Poremećaji ejakulacije: je li moguće doživjeti orgazam bez ejakulacije?

Poremećaji ejakulacije su skup stanja koja uključuju poteškoće ili nemogućnost ejakulacije, promjene u njenom vremenskom trajanju ili kvaliteti te neprirodan smjer izbacivanja sjemene tekućine. Iako se često zanemaruju, poremećaji ejakulacije mogu značajno utjecati na kvalitetu života, seksualnu funkciju i plodnost.

Cilj ovog članka je objasniti fiziologiju ejakulacije, razjasniti razliku između anorgazmije i anejakulacije, analizirati vrste poremećaja, njihove uzroke te pružiti uvid u mogućnosti liječenja.

Što je ejakulat?

Ejakulat je tekućina koja se sastoji od sekreta različitih dijelova muškog spolnog sustava, pri čemu svaki doprinosi specifičnim komponentama.

Oko 60 do70 posto ejakulata potječe iz sjemenih mjehurića, čiji sekret sadrži fruktozu, glavnu energetsku tvar za spermije, i prostaglandine koji potiču kontrakcije ženskog reproduktivnog trakta.

Prostata doprinosi 20 do 30 posto volumena ejakulata, uključujući prostatični specifični antigen (PSA), enzim koji razgrađuje koaguliranu sjemenu tekućinu kako bi spermiji postali pokretljiviji.

Manji udio ejakulata dolazi iz ejakulatornih duktusa, gdje odlaze spermiji iz testisa, i bulbouretralnih žlijezda, koje stvaraju malu količinu predejakulata koji neutralizira kiselu sredinu mokraćne cijevi.

Tako svaki segment reproduktivnog sustava ima ključnu ulogu u stvaranju ejakulata i optimizaciji uvjeta za oplodnju.

Faze ejakulacije i uloga neurotransmitera

Ejakulacija je složen refleks koji uključuje nekoliko faza, a dvije su osnovne:

• Emisija: sjemena tekućina se smješta u prostatičnu uretru, a vrat mokraćnog mjehura se zatvara. Ovu fazu kontrolira simpatički živčani sustav.
• Izbacivanje: kontrakcijom mišića zdjeličnog dna sjemena tekućina se izbacuje kroz mokraćnu cijev. Ova faza uključuje koordinaciju između simpatičkog, parasimpatičkog i somatskog živčanog sustava.

Disfunkcija u bilo kojem dijelu ovog kompleksnog procesa može dovesti do poremećaja ejakulacije.

Neurotransmiteri igraju ključnu ulogu u regulaciji ejakulacije i orgazma, koordinirajući kompleksnu interakciju između živčanog sustava i mišića.

Dopamin, poznat kao neurotransmiter užitka, ključan je za seksualno uzbuđenje i iniciranje refleksa ejakulacije. Serotonin, s druge strane, može odgoditi ejakulaciju moduliranjem živčanih signala, što je osnova nekih terapija za preuranjenu ejakulaciju. Noradrenalin potiče kontrakcije mišića tijekom emisije, dok oksitocin i endorfini pojačavaju osjećaj zadovoljstva i euforije tijekom orgazma. Ravnoteža ovih neurotransmitera ključna je za normalnu seksualnu funkciju.

Vrste poremećaja ejakulacije

Poremećaji ejakulacije mogu se podijeliti na nekoliko kategorija:

• Prerana ejakulacija – ejakulacija koja nastupa prije željenog trenutka.
• Odgođena ejakulacija – značajno odgađanje ejakulacije unatoč odgovarajućoj stimulaciji.
• Bolna ejakulacija – osjećaj boli tijekom ili nakon ejakulacije.
• Retrogradna ejakulacija – ejakulacija u mokraćni mjehur umjesto van kroz mokraćnu cijev.
• Anejakulacija – potpuni izostanak ejakulacije.

