Benigna hiperplazija prostate: uzroci, simptomi i liječenje

Benigna hiperplazija prostate (BHP ili eng. BPH – benign prostatic hyperplasia) jedan je od najčešćih zdravstvenih problema muškaraca starije životne dobi. Ova bolest može značajno utjecati na kvalitetu života, uzrokujući neugodne simptome donjeg urinarnog trakta (eng. LUTS – lower urinary tract symptoms), ali i potencijalno ozbiljne komplikacije ako se ne liječi na vrijeme.

Iako je benigna, često se miješa s karcinomom prostate, što dodatno povećava zabrinutost pacijenata. Pravilno razumijevanje uzroka, simptoma i mogućnosti liječenja ključno je za pravovremeno i učinkovito rješavanje ovog problema.

Uzroci benigne hiperplazije prostate

Benigna hiperplazija prostate najviše se povezuje s dobi i pretilošću.

• Nakon 40. godine povećava se proizvodnja dihidrotestosterona (DHT), hormona odgovornog za rast prostate.
• Također dolazi do poremećaja u ravnoteži između androgena i estrogena unutar prostate u korist estrogena, što dovodi do povećanja žljezdanog i stromalnog tkiva prostate.
• I genetski čimbenici mogu igrati ulogu, posebno kod muškaraca s obiteljskom poviješću ovog stanja.

Razlikovanje BHP od karcinoma prostate

Iako oba stanja uključuju promjene u veličini prostate, njihova priroda je različita. Benigna hiperplazija prostate se odnosi na ne-maligno povećanje prostate, a bolest nema mogućnost udaljenog širenja. Karcinom prostate, s druge strane, uključuje maligne promjene s potencijalom širenja na druge dijelove tijela.

Također, te dvije bolesti nastaju u različitim zonama. Benigna hiperplazija nastaje isključivo u tranzicijskoj zoni prostate, dok se rak prostate u oko 70 do 80% slučajeva razvija u perifernoj zoni prostate.

I klinički se ove bolesti razlikuju – karcinom prostate u principu ne uzrokuje jedinstvene simptome sve dok bolest nije uznapredovala, dok su glavno obilježje benigne hiperplazije prostate simptomi mokrenja.

Postavljanje dijagnoze

Što se tiče specifične dijagnostike, najčešće primjenjivani alati su:

• PSA (prostata specifični antigen) – Ovaj marker je specifičan za organ, a ne za bolest, tako da može biti povišen kod različitih bolesti i stanja prostate. Značajno povećanje razine PSA iznad 4 ng/mL temeljito je suspektno na prisutnost karcinoma. Međutim, i povećanje volumena prostate također može dovesti do povišenja razine PSA.
• Digitalni rektalni pregled – Kod BHP prostata je uvećana, glatka i elastična, dok kod karcinoma može biti tvrda i neravna.
• Ultrazvuk – Konvencionalni ultrazvučni pregled ne može postaviti sumnju na karcinom prostate, ali je dobra metoda za procjenu veličine prostate.
• Biopsija prostate – Definitivno potvrđuje malignost.

Simptomi benigne hiperplazije prostate

Benigna hiperplazija prostate je histološka dijagnoza koja se postavlja mikroskopskim pregledom tkiva odstranjenog tijekom operacije. Klinička prezentacija je osnova postavljanja radne dijagnoze i liječenja.

Simptomi donjeg urinarnog trakta (LUTS) se dijele na:

• Simptome pražnjenja: Slab mlaz mokraće, naprezanje pri mokrenju, nemogućnost mokrenja.
• Simptome pohrane: Učestalo mokrenje, noćno mokrenje (nokturija), hitnost.
• Simptome nakon mokrenja: Kapanje urina, osjećaj nepotpunog izmokravanja.

