Sekretorni otitis ili ljepljivo uho: uzroci, simptomi i liječenje

Sekretorni otitis je posebna vrsta upale uha karakterizirana prisutnošću sekreta u području srednjega uha, a najčešće se javlja u djece. Takvo stanje često uzrokuje gubitak sluha i osjećaj punoće u uhu, ali bez osjeta bola u uhu i povišene tjelesne temperature.

Ako takvo stanje potraje dulje od tri mjeseca od početka bolesti i postavljanja dijagnoze, naziva se kronični sekretorni otitis, poznat i kao „ljepljivo uho“.

Uzrok ljepljivog uha

Najčešći uzrok nastanka sekretornog otitisa ili ljepljivog uha je poremećaj funkcije, tj. začepljenost Eustahijeve tube (cjevčice koja spaja srednje uho i nosno ždrijelo, epifarinks). Uzroci začepljene Eustahijeve tube nastaju uslijed upale sluznice i limfnoga tkiva unutar tube.

Upala može nastati kao rezultat opstrukcije u području uvećanih adenoidnih vegetacija (trećeg krajnika), kao rezultat alergije, refluksa, izloženosti duhanskome dimu ili nakon operacijskih zahvata u području nosa, usta i nosnoga ždrijela.

Kod djece je Eustahijeva cijev kraća, uža i položena je vodoravno; može se reći da je sekret koji je kod djeteta prisutan i vidljiv u nosu, gotovo isti ili sličan onome u srednjem uhu. Rastom djeteta, Eustahijeva tuba postaje dulja, šira te se postavlja ukoso, tako da je i ulazak sekreta u srednje uho kod odraslih rjeđi.

Smetnje su češće u djece koja su izložena pasivnom pušenju, koja se hrane na bočicu te koja se hrane u ležećem položaju. Sekretorni otitis je glavni razlog gubitka sluha u djece do 10 godina starosti.

Simptomi sekretornog otitisa

Djeca. Jedan od najčešćih simptoma koji roditelji navode jest da dijete pojačava ton na televizoru, kompjuteru, ne razumije dobro što mu se govori i opetovano moli da mu se ponovi rečeno. Može se žaliti na punoću u uhu (nekada djeca pokušavaju prstom „odčepiti uho“). Bol i povišena temperatura su rijetki simptomi. Rijetko, ali moguće, može doći do usporenog razvoja govora, nekada i do smetnji ravnoteže.

Odrasli. Bolest se javlja i u odraslih, ali znatno rjeđe. U odraslih, osobito ako se radi o jednostranoj bolesti, jednostranoj nagluhosti i osjećaju punoće u uhu, treba posumnjati na postojanje tumorske tvorbe u području nosa, uha ili ždrijela, sve dok se potvrdi prava dijagnoza.

Postavljanje dijagnoze

Dijagnostika je prilično jednostavna – najčešće je dovoljan otoskopski pregled koji će otkriti uvučen bubnjić, s vidljivim sekretom u srednjem uhu. Otoskopski pregled potrebno je dopuniti endoskopskim pregledom usta i ždrijela, a osobito je važno vizualizirati Eustahijevu tubu koja je smještena iza nosa, u nosnome ždrijelu. Dijagnozu će potvrditi timpanometrija, vrlo jednostavna pretraga kojom utvrđujemo kakav je tlak u srednjem uhu i pomiče li se bubnjić.

Radiološke pretrage (CT i MRI) su vrlo rijetko potrebne za postavljanje dijagnoze sekretornog otitisa.

Liječenje sekretornog otitisa

Općenito, ljepljivo uho ima dobru prognozu. U više od 90% slučajeva bolest prolazi spontano, bez terapije. No ako potraje dulje bez poboljšanja, odlučujemo se za liječenje.

Najčešće se ordiniraju nazalni steroidi (u obliku spreja za nos), dekongestivi kraće vrijeme (kapi za nos), mukolitici (lijekovi koji razrjeđuju sekret, s upitnim učinkom), antibiotici, a ponekad i sistemski steroidi (u tabletama). Od pomoći je i autoinsuflacijski balon, odnosno balon koji je potrebno napuhati nosom, a ne ustima. On se postavi u jednu nosnicu i upuhuje se zrak u balon s ciljem otvaranja Eustahijeve tube.

Ako terapija lijekovima ne dovede do izlječenja, a smetnje su i dalje prisutne, indicirana je operacija. Operacijom se napravi mali otvor na bubnjiću, aspirira se sekret iz srednjeg uha kroz zvukovod te se postavi tzv. ventilacijska cjevčica u tu učinjenu rupu. Cjevčica služi sprječavanju zarastanja bubnjića i kao odušak za novonastali sekret koji će se stvarati u tjednima i mjesecima nakon operacije. Cjevčice vrlo često ispadnu spontano iz bubnjića, a ponekad ih je potrebno izvaditi, također operacijski, obično u periodu od šest do 12 mjeseci nakon zahvata.

Ako je uzrok sekretornog otitisa uvećan treći krajnik, obično se tijekom iste operacije on ukloni (adenoidektomija).