjeti kao nepokretna osoba, ali ni u jednom trenu nisam odustala.

Tek je zbog bolova prekinula studij

Oporavak je bio težak i spor i nikada potpun. Oduzeta mi je lijeva strana tijela, prohodala sam nakon tri mjeseca, ali nikada više kao dok sam bila zdrava. No dobro, sad je tako. Završila sam redovno osnovnu školu, pa srednju školu (smjer ekonomist) te upisala fakultet u Zagrebu kojeg nisam završila. 2008. godine sam imala lakši moždani udar, ali sam se brzo vratila svom studentskom životu, iako sam izgubila godinu.

Potom sam 2011.g. imala još četiri moždana udara i dvije operacije, nakon čega sam prekinula studij jer sam ostala u puno težem stanju. Izgubila sam osjet u lijevoj strani tijela, a dobila sam bolove i trnce, takozvani talamički bolni sindrom za koji nema lijeka, a terapije, koje mogu malo ublažiti simptome, su preskupe. Na medicinsku rehabilitaciju nemam pravo. Imam vježbe u kući, pa barem donekle održavam stanje.

Samostalni korak je uspjeh

Puno sam naučila o svojim moždanim udarima, jer sam ih do sada imala desetak. Imam sreću u nesreći jer mogu reći da „imam iskustva“, pa osjetim krvarenje u mozgu. Mogu čak osjetiti i prilično točno locirati područje krvarenja. Mogla bih reći da imam i neke svoje metode za brži oporavak nakon moždanog udara, da prije stanem na noge, pa da se koliko toliko pokrenem. Sve to mi puno znači, iako bi mi bilo još lakše kad bih imala bolju podršku sustava, bolje uvjete života.

Srećom, imam podršku obitelji koja me uvijek tjera naprijed, uz mene su, bore se i muče sa mnom. Zajedno lakše prolazimo i teže dane te se trude, koliko god mogu, omogućiti mi da se bolje osjećam. Također svoj oporavak mogu zahvaliti svim fizioterapeutima, doktorima, medicinskom osoblju, ali i prijateljima koji me vode sa sobom, paze na mene kad sam s njima i ne dopuštaju mi da psihički potonem.

Nakon moždanog udara jako je važno što prije krenuti čim aktivnije s oporavkom, vježbama i čim prije se dići na noge, kako se tijelo ne bi naviknulo na nepokretnost, da ne zaboravi kako se hoda. Osobno mi je uvijek bio najveći uspjeh napraviti korake bez pridržavanja.

Sažaljenje i odustajanje nisu moj izbor

Sada je situacija takva da se krećem malo uz pridržavanje, malo bez držanja, ovisno o bolovima o kojima mi ovisi samostalnost i pokretnost. Imam i onih najtežih trenutaka kad se ne mogu ni pomaknuti, kad ležim i stišćem zube čekajući da se bolovi stabiliziraju, a tijelo „navikne“ na tu količinu bola. S druge strane, ima i perioda kad sam „stabilno“ te mogu izdržavati bolove fizički i psihički, pa sam s društvom, nasmijana… Nikad ne pokazujem kakvo je moje stvarno stanje i što prolazim jer ne volim gubiti dragocjeno vrijeme i lijepe trenutke koji me „drže“ na objašnjavanje mog kompliciranog zdravstvenog stanja. Sažaljenje i odustajanje ne mogu i ne smiju biti moj izbor.

Nadam se da će Vlada izmijeniti Popis dijagnoza za medicinsku rehabilitaciju i omogućiti nam jednom godišnje toplice te da će moje iskustvo možda nekome pomoći.

Lijep pozdrav i sretno nam svima!