Inkontinencija na „muški način“: Kako utječe na zdravlje muškarca

Inkontinencija, odnosno nevoljno otjecanje mokraće, nije „samo neugoda“. Zbog svoje učestalosti,  sredstava koja se izdvajaju za njezinu dijagnostiku i liječenje, ova je tegoba velik značajan javnozdravstveni problem. Pritom znatno smanjuje kvalitetu života jer je neugodna i zbunjujuća, stigmatizira te vodi u izolaciju i depresiju.

Inkontinencija se pokazuje  kao manje-više neprestano kapanje mokraće ili kao povremeno svjesno ili nesvjesno mokrenje. Uglavnom nastaje zbog disfunkcije mokraćnog mjehura i/ili uretralnog sfinktera.

Iako se statistički češće javlja kod žena, ni muškarci nisu pošteđeni. Dominantan uzrok inkontinencije urina kod muškaraca jest oštećena funkcija uretralnog sfinktera, a porastom broja radikalnih operativnih zahvata prostate raste i broj muškaraca s posljedičnom stresnom inkontinencijom urina. Pa ipak, dobra je vijest da se vraćanje kontrole nad mokrenjem ili, stručno objašnjeno, kontinencija urina nakon operativnog zahvata prostate postiže kod 91 do 98% pacijenata.

Najčešće je riječ o stresnoj inkontinenciji koja se spontano i uz korištenje osnovnih mjera stabilizira u 90% slučajeva tijekom godine dana. Kod preostalih pacijenata primjenjuju se aktivni oblici liječenja te ugradnja takozvanih polipropilenskih mrežica i umjetnih mokraćnih sfinktera.

Što je inkontinencija

Za početak, objasnimo sam pojam – da bismo znali što je inkontinencija, trebamo znati što je kontinencija mokraće. Ona se definira kao sposobnost zadržavanja mokraće u mokraćnome mjehuru između epizoda voljnog mokrenja. S druge strane, urinarna inkontinencija je stanje u kojem bolesniku nevoljno otječe mokraća.

Javlja se u svakoj dobi, a kao što je već spomenuto, statistički je češća kod žena, točnije dvaput je rjeđa kod muškaraca (otprilike 30% starijih žena i 15% muškaraca). Znatno smanjuje kvalitetu života svakog pojedinca te financijski opterećuje zdravstveni sustav. Može se javiti ili pogoršati postupcima koji povećavaju intraabdominalni tlak, odnosno pritisak u trbuhu.

Da bismo normalno mokrili, neophodna je cjelovitost i koordinacija autonomnog i voljnog živčanog sustava te primjerenost  genito-urinarnih mišića. Oštećenje ili disfunkcija bilo koje od tih komponenti uzrokuje inkontinenciju mokraće.

Rizični čimbenici

Većina rizičnih čimbenika za pojavu inkontinencije jednaka je u oba spola, a to su:

• neurološke bolesti (moždani udar, multipla skleroza, demencija, slaba pokretljivost)
• dijabetes
• kronični kašalj (bronhalna astma, KOPB, plućna tuberkuloza)
• posljedica uzimanja nekih lijekova
• opstipacija
• karcinom mjehura.

Kod muškaraca je inkontinencija povezana s nekoliko čimbenika, od kojih se posebno ističu bolesti prostate kao što su benigna hiperplazija i karcinom. Općenito, možemo reći da su rizični čimbenici za njezin razvoj kod muškaraca dob, simptomi donjeg urinarnog trakta (LUTS, engl. lower urinary tract  symptoms), infekcije urinarnog trakta, neurološki poremećaji te operacije prostate.

Inkontinencija kod muškaraca

S obzirom na tip inkontinencije, bolesnike možemo podijeliti u tri skupine:

• bolesnici s inkontinencijom pri fizičkom naporu (stresna inkontinencija) – riječ je o curenju mokraće zbog naglog porasta tlaka u trbuhu, kao što je to slučaj pri kašljanju, kihanju, smijanju, dizanju tereta i slično.
• bolesnici s miješanom stresnom/urgentnom inkontinencijom – riječ je o iznenadnom, jakom i nezatomljivom nagonu na mokrenje neposredno prije nekontroliranog istjecanja manjih ili većih količina urina. To je najčešći oblik inkontinencije kod starijih, no pogađa i mlađe osobe. Prekomjerna aktivnost mokraćnog mjehura jedan je od oblika urgentne inkontinencije, a drugi je oblik prouzročen subvezikalnom opstrukcijom (adenom ili karcinom prostate, suženje mokraćne cijevi, odnosno striktura uretre) te bolestima mjehura (dijabetes, karcinom mokraćnog mjehura).
• bolesnici s urgencijom i inkontinencijom – mokraćni mjehur prekomjerno je aktivan (OAB – overactive bladder), a u najvećem broju slučajeva (75%) javlja se kod muškaraca s benignom prostatičnom hiperplazijom (BPH)

Svakako treba spomenuti i inkontinenciju prelijevanja, odnosno kapanje mokraće iz prepunog mokraćnog mjehura, koja je česta kod muškaraca. Najčešće nastaje zbog subvezikalne opstrukcije, odnosno adenoma prostate. Moguća je i potpuna inkontinencija mokraće koja se javlja kod oštećenja uretralnog sfinktera.

Možemo zaključiti da disfunkcija mokraćnog mjehura te oštećenje živaca i sfinktera tijekom operacije igraju glavnu ulogu u nastanku inkontinencije kod muškaraca. Pritom je najčešće riječ o stresnoj inkontinenciji koja se spontano i uz korištenje osnovnih mjera stabilizira u 90% slučajeva tijekom godine dana. Kod ostalih pacijenata primjenjuju se aktivni oblici liječenja te ugradnje polipropilenskih mrežica i umjetnih mokraćnih sfinktera.