Zdravlje
Ljepota
Nutricionizam
Lifestyle
ADIVA
Program vjernostiMetabolički sindrom kod mladih: Zašto se javlja sve češće?
Metabolički sindrom dugo se smatrao zdravstvenim problemom srednje i starije životne dobi, no posljednjih godina bilježi se njegov zabrinjavajući porast među mladima, pa čak i djecom.
Riječ je o složenom poremećaju koji značajno povećava rizik od razvoja šećerne bolesti tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti, a sve se češće prepoznaje već u adolescentnoj dobi.
Što je metabolički sindrom?
Metabolički sindrom nije pojedinačna bolest, već skup međusobno povezanih metaboličkih poremećaja. Obuhvaća trbušnu ili centralnu pretilost, povišen krvni tlak (arterijsku hipertenziju), poremećaj metabolizma glukoze (hiperglikemija) te poremećaj metabolizma masnoća (dislipidemija). Kao klinički entitet prvi put ga je opisao Reaven 1988. godine pod nazivom „sindrom X“.
Danas se najčešće koristi definicija Međunarodne federacije za dijabetes (IDF), prema kojoj je za postavljanje dijagnoze dovoljno ispuniti tri od pet jasno definiranih kriterija:
- pretilost mjerena opsegom struka
- arterijska hipertenzija s vrijednostima krvnog tlaka iznad 130/85 mmHg
- koncentracija glukoze iznad 5.6 mmol/L
- koncentracija triglicerida iznad 1.7 mmol/L
- koncentracija „dobrog kolesterola“ – HDL (engl. high density cholesterol) ispod 1.2 mmol/L (žene) i ispod 1.0 mmol/L (muškarci)
Metabolički sindrom: zašto predstavlja rizik za naše zdravlje
ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI
Koliko je metabolički sindrom čest?
Procjenjuje se da metabolički sindrom pogađa između 20 i 30 posto odrasle populacije na globalnoj razini, uz stalan trend porasta. Posebno zabrinjava činjenica da se sve češće dijagnosticira u mlađoj populaciji. Iako je njegova pojavnost kod djece i mladih normalne tjelesne mase relativno niska, među pretilima doseže iznimno visoke vrijednosti, što ukazuje na snažnu povezanost s prekomjernom tjelesnom težinom.
Zašto se metabolički sindrom sve češće javlja kod mladih?
Porast učestalosti metaboličkog sindroma u mlađoj dobi izravno je povezan s promjenama životnog stila. Sjedilački način života, manjak tjelesne aktivnosti, prekomjeran unos industrijski prerađene hrane, kao i česta konzumacija zaslađenih napitaka i alkohola, stvaraju podlogu za razvoj metaboličkih poremećaja. Dodatan utjecaj imaju psihosocijalni čimbenici poput izloženosti kroničnom stresu i specifičnim prehrambenim i drugim životnim navikama koje se tiču određene populacije ili podneblja.
Procijenjena učestalost metaboličkog sindroma prema javnozdravstvenim podacima kreće se između 1 i 3% kod djece i mladih normalne tjelesne mase, a među pretilima zastupljenost raste od 24 do čak 51%.
Inzulinska rezistencija kao središnji mehanizam
Razvoj metaboličkog sindroma uzročno je povezana s inzulinskom rezistencijom. Inzulinska rezistencija je poremećaj metabolizma ugljikohidrata u kojem postupno slabi periferni učinak inzulina, ključnog hormona u metaboličkom djelovanju glukoze. Zbog slabijeg perifernog učinka inzulina otežan je ulazak glukoze u ciljane stanice, zbog čega se kompenzacijski pojačava lučenje i raste koncentracija inzulina u krvi (hiperinzulinemija).