Razlika između BHP, BPO i BPE

• Benigna hiperplazija prostate (BHP): Histološka dijagnoza bolesti.
• Benigna prostatična opstrukcija (BPO): Mehanička ili funkcionalna opstrukcija uretre zbog benigne hiperplazije prostate.
• Benigno uvećanje prostate (BPE): Kliničko uvećanje prostate potvrđeno pregledom.

Liječenje benigne hiperplazije prostate

Liječenje benigne hiperplazije prostate podrazumijeva modifikaciju životnih navika, terapiju lijekovima, fitoterapiju i kirurške metode.

Redovita tjelesna aktivnost, zdrava prehrana i regulacija tjelesne težine mogu smanjiti simptome. Pomaže i preraspodjela uzimanja tekućine u danu; smanjenje prekomjernog pijenja tekućine navečer i prije spavanja te izbjegavanje diuretika (kofein, alkohol).

Medikamentozno liječenje je prvi izbor kod većine pacijenata. Najčešće korišteni lijekovi su alfa-blokatori koji relaksiraju mišiće prostate i vrata mjehura, olakšavajući mokrenje (npr. tamsulozin). Potom su tu i inhibitori 5-alfa-reduktaze koji smanjuju veličinu prostate blokirajući konverziju testosterona u DHT (npr. finasterid, dutasterid). I na kraju spomenimo kombiniranu terapiju koja je dokazano učinkovitija kod većih prostata.

Kada je riječ o fitoterapiji, biljni ekstrakti poput Serenoe repens (sabal palma) pokazali su umjerenu učinkovitost u smanjenju simptoma. Iako sigurni, njihova učinkovitost varira, pa se koriste kao dopunska terapija.

Kirurški zahvati su pak zahvati rezervirani za teže slučajeve kod kojih medikamentozna terapija nije uspjela ili kada postoje komplikacije bolesti.

Postoji niz operativnih zahvata kojima se liječi benigna hiperplazija prostate. Razlikuju se po invazivnosti na endoskopske zahvate (minimalno invazivni), otvorene zahvate te robotsku kirurgiju. Otvoreni zahvat transvezikalne prostatektomije danas se primjenjuje isključivo za izrazito povećane prostate jer je moderni standard liječenja transuretralna resekcija prostate (TURP). To je operacija kojom se putem mokraćne cijevi uvede instrument do prostate i mokraćnog mjehura i potom se, korištenjem monopolarne ili bipolarne struje, izreže višak tkiva te odstrani istim putem. Ovaj zahvat danas ima mnoge tehničke varijacije tako da se u svrhu rezanja koriste razne tehnologije poput lasera ili plazme, a prostata se tako može i enukleirati (izljuštiti) čime se je proširila indikacija endoskopskih zahvata i na prostate većeg volumena. Postoji i robotska metoda otvorenog zahvata, no ona se radi u ekspertnim centrima.

Komplikacije benigne hiperplazije prostate

Ako se bolest ne liječi, može uzrokovati niz posljedica od kojih je najgora retencija urina, odnosno nemogućnost mokrenja. Riječ je o hitnom urološkom stanju koje zahtjeva postavljanje trajnog urinarnog katetera, a dugotrajna neprepoznata retencija može dovesti do oštećenja bubrega. Od ostalih posljedica, mogu nastati kamenci u mokraćnom mjehuru, divertikuli (vrećasta izbočenja sluznice između mišića mjehura) te učestale urinarne infekcije.

Utjecaj na kvalitetu života

Simptomi donjeg urinarnog trakta značajno utječu na svakodnevne aktivnosti, san i međuljudske odnose. Nelagoda i nesanica mogu dovesti do smanjenja produktivnosti, anksioznosti i depresije. Otvorena komunikacija s liječnikom i bliskim osobama ključna je za ublažavanje tih problema.

Zaključak

Benigna hiperplazija prostate čest je problem koji zahtijeva pažljivo praćenje i pravovremeno liječenje. Kombinacijom medikamentozne terapije, modifikacije životnog stila i, po potrebi, kirurških metoda, moguće je značajno smanjiti simptome i izbjeći komplikacije.