LADA dijabetes: Kako autoimuna bolest odraslih povećava kardiovaskularni rizik
LADA dijabetes (latentni autoimuni dijabetes u odraslih) poseban je oblik šećerne bolesti koji ima obilježja i tipa 1 i tipa 2 dijabetesa. Iako se razvija sporije, LADA dijabetes često ostaje neprepoznat, što može povećati rizik od komplikacija, osobito kardiovaskularnih bolesti.
LADA dijabetes ponegdje se naziva i „tip 1,5 šećerne bolesti“. Kao poseban klinički entitet početkom 2019. godine priznala ga je i Svjetska zdravstvena organizacija. Još početkom 1960-ih godina opisan je atipičan oblik šećerne bolesti kod Afrikanaca i Afroamerikanaca, kod kojih se bolest manifestirala dijabetičkom ketoacidozom, ali bez potrebe za nastavkom inzulinske terapije u daljnjoj ranijoj fazi liječenja, jer je nakon oporavka slijedila dulja remisija.
Dijabetes melitus i dijabetes insipidus: Kako prepoznati razliku?
LADA dijabetes: uzroci, učestalost i tijek razvoja
LADA dijabetes najčešće se javlja između 30. i 50. godine života, a njegov tijek razvoja, uključujući razdoblje remisije, relativno je spor. Prema procjenama američkih istraživača, dva do tri puta češće pogađa muškarce te je češći kod Afroamerikanaca i Hispanoamerikanaca.
Nastanak LADA dijabetesa povezuje se s genetskim, imunološkim i metaboličkim čimbenicima. Kako dolazi do postupnog smanjenja proizvodnje i lučenja inzulina, razina glukoze u krvi (glikemija) značajno raste.
Tko je pod povećanim rizikom?
LADA dijabetes se češće javlja kod osoba kod kojih je pozitivna obiteljska anamneza za različite autoimune bolesti, zastupljenija je kod osoba s postavljenom dijagnozom tipa 2 koje su uredne tjelesne težine ili su čak mršavije konstitucije i koji kod inicijalnog liječenja peroralnim hipoglikemicima se ne postiže zadovoljavajuća glukoregulacija.
Simptomi i klinička slika
Kako LADA dijabetes napreduje i raste razina glukoze u krvi, javljaju se tipične manifestacije hiperglikemije:
- pojačana žeđ (polidipsija)
- pojačan apetit (polifagija)
- pojačano mokrenje (poliurija)
Manje specifični simptomi uključuju kronični umor, zamagljen vid i neobjašnjiv gubitak tjelesne težine.
U nekim slučajevima LADA dijabetes otkriva se tek kada se razvije dijabetička ketoacidoza. Kao okidač mogu poslužiti druga akutna stanja, poput infarkta miokarda ili sistemskih infekcija, kada se tijekom obrade utvrde visoke vrijednosti glikemije. Nakon početnog liječenja inzulinom i oporavka, neki bolesnici dulje vrijeme ne zahtijevaju daljnju inzulinsku terapiju.
Dijagnostička obrada
Laboratorijski pokazatelji povišene glikemije zajedničko je obilježje svih oblika šećerne bolesti. Kod kliničke sumnje na LADA-u, potrebno je učiniti i dodatnu laboratorijsku analizu protutijela na inzulin.
U bolje opremljenim laboratorijima moguće je učiniti sljedeće analize protutijela:
- Protutijela na glutamat dekarboksilazu (antiGAD65)
- IA2A protutijela povezana s inzulinomom tipa 2 (IA2A)
- Antitijela na stanice otočića gušterače (engl. islet cell antibodies – ICA)
- Autoantitijela na inzulin (engl. insulin autoantibodies – IAA)
- Protutijela na cink transporter 8 (ZnT8A)
Slijed dijagnostičkog procesa mora prije svega obuhvatiti temeljitu anamnezu i sve atipičnosti kliničke manifestacije koje odudaraju od klasičnog ponašanja, kako tipa 1, tako i tipa 2 šećerne bolesti.
Liječenje i terapijske mogućnosti
Šaroliki klinički spektar manifestacija bolesti definira i različite pristupe u liječenju LADA-e. U slučaju da je početna manifestacija bolesti u obliku dijabetičke ketoacidoze, liječenje je nužno započeti odmah i to u jedinicama intenzivnog liječenja. Bilo kakvo odgađanje liječenja može dovodi do smrtnog ishoda. U „mirnijoj“ fazi bolesti, tj. tijekom različito dugog trajanja remisije, ponekad je dovoljno provoditi temeljne pristupe liječenju, dijabetička prehrana i redovita tjelovježba, uz neminovno trajno praćenje parametara glikemije barem jednom do dvaput godišnje.
Ovisno o kretanjima glikemije nerijetko je kroz određeno vrijeme dovoljno primjenjivati peroralnu antidijabetičku terapiju (metformini, tiazolidindioni, DPP4 inhibitori, derivati sulfonilureje, SGLT2 inhibitori, GLP-1 agonisti). Ovisno o odgovoru na liječenje, procjenjuje se o potrebi uvođenja bazalnog inzulina. Slijedom progresije bolesti postupno se smanjuje lučenje vlastitog inzulina, što se tijekom praćenja može jasno vidjeti kroz neregulirane i značajno više vrijednosti glikemije, unatoč primjeni više modaliteta hipoglikemijskog liječenja. Tada je jedina mogućnost liječenja intenzivirana inzulinska terapija u četiri dnevne doze.
Zašto je važno reagirati na vrijeme
Bilo koji oblik šećerne bolesti izravno je povezan sa značajno povećanim rizicima za razvoj kardiovaskularnih bolesti. LADA zbog svojih specifičnosti koje otežavaju pravovremenu dijagnozu, samim time predstavlja dodatni izazov u liječenju i možemo reći i kao samostalni klinički entitet predstavlja značajan rizični čimbenik. Bolja perspektiva prevencije i liječenje kardiovaskularnih bolesti izravno ovisi o kontroli svih osnovnih bolesti, tako i LADA-e.
Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.
Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.
