Zdravlje > Srce i krvne žile

Osjećaj nedostatka zraka (otežano disanje): zašto nam se događa?

Dispneja, odnosno zaduha u posljednje se vrijeme često spominje vezano uz COVID-19, no brojni su uzroci koji mogu dovesti do gubitka, odnosno kratkoće daha

dispneja zaduha gubitak daha kratak dah COVID-19
PREGLED SADRŽAJA
  1. Najčešći uzroci dispneje
  2. Uzimanje anamneze
  3. Postavljanje dijagnoze
  4. Znakovi za uzbunu

Dispneja ili zaduha izraz je kojim se opisuje otežano disanje. Riječ potječe iz grčkog jezika: „dys“- što znači teško, otežano, i „pneuma“ što znači disanje – dakle, doslovno govorimo o otežanom disanju. Dispneja je čest razlog javljanja bolesnika u jedinice hitne medicinske pomoći, pa je tako 2011. godine u Sjedinjenim Američkim Državama zabilježeno 3,7 milijuna posjeta hitnoj medicinskoj pomoći zbog otežanog disanja.

Alergijski rinitis i astma: kako olakšati tegobe

Uloga respiratornog sustava ponajprije se, među ostalim, odražava u izmjeni plinova i održavanju acido-bazne homeostaze tako da se i svaki poremećaj navedenih funkcija odražava na ukupno funkcioniranje i klinički status bolesnika.

Dispneja je jedan od najčešćih simptoma bolesti čiji uzrok i diferencijalna dijagnoza obuhvaćaju brojna klinička stanja od blagih, kratkotrajnih bolesti pa sve do akutnih, hitnih stanja opasnih za život.

Najčešći uzroci dispneje

Uzroci dispneje su mnogobrojni i složeni, a bolesnici je različito doživljavaju i opisuju, što ovisi o uzroku. Većina bolesnika s dispnejom može se prema uzroku kategorizirati u dvije skupine: bolesnike s respiratornim bolestima i bolesnike s bolestima srca i velikih krvnih žila. Stoga se u kliničkoj praksi često i koriste izrazi respiratorna i kardijalna dispneja.

U podlozi respiratorne dispneje mogu biti poremećaji centra za disanje, poremećaji ventilacije pluća i izmjene plinova. Kada je riječ o kardijalnoj dispneji najčešće se spominje disfunkcija miokarda lijeve klijetke. Međutim, treba imati na umu da se navedeni uzroci dispneje međusobno mogu i isprepletati.

Respiratorni uzroci dispneje:

  • Pogoršanje KOPB-a
  • Pogoršanje astme
  • Plućna embolija
  • Pneumotoraks
  • Pneumonija
  • Pleuritis

Srčanožilni uzroci dispneje:

  • Akutni koronarni sindrom
  • Akutizacija kroničnog popuštanja srca
  • Plućni edem
  • Poremećaji ritma i provođenja
  • Bolesti srčanih zalistaka

Uzimanje anamneze

Pri uzimanju podataka od bolesnika, nekoliko važnih čimbenika treba uzeti u obzir: trajanje dispneje, njezinu težinu, pridružene simptome te prisutnost drugih bolesti ili čimbenika rizika.

Prema trajanju, dispneja može biti akutna, subakutna i kronična. Akutna se dispneja javlja iznenada, najčešće tijekom nekoliko minuta i akutni je simptom teških i potencijalno fatalnih bolesti kao što su akutna plućna embolija, infarkt miokarda, akutna valvularna insuficijencija, plućni edem i slično. Subakutna dispneja javlja se u periodu od nekoliko sati do nekoliko dana i najčešće ju uzrokuju bronhalna astma, pogoršanje KOPB-a ili kronično popuštanje srca. Kronična dispneja razvija se tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci i povezana je s kroničnim bolestima kao što su popuštanje srca, kardiomiopatije, KOPB, plućna fibroza, kronične bolesti srčanih zalistaka, kronična plućna hipertenzija, a u nekih bolesnika može biti i prvi simptom anemije.

Akutizacija kronične dispneje kod bolesnika s poznatom srčanom, neuromuskularnom ili plućnom bolesti najčešće upućuje na pogoršanje i progresiju bolesti.

Teška dispneja javlja se najčešće akutno kod bolesnika s plućnim edemom, tenzijskim pneumotoraksom, teškim akutnim napadajem astme, opstrukcijom velikoga dišnog puta ili u masivnoj plućnoj emboliji.

Povišena tjelesna temperatura, osobito ona udružena s kašljem, često može upućivati na pneumoniju, bronhitis, laringitis i u teškim slučajevima sepsu.

Dispneja udružena s krizama svijesti ili osjećajem preskakanja srca često se uočava kod bolesnika s poremećajima ritma i provođenja te u onih s plućnom embolijom. Nerijetko se otežano disanje može javiti i tijekom emocionalnoga stresa.

Postavljanje dijagnoze

Uz dobro uzimanje podataka od pacijenta i klinički pregled, osnovne laboratorijske pretrage i slikovne metode značajno pridonose dijagnozi dispneje. Uobičajeni skup pretraga uključuje: pulsnu oksimetriju ili acido-bazni status, osnovne biokemijske nalaze, nalaz krvne slike, D-dimerskog testa i u novije vrijeme B-natriuretskog peptida (BNP).

Obradu je najčešće dovoljno nadopuniti elektrokardiogramom  i preglednom radiološkom snimkom srca i pluća. Pulsna oksimetrija i acido-bazni status jeftine su, brze i široko dostupne metode procjene oksigenacije i izmjene plinova.

Znakovi za uzbunu

  • Dispneja u mirovanju prilikom pregleda
  • Smanjena razina svijesti ili konfuzija
  • Korištenje pomoćne muskulature, oslabljeno disanje
  • Bol u prsištu
  • Mršavljenje
  • Noćno znojenje

Dispneja je, dakle, pojava gubitka daha, odnosno kratkoće daha, koja može biti posljedica tjelesne aktivnosti, ali i raznih ozbiljnih zdravstvenih stanja. Važno je na vrijeme posjetiti liječnika kako bi se otkrio pravi uzrok problema i primijenilo odgovarajuće liječenje.