Može li se dijabetes tip 2 spriječiti? Liječnik objašnjava koje promjene najviše znače

Globalna prevalencija (učestalost) govori u prilog od oko 550 milijuna oboljelih, dok se u Hrvatskoj procjenjuje da od šećerne bolesti boluje oko pola milijuna.

Uobičajena i najprihvaćenija klasifikacija dijeli šećernu bolest u 4 tipa:

• Šećerna bolest tipa 1 ili dijabetes ovisan o inzulinu
• Šećerna bolest tipa 2 ili dijabetes neovisan o inzulinu
• Dijabetes tipa 3 ili gestacijski dijabetes
• Dijabetes tipa 4 – brojne genetske bolesti s popratnom pojavom hiperglikemije

Najzastupljeniji tip šećerne bolesti je tip 2 s oko 90% učestalosti i obilježava ga dulji razvoj i poprilično asimptomatski višegodišnji tijek, čime se odgađa vrijeme postavljanja dijagnoze i pravovremenog početka liječenja. Tip 1 šećerne bolest, iako sličnog nazivlja, predstavlja u patogenetskom smislu potpuno različitu bolest koja je autoimunog karaktera s posljedičnim uništenjem beta stanica Langerhansovih otočića gušterače – proizvođača hormona inzulina, što za posljedicu ima gotovo potpuni do potpuni manjak inzulina. S obzirom na relativno brz i jasniji klinički tijek, do postavljanja dijagnoze ne protekne puno vremena.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Kako spriječiti pojavu šećerne bolest?

Govoreći o tipu 1 šećerne bolesti, obzirom na još uvijek nedovoljno poznavanje mehanizama nastanka bolesti uz dominantan autoimuni karakter, teško je govoriti o tome kako spriječiti pojavu bolesti.

Obzirom na globalnu učestalost i druge popratne kliničke fenomene poput debljine, postavlja se pitanje što je moguće učiniti u smislu sprječavanja ili barem odgode pojave šećerne bolesti tipa 2.

Ono što predstavlja ključ u razumijevanju dijabetesa kao kronične bolesti je poznavanje ključnih rizičnih čimbenika, kako na razini pojedinca, tako i društva u cjelini.

Prehrana i tjelovježba

Epidemiološki pokazatelji i rastuća učestalost šećerne bolesti dijelom je povezana i s civilizacijskim napretkom, posljedičnim sjedilačkim načinom života i nedovoljnim kretanjem. Ubrzani tempo života kroz protekla desetljeća usadio je navike konzumacije hrane u prekomjernim količinama s dominantno zastupljenim rafiniranim namirnicama bogatim ugljikohidratima. Sve to je naravno dovelo i do rastućeg problema pretilosti.

Promjena prehrane ne predstavlja samo prevenciju i liječenje najčešćih kroničnih bolesti današnjice, već i proces odgoja pa na neki način i obrazovanja. Neophodno je od malih nogu usađivati navike zdrave prehrane, prehrana mora biti raznovrsna, uravnotežena i kalorijski dostatna.

Slično je i s tjelovježbom, koju treba poticati i prije vrtićke dobi, naravno u dječjoj dobi kroz igru, čime se grade zdravi temelji optimalnog rasta i razvoja uz stvaranje dobre percepcije aktivne brige o vlastitom zdravlju. Odgovornost za navedeno nosimo svi, od roditelja, odgojitelja u vrtićima i školama, zdravstvene politike do društva u cjelini.

Inzulinska rezistencija

Suvremeni način života obilježen lošom prehranom i nedostatnom tjelesnom aktivnošću predstavlja rizik razvoja inzulinske rezistencije, metaboličkog poremećaja do kojeg dolazi uslijed neodgovarajućeg djelovanja inzulina u perifernim tkivima, čime je otežan ulazak glukoze u stanice pa kroz kompenzacijske mehanizma beta stanice gušterače proizvode više inzulina dovodeći do hiperinzulinemije, što predstavlja jedan od ključnih rizika za debljanje.

Debljina

Parametri kojima se vodimo kod preciznijeg definiranja debljine su indeks tjelesne težine (ITM, engl. BMI) i opseg struka. Riječ je o multifaktorijalnoj bolesti povezanoj sa skoro 300 bolesti i stanja. Osim neuravnoteženosti kalorijskog unosa i energetske potrošnje, jedan od ključnih patogenetskih mehanizama razvoja debljine je hiperinzulinemija, ni izbliza jedini.

Globalno se procjenjuje da čak 43% svjetske populacije ima prekomjernu tjelesnu težinu (oko 2,5 milijarde ljudi), a skoro 900 milijuna su pretili. U Hrvatskoj po dostupnim podacima nadležnih epidemioloških službi, između 58 i 65% osoba ima prekomjernu tjelesnu težinu, a oko 23% ih je pretilo. Ono što je dodatno zabrinjavajuće, u Hrvatskoj svako treće dijete ima prekomjernu tjelesnu težinu.

Predijabetes/intolerancija glukoze

Medicinski termini poput predijabetesa ili intolerancije glukoze nemaju klinički značaj u vidu određenih simptoma ili znakova. Zdravstveni aspekt intervencije kroz navedenu terminologiju je primarno u svrhu poduzimanja potrebnih koraka pravovremenijeg otkrivanja šećerne bolesti, kao i dodatnog osvještavanja šire populacije o šećernoj bolesti.

Predijabetes i intolerancija glukoze nisu sinonimi. Predijabetesom označavamo svaku vrijednost glikemije natašte iznad 5,6 mmol/L, a intolerancija glukoze je koncentracija glukoze iznad 7,5 mmol/L 2sata nakon standardnog opterećenja vodenom otopinom sa 75 grama glukoze. Predijabetes je uzročno povezan s povećanom jetrenom inzulinskom rezistencijom i oštećenjem lučenja bazalnog inzulina. Intolerancija glukoze uzročno se povezuje s izraženom perifernom inzulinskom rezistencijom i smanjenom stimuliranom sekrecijom inzulina.

Oba klinička entiteta izravno pojedinačno i kumulativno povećavaju rizik za šećernu bolesti i općenito povećavaju kardiovaskularne rizike. Stoga je od ključnog značaja započeti liječenje i prije manifestacije šećerne bolesti, primarno kroz promjenu životnih navika, a nerijetko je od konkretne koristi i ranije uvođenje farmakoterapije.

Dijabetes

Tihi znakovi visokog šećera u krvi koje mnogi ignoriraju mjesecima

Zaključno

Odgovor na pitanje može li se spriječiti šećerna bolest tipa 2 nije jednoznačan, ali slobodno se na temelju do sada navedenog može reći da postoje mogućnosti kojima je ipak moguće spriječiti, odnosno odgoditi pojavu šećerne bolesti. Ono što je od temeljnog značaja je aktivan pristup životu i zdravlju, rano usvajanje zdravih prehrambenih navika uz redovitu tjelovježbu.

Kod već definiranih metaboličkih poremećaja ili bolesti, poput inzulinske rezistencije i debljine, pravovremeni početak farmakoterapije dodatno usporava razvoj šećerne bolesti. Aktivna uključenost medicinske struke, zdravstvenih politika, odgojno-obrazovnih institucija i šire društvene zajednice predstavlja neophodnu sinergiju s ciljem poboljšanja trenutno vrlo nepovoljnih epidemioloških pokazatelja.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.

Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.

PODIJELI