Zdravlje > Otorinolaringologija

Poremećaji Eustahijeve tube: uzroci, simptomi i liječenje

Eustahijeva tuba ključna je za prozračivanje i drenažu srednjega uha, kao i za normalno provođenje zvuka kroz uho. Više je mogućih uzroka začepljenja, a poremećaj se najčešće viđa kod djece

Poremećaji Eustahijeve tube
PREGLED SADRŽAJA
  1. Začepljenje Eustahijeve tube
  2. Uzroci začepljenja Eustahijeve tube
  3. Simptomi poremećaja Eustahijeve tube
  4. Moguće komplikacije
  5. Zašto su poremećaji Eustahijeve tube češći u djece?
  6. Postavljanje dijagnoze
  7. Liječenje poremećaja Eustahijeve tube

Eustahijeva tuba je cjevčica koja povezuje nosno ždrijelo (nazofarinks) i srednje uho. Nazvana je po poznatom anatomu Bartolomeju Eustahiju (Bartholomeus Eustachius) koji ju je detaljno opisao još 1562. godine.

Eustahijeva tuba ključna je za prozračivanje i drenažu srednjega uha, kao i za normalno provođenje zvuka kroz uho. Glavni mehanizmi koji održavaju prohodnost Eustahijeve tube su gutanje i zijevanje.

Upala uha kod djece: kako je prepoznati i pravilno reagirati

Začepljenje Eustahijeve tube

Između sluznice srednjega uha i mastoida (koštanog izdanka temporalne kosti koji se nalazi iza uške) te ulaznoga zraka dolazi do stalne izmjene tlakova na temelju razlike u parcijalnim tlakovima. Kada je Eustahijeva tuba zatvorena, u srednjem uhu može već za nekoliko sati doći do pada tlaka, a zrak se resorbira; tada mi to i vidimo kao „uvučenje“ bubnjića. Taj negativni tlak može uzrokovati bol i daljnje nakupljanje tekućine u srednjem uhu.

Uzroci začepljenja Eustahijeve tube

Začepljenje Eustahijeve tube nastaje kao rezultat upale sluznice i limfnoga tkiva unutar tube. Upala može nastati kao rezultat opstrukcije u području uvećanih adenoidnih vegetacija (trećeg krajnika), kao rezultat alergije, refluksa, izloženosti duhanskome dimu i ostalim nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima.

Bolesti nosa i sinusa i nosnoga ždrijela gotovo uvijek se reflektiraju i na funkciju Eustahijeve tube.

Nadalje, hormonske promjene tijekom trudnoće i uzimanja oralnih kontraceptiva također mogu uzrokovati hipertrofiju sluznice i posljedično slabiju prohodnost Eustahijeve tube.

Začepljenje Eustahijeve tube mogu, rjeđe, uzrokovati i dobroćudni i zloćudni tumori koji zahvaćaju nosno ždrijelo, sinuse i nos.

Opstrukcija može nastati i kao posljedica nekih operacijskih zahvata sa stvaranjem ožiljaka u području Eustahijeve tube.

Simptomi poremećaja Eustahijeve tube

Simptomi poremećaja Eustahijeve tube su:

  • osjećaj začepljenosti uha,
  • nemogućnost izjednačavanja tlakova u uhu,
  • oslabljen sluh – kada pacijent mumlja m-m-m-m, zvuk se usmjerava u bolesno, začepljeno uho i taj orijentacijski pregled nam omogućuje da razlučimo o kakvom gubitku sluha se radi.

Moguće komplikacije

Ako poremećaj tube potraje, mogu nastati upale srednjega uha, akutne i kronične. Poremećaj može pogodovati nastanku kolesteatoma (rijetka, ali ozbiljna bolest u kojoj se tkivo kože nakuplja unutar srednjeg uha u obliku ciste), a može nastati i perforacija (rupica) na bubnjiću.

Zašto su poremećaji Eustahijeve tube češći u djece?

Kod djece je Eustahijeva cijev kraća, uža i položena je vodoravno; može se gotovo reći da je sekret koji je kod djeteta prisutan i vidljiv u nosu, isti ili sličan onome u srednjem uhu. Rastom Eustahijeva tuba postaje dulja, šira te se postavlja koso, tako da je i ulazak sekreta u srednje uho kod odraslih rjeđi.

Postavljanje dijagnoze

Dijagnostika poremećaja Eustahijeve tube najčešće je vrlo jednostavna – potrebno je učiniti endoskopski pregled nosnoga ždrijela i vizualizaciju Eustahijeve tube. Potrebno je učiniti tzv. timpanometriju, odnosno ispitivanje tlaka u srednjem uhu. To je vrlo jednostavna pretraga koja se radi začepljenjem zvukovoda i prenošenjem tlaka na bubnjić te njome možemo otkriti miče li se bubnjić ili ne. Ako bubnjić nije pomičan, onda je ili „uvučen“ i priliježe prema unutarnjem uhu ili se u srednjem uhu nalazi tekućina koja nije stlačiva i bubnjić je nepomičan.

Ponekad se moraju raditi i radiološke pretrage (CT i MRI uha i nosnoga ždrijela).

Liječenje poremećaja Eustahijeve tube

Liječenje poremećaja Eustahijeve tube temelji se na smanjenju otoka sluznice i omogućavanju prohodnosti tube.

Koriste se kapi za nos (kratkotrajno, nekoliko dana), nazalni steroidi (sprejevi za nos), a mogu se koristiti i mukolitici (lijekovi koji razrjeđuju sekret). U liječenju se može koristiti i balon koji se napuhuje s pomoću nosa; puhanjem se pokušava otvoriti Eustahijeva tuba.

Kirurško liječenje rezervirano je za smetnje koje potraju dulje i prijete da postanu kronične s ozbiljnim posljedicama (oštećenje sluha, oštećenje bubnjića…). U bubnjić se može postaviti ventilacijska cjevčica – operacija se u odraslih može učiniti u lokalnoj anesteziji, a u djece obično u općoj anesteziji. Bubnjić se zareže, sekret u srednjem uhu se aspirira pumpicom te se postavlja cjevčica koja sprječava da bubnjić zaraste. U istom aktu se kod djece često radi i operacija vegetacija (trećeg krajnika).

Potrebno je liječiti bolesti nosa i sinusa te, naravno, u obzir dolazi i operacija dobroćudnih ili zloćudnih tumora u području Eustahijeve tube ako su oni uzrok smetnji.