Zdravlje
Ljepota
Nutricionizam
Lifestyle
ADIVA
Program vjernostiPlivačko uho: uzroci, simptomi i liječenje
Muči li i vas „plivačko uho“? Riječ je o vrlo čestoj ljetnoj tegobi, odnosno upali vanjskog uha s kojom će se plivač susresti barem jednom u životu, no zapravo se kod svakog može razviti pod određenim uvjetima
Ljeto je, pa je sve češće jedan od najčešćih razloga za dolazak pacijenata u otorinolaringološku ambulantu – plivačko uho. Radi se o upali vanjskoga uha, dakle, zvukovoda i uške (srednje uho su bubnjić i slušne koščice, a unutarnje je osjetni organ sluha i ravnoteže – pužnica i polukružni kanalići).
Rizični čimbenici
Plivačko uho (otitis externa) naziva se tako jer većina plivača kad-tad u životu dobije upalu vanjskoga uha. Međutim, nemaju samo plivači upalu uha, takvu upalu mogu dobiti i oni koji vrlo rijetko plivaju i rijetko borave u vodi.
Plivanje je zdravo! Iskoristite vodu za ublažavanje bolova u leđima
Osim plivanja, postoje određeni rizični čimbenici koji će doprinijeti razvoju plivačkog uha kao što su:
- velika vlažnost u zraku – zato se u vlažnim klimama ove upale češće razvijaju,
- česta upotreba raznih uređaja poput slušalica koje se stavljaju u uho, pa čak i stetoskopa (mogu i doktori oboljeti),
- higijenski neispravna voda u rijekama, bazenima ili moru, odnosno voda u kojoj se osoba kupa,
- čišćenje zvukovoda prstima, noktima, čačkalicama i drugim pomagalima (jedan moj pacijent je kod bravara izradio posebnu spravicu veličine čačkalice, ali malo zaobljene, kojom „precizno“ čisti uho – naravno da svako malo ima upalu uha),
- određene dermatološke bolesti poput psorijaze koja zahvaća ušku i zvukovod mogu doprinijeti češćim upalama uha,
- alergijske bolesti kože koje zahvaćaju kožu zvukovoda,
- kemijska oštećenja djelovanjem laka i boja za kosu.
Svi ovi nabrojeni čimbenici mogu promijeniti prirodni pH kože i stvoriti odlične uvjete za rast bakterija i gljivica.
ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI
Simptomi plivačkog uha
Simptomi plivačkog uha su najčešće vrlo blagi i ne ometaju značajno kvalitetu života; uz blage simptome i blagu infekciju (što pacijenti često pitaju) može se čak i dalje kupati.
No ako se bolest ne liječi, mogu se razviti teži simptomi:
- svrbež u uhu,
- osjećaj punoće u uhu,
- bol u uhu,
- sekrecija (curenje) iz uha,
- neugodan miris u uhu,
- crvenilo uške i zvukovoda,
- začepljenost uha, gubitak sluha,
- otok u području uške i zvukovoda,
- povišena tjelesna temperatura,
- otok limfnih čvorova u vratu,
- bol u licu, glavi, ukočenost vrata.
Postavljanje dijagnoze plivačkog uha
Dijagnoza se postavlja pregledom bolesnika, dovoljan je najčešće samo otoskopski pregled. Vrlo rijetko, npr. u osoba koje boluju od šećerne bolesti, a razvile su teški oblik bolesti (tzv. maligna otitis externa), će biti potrebna slikovna obrada (CT).
Liječenje plivačkog uha
Plivačko uho se najčešće liječi antibiotskim i protuupalnim kapima za uho. Terapija uobičajeno traje osam do 10 dana, iako kod blagih slučajeva bolesti pacijentima bude puno bolje već nakon dva do tri dana. Ako je riječ o gljivičnim upalama uha, potrebno je nakon prestanka svih simptoma koristiti preporučene kapi još dva do tri dana.
Ako je zvukovod potpuno blokiran zbog jake upale i otoka tkiva, potrebno će biti u uho postaviti sterilnu trakicu namočenu u antibiotsku mast (postupak koji nije baš bezbolan, ali je vrlo učinkovit).
Ako su prisutni opći simptomi (povećani limfni čvorovi, povišena temperatura…) daju se i antibiotici.
Kako spriječiti nastanak plivačkog uha?
Za prevenciju plivačkoga uha potrebno je, ako se može, izbaciti sve rizične čimbenike navedene na početku teksta:
- izbjegavati dulji boravak u vlažnim prostorima, u zagađenoj vodi u bazenima, rijekama, moru,
- ne koristiti stvari/uređaje koji se stavljaju u uho,
- liječiti kožne bolesti, šećernu bolest,
- ne možemo dovoljno naglasiti važnost održavanja uha suhim, bez ikakvih samostalnih intervencija u smislu čišćenja, češanja i sl. (još od prof. Šercera potiče rečenica „u uho se ne smije staviti ništa manje od lakta“ – dakle, ništa).
Postoje i sredstva u obliku spreja koja se koriste za čišćenje cerumena (koriste se npr. jednom tjedno) i sprej na bazi octene kiseline i alkohola koji se koristi nakon kupanja i plivanja, a koji će posušiti zvukovod.