Uzroci poremećaja ejakulacije

Uzroci poremećaja ejakulacije mogu biti psihološki, hormonalni, neurološki, farmakološki ili kirurški. Posebno ćemo se osvrnuti na kirurške uzroke, s obzirom na njihov značajan utjecaj na fiziologiju ejakulacije.

Kirurški uzroci

Kirurški zahvati na prostati, mjehuru i zdjeličnim organima mogu značajno utjecati na ejakulaciju. Najčešći primjeri uključuju:

Radikalna prostatektomija – uklanjanje prostate zbog raka često dovodi do orgazma bez ejakulacije, poznatog kao “suhi orgazam”. Ovaj fenomen je posljedica uklanjanja prostate i sjemenih mjehurića odgovornih za stvaranje najvećeg dijela sjemene tekućine.

Transuretralna resekcija prostate (TURP) – zahvat za liječenje benigne hiperplazije prostate može uzrokovati retrogradnu ejakulaciju zbog nemogućnosti fiziološkog zatvaranja mokraćnog mjehura.

Operacije mokraćnog mjehura i rektuma – oštećenje živaca u zdjelici tijekom operacije može izazvati anejakulaciju ili retrogradnu ejakulaciju.

Retroperitonealne i spinalne operacije – oštećenje živčanih puteva prema zdjelici tijekom operacije može izazvati anejakulaciju ili retrogradnu ejakulaciju

Ostali uzroci

Neurološki – dijabetička neuropatija, ozljeda kralježnične moždine.

Farmakološki – alfa-blokatori koji služe za liječenje simptoma donjeg urinarnog trakta kod muškaraca, antidepresivi i antipsihotici.

Razlika između anorgazmije i anejakulacije

Anorgazmija označava nemogućnost doživljavanja orgazma, unatoč normalnim spolnim podražajima.

Anejakulacija je stanje gdje ne dolazi do izbacivanja sjemene tekućine tijekom orgazma, iako osjećaj orgazma može biti prisutan. Važno je naglasiti da je moguće imati orgazam bez ejakulacije, što se najčešće događa nakon određenih kirurških zahvata ili neuroloških oštećenja kao što je oštećenje kralježničke moždine.

Mogućnosti liječenja i utjecaj na plodnost

Liječenje poremećaja ejakulacije ovisi o uzroku i vrsti poremećaja. Neki od mogućih pristupa uključuju psihoterapiju, farmakoterapiju, elektrostimulaciju i vibracijsku terapiju, kao i tehnike potpomognute oplodnje.

Psihoterapija je korisna kod psiholoških uzroka, kao što su anksioznost ili depresija. Farmakoterapija pak može podrazumijevati ukidanje lijekova koji uzrokuju poremećaj, ali i uvođenje lijekova poput simpatomimetika za retrogradnu ejakulaciju ili dopaminergičkih agensa za odgođenu ejakulaciju.

Na raspolaganju su i elektrostimulacija i vibracijska terapija koje se primjenjuju kod neuroloških oštećenja.

Poremećaji ejakulacije, osobito anejakulacija i retrogradna ejakulacija, mogu otežati začeće prirodnim putem. Međutim, napredak u reproduktivnoj medicini omogućuje parovima ostvarenje trudnoće korištenjem metoda poput intrauterine inseminacije (IUI) ili in vitro oplodnje (IVF). Dakle, kod osoba s anejakulacijom ili retrogradnom ejakulacijom, moguće je prikupljanje spermija iz mokraće ili kirurški iz testisa.

Zaključak

Iako poremećaji ejakulacije mogu biti izazovni za dijagnosticiranje i liječenje, važno je istaknuti da orgazam bez ejakulacije nije samo moguć, već i čest nakon određenih kirurških zahvata, poput radikalne prostatektomije.

Razumijevanje fiziologije ejakulacije i mogućnosti liječenja ključni su za poboljšanje kvalitete života i plodnosti pacijenata. Uz pravovremenu medicinsku pomoć, većina osoba može uspješno upravljati ovim stanjima i ostvariti željenu reproduktivnu funkciju.