Zdravlje > Obiteljsko zdravlje

Sklerozirajući lihen: uzroci, simptomi i liječenje

Sklerozirajući lihen je kronična upalna bolest kože nepoznatog uzroka koja najčešće zahvaća genitalno područje muškaraca, osobito kožicu i glavić penisa. Iako nije zarazna ni spolno prenosiva, može izazvati neugodne simptome i znatno narušiti kvalitetu života

sklerozirajući lihen
PREGLED SADRŽAJA
  1. O mogućim uzrocima
  2. Simptomi sklerozirajućeg lihena
  3. Postavljanje dijagnoze i mogućnosti liječenja
  4. Mjere samopomoći

Sklerozirajući lihen je kronična upalna bolest kože koja može zahvatiti bilo koji dio kože, ali kod muškaraca se najčešće javlja na kožici i vrhu penisa, a može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi. Može se javiti i kod žena, ali rjeđe. Riječ je o bolesti za koju ne znamo uzrok nastanka, pa samim time nemamo niti odgovarajuću terapiju koja bi je izliječila, već samo simptomatsku terapiju koja umanjuje tegobe.

Sklerozirajući lihen je tanka i ljuskava mrlja bez boje koja može jako svrbjeti ako je riječ o penisu, dok na drugim dijelovima tijela može uzrokovati bjelkaste mrlje na koži, ali obično ne uzrokuje nelagodu. Mogu se pojaviti i mjehurići i rane, obično od upornog svrbeža.

Zašto se muškarci boje liječnika? Stavite zdravlje ispred straha

O mogućim uzrocima

Dakle, uzroci sklerozirajućeg lihena nisu u potpunosti razjašnjeni. Postoje teorije o genetski uvjetovanoj bolesti, autoimunoj bolesti, infekciji genitourinarnog trakta, mikrotraumama te mikroinkotinenciji pri kojoj dolazi do zadržavanja mokraće ispod prepucija.

Gotovo se nikada ne javlja kod muškaraca koji su obrezani rano u životu. Nije uzrokovan infekcijom te, iako je zahvaćeno genitalno područje, ne može se prenijeti na seksualnog partnera.

Može zahvatiti neke muškarce s autoimunim bolestima, poput bolesti štitnjače ili dijabetesa, iako je ta veza češća kod žena. Također, može biti povezan s atopijskim i alergijskim stanjima poput ekcema, astme i peludne groznice.

Simptomi sklerozirajućeg lihena

Sklerozirajući lihen može biti asimptomatska bolest, ali vrlo rijetko. Neki pacijenti opisuju:

  • svrbež,
  • peckanje,
  • krvarenje,
  • vlaženje,
  • pucanje (prepucija i frenuluma),
  • hemoragične mjehuriće,
  • probleme s mokrenjem poput disurije i sužavanja mokraćnog mlaza ili
  • anatomske promjene genitalija.

Većina muškaraca (55%) ima simptome povezane sa seksualnom aktivnošću.

Postavljanje dijagnoze i mogućnosti liječenja

Dijagnoza sklerozirajućeg lihena kod muškaraca se obično postavlja na temelju tegoba na koje ukazuje pacijent, kliničke slike te, na kraju, bolno ali najsigurnije – biopsijom. Biopsiju ne treba izbjegavati da se ne bi previdjela zloćudna bolest, a koja se može dokazati ili isključiti samo ovom pretragom.

Kao i kod velikog broja drugih bolesti nepoznatog uzroka, terapija je raznolika s isto tako raznolikim i uglavnom privremenim rezultatima. Može se pokušati s lokalnom primjenom kortikosteroidnih krema. Moguće je primijeniti i fototerapiju koja koristi ultraljubičasto svjetlo, obično UVB iz posebnih lampi s ciljem ublažavanja upale i svrbeža.

Operacija je jedan od vidova terapije, a može uključivati ili obrezivanje ako sklerozirajući lihen zahvaća kožicu ili uretroplastiku ako bolest uzrokuje uretralne strikture (suženja).

Mjere samopomoći

  • Perite se emolijentnom zamjenom za sapun, nemojte koristiti ni pjenušave kupke ili gel za tuširanje – pitajte ljekarnika o prikladnim proizvodima,
  • nježno osušite genitalije tapkanjem nakon mokrenja,
  • redovito nanosite zaštitnu kremu ili mast, poput vazelina, na zahvaćena područja,
  • nemojte nositi usku odjeću ili odjeću koja vas stišće (poput uskog donjeg rublja i hlača), nosite pamučno rublje,
  • nemojte prati donje rublje deterdžentom; koristite samo vodu, naravno 80 i više stupnjeva toplu,
  • koristite lubrikant ako vam je spolni odnos bolan,
  • ne grebite i ne trljajte zahvaćenu kožu,
  • izbjegavajte korištenje higijenskih uložaka,
  • nemojte se baviti aktivnostima poput vožnje bicikla ili jahanja dok se simptomi ne poboljšaju.

Sklerozirajući lihen je bolest o kojoj se malo govori, iako može, nažalost, u velikoj mjeri narušiti kvalitetu života. U liječenju svakako zahtjeva veliko strpljenje.