Dodatni učinak inzulinske rezistencije odnosi se na poticanje stanja „kronične upale niskog intenziteta“, a usporedno javlja se i poremećaj metabolizma masnoća uz pojačano nakupljanje slobodnih masnih kiselina u jetri, masnim stanicama (adipocitima), u skeletnim mišićima, kao i u gušterači. Hiperinzulinemija posredno potiče i porast krvnog tlaka putem nekoliko mehanizama djelovanja:
- djelovanje na simpatički dio autonomnog živčanog sustava
- pojačano nakupljanje tekućine u tijelu mehanizmom retencije soli (natrija)
- djelovanje na stijenke krvnih žila, ometajući optimalno širenje ili vazodilataciju.
Klinički značaj metaboličkog sindroma
Prema brojnim istraživanjima utvrđena je jasna uzročno-posljedična povezanost metaboličkog sindroma sa razvojem šećerne bolesti, najčešćih kardiovaskularnih bolesti poput srčanog i moždanog udara, koji i dan danas čine polovicu uzroka smrtnog ishoda. Također je u općoj populaciji povećan rizik i za niz malignih bolesti, kao i veću stopu demencije.
U mlađoj populaciji sve češće u svakodnevnoj praksi svjedočimo pojavi bolesti (adipozitet, arterijska hipertenzija, šećerna bolest tipa 2) koje se, po opće uvriježenoj percepciji, javljaju u starijoj životnoj dobi. Štoviše u svakodnevnom žargonu se šećerna bolest tipa 2 često označava kao „starački dijabetes“.
Nadalje, među mlađom populacijom sve je rašireniji problem bračne neplodnosti, čemu dobrim dijelom doprinose spomenuti epidemiološki parametri.
Liječenje i prevencija
Umjesto kratkotrajnih i restriktivnih dijeta, naglasak treba biti na postupnim i održivim promjenama prehrane, uz smanjenje unosa rafiniranih ugljikohidrata i namirnica s visokim glikemijskim indeksom. Jednako je važna redovita tjelesna aktivnost, koju je poželjno poticati od najranije dobi.
Uzročno-razvojna složenost metaboličkog sindroma čini utoliko složenijim sveukupni dijagnostičko-terapijski pristup. Djelovanje na ciljane komponente metaboličkog sindroma i primjena ciljanih lijekova za povišeni krvni tlak, adipozitet, šećernu bolest i dislipidemiju će uistinu povoljno djelovati u smislu prevencije najčešćih kardiovaskularnih bolesti.
Ništa manje bitan dio liječenja odnosi se na promjene životnih navika. „Kampanjski“ pristup prehrani kroz primjenu različitih popularnih dijetnih režima u konačnici ne donosi željeni ishod liječenja. Važno je postupno uvođenje i kontinuirano provođenje promjena prehrane s ciljem dugoročne održivosti.
U osnovi je važno smanjiti unos ugljikohidrata, osobito onih prerađenih, kao i namirnica s visokim glikemijskim indeksom. Jednako kao i kod prehrane, kontinuitet tjelesne aktivnosti ključan je preduvjet zdravlja te ga je potrebno poticati od najranije dobi. Dugoročni uspjeh leži u sinergiji usvajanja i promicanja zdravih životnih navika, od obiteljskog okruženja, preko odgojno-obrazovnih institucija, do zdravstvenih politika, a ne isključivo u suhoparnim i često nepopularnim liječničkim preporukama.
Metabolički sindrom kod mladih – zašto se javlja sve češće?
Metabolički sindrom predstavlja sveobuhvatno najznačajniji rizik obolijevanja i smrtnosti od najčešćih kardiovaskularnih bolesti. Slijedom civilizacijskog napretka uz dominantno sjedilački način života i uz neodgovarajuću prehranu, sve je veća zastupljenost u populaciji djece i mladih, s posljedičnom pojavom nekih bolesti (šećerna bolest tipa 2) koje su se smatrale „staračkim bolestima“.
Učinkovita prevencija i liječenje zahtijevaju interdisciplinarni pristup koji uključuje obitelj, obrazovni sustav, zdravstvene politike i društvo u cjelini. Samo sustavnim poticanjem zdravih životnih navika moguće je dugoročno smanjiti teret metaboličkog sindroma u populaciji mladih.
Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić