Akutna inkontinencija urina kod muškaraca

Kao obiteljska liječnica često se susrećem s osobama s problemom inkontinencije. I dok žene nekako lakše govore o svojoj tegobi, muškarcima je to daleko veći problem. Teško je priznati da je kontrola nad mokrenjem narušena, unatoč činjenici da to ni na koji način ne govori o nečijoj slabosti ili pak krivici. Riječ je o zdravstvenoj tegobi koje mnogi nisu pošteđeni, pa tako ni muškarci.

Urinarna inkontinencija je nehotično curenje urina. To znači da osoba mokri kad ne želi. Kontrola mokraćnog sfinktera je ili izgubljena ili pak oslabljena.

Kao što je spomenuto, urinarna inkontinencija je čest problem koji pogađa mnoge ljude. Nažalost, nemamo podatke za Hrvatsku, ali možda „svjetski prvaci“ u zdravstvenoj statistici – Sjedinjene Američke države – imaju dosta pouzdane podatke. Prema Američkom urološkom udruženju, jedna četvrtina do jedne trećine muškaraca i žena u SAD-u ima urinarnu inkontinenciju.

Osnovno o urinarnoj inkontinenciji

Urinarna inkontinencija je češća kod žena nego kod muškaraca. Smatra se da 30 posto žena u dobi od 30 do 60 godina pati od toga, u usporedbi s 1,5 do 5 posto muškaraca.

Postoji nekoliko vrsta urinarne inkontinencije, uključujući:

• stresnu inkontinenciju – kada urin istječe u trenucima kada je vaš mjehur pod pritiskom, na primjer, kad kašljete ili se smijete;
• urgentnu inkontinenciju – kada urin curi dok osjećate iznenadnu, intenzivnu potrebu za mokrenjem ili ubrzo nakon toga;
• inkontinenciju prelijevanja (kronična retencija mokraće) – kada ne možete potpuno isprazniti mjehur, što uzrokuje često curenje
• potpuna inkontinencija – kada vaš mjehur uopće ne može pohraniti mokraću, što uzrokuje stalno mokrenje ili često curenje.

Iako se povećava učestalost inkontinencije s godinama, ne treba ga smatrati normalnim procesom starenja. Urinarna inkontinencija je uvijek abnormalna, no često izlječiva.

Inkontinencija kao simptom hitnijeg stanja

Iako se urinarna inkontinencija ne smatra često hitnim slučajem, može predstavljati simptom hitnijeg stanja.Akutna inkontinencija je rjeđa, a može biti uzrokovana:

• delirijem ili akutnim zbunjenim stanjem i drugim psihičkim poremećajima kao što su depresija i poremećaj ponašanja,
• infekcijom, vaginitisom i uretritisom koji dovode do kontrakcije mjehura,
• farmakološkim sredstvima i lijekovima,
• prekomjernim unosom tekućine, kofeinskih i alkoholnih pića.

Kod muškaraca je inkontinencija nerijetko vezana uz bolesti prostate, kao i uz operativne zahvate na prostati. Nakon operativnog zahvata i liječenja inkontinencija se može s većim ili manjim uspjehom dodatno liječiti.

Velik broj lijekova može dovesti do inkontinencije – gotovo svi lijekovi za liječenje hipertenzije, lijekovi protiv Parkinsonove bolesti, alergije ili pak grčeva u trbuhu. U slučaju da dođe do inkontinencije, a sumnjate da bi lijek mogao biti uzrok, ni slučajno ne prekidajte terapiju. Najprije se posavjetujte sa svojim liječnikom te nakon toga donesite odluku o eventualnoj promjeni lijeka.

Neke bolesti poput zatajenja srca ili metaboličkih poremećaja (povišen šećer ili kalcij u krvi) mogu dovesti do akutne inkontinencije, a uzrok mogu također biti i neurološki poremećaji (tumor, metastaza, ozljeda, moždani udar). Ako je netko slabije pokretan, nemogućnost odlaska u WC može dovesti do akutne inkontinencije, kao i zastoj stolice u čmaru.

Strpljivo s liječenjem

Liječenje inkontinencije je vrlo zahtjevno i uglavnom dugotrajno. Potrebno je jačati mišiće zdjelice, uvesti bihevioralnu i farmakološku terapiju, uporabu pesara, a na raspolaganju je i kirurška terapija. O mogućnostima terapije inkontinencije treba razgovarati sa svojim liječnikom, a moguće i sa specijalistom – muškarci će se obratiti urologu, a žene i ginekologu i urologu. Ponekad su potrebni i drugi članovi tima u liječenju inkontinencije kao što su psihijatri i neurolozi.