Zdravlje > Dijabetes

Dijabetička ketoacidoza: kako se liječi i može li se spriječiti?

Dijabetička ketoacidoza akutna je komplikacija šećerne bolesti koja dovodi do smrtnog ishoda ako se ne počne s pravovremenim liječenjem u bolnici.

Dijabetička ketoacidoza-šećerna bolest
PREGLED SADRŽAJA
  1. Kako se stvaraju ketoni
  2. Tipični simptom: zadah po acetonu
  3. Kada raste rizik od ketoacidoze?
  4. Klinička slika
  5. Postavljanje dijagnoze
  6. Liječenje
  7. Zaključno

Dijabetička ketoacidoza jedna je od akutnih komplikacija šećerne bolesti. Može se javiti u svim tipovima šećerne bolesti, no značajno češće kod tipa 1. Nerijetko kod razvoja tipa 1 šećerne bolesti može biti i prva manifestacija šećerne bolesti, no može se javiti i u okviru od ranije poznate šećerne bolesti.

Najčešći okidači za razvoj dijabetičke ketoacidoze su infektivna zbivanja u organizmu, prekid inzulinske terapije ili kvar inzulinske pumpe. Vrlo je čest uzrok hospitalizacije, a smrtnost se kreće između 7 i 9 posto.

Neovisno jeste li veliki ili mali, o dijabetesu se misli dok smo zdravi

Kako se stvaraju ketoni

Jedno od vodećih obilježja ketoacidoze su visoke vrijednosti koncentracije glukoze u krvi, iako ne mora uvijek biti tako. Uslijed apsolutnog ili relativnog manjka inzulina, dolazi do porasta kontraregulatornih hormona poput adrenalina, noradrenalina, kortizola, glukagona i hormona rasta. U tim je uvjetima značajno teže iskoristiti glukozu, što dalje dovodi do pojačane razgradnje masti.

Metaboličkim procesima u jetri, masti se pretvaraju u ketokiseline – ketone koji predstavljaju alternativni izvor energije, uz povećanu „kiselost” organizma.

U ketonska tijela ubrajaju se aceton, acetoctena kiselina i beta-hidromaslačna kiselina i uzročno-posljedično povezane su s nastankom metaboličke acidoze, a glukagon je jedan od ključnih hormona koji potiče procese ketogeneze.

Tipični simptom: zadah po acetonu

Aceton je lako hlapljivi spoj koji se iz tijela izlučuje putem pluća što dovodi do pojave jednog od tipičnih simptoma ketoacidoze – zadaha po acetonu. Nakupljanjem beta-hidroksimaslačne kiseline i acetoctene kiseline dolazi do sniženja pH vrijednosti u krvi, u kontekstu već spomenutog „zakiseljavanja” organizma.

Kada raste rizik od ketoacidoze?

Do dijabetičke ketoacidoze značajno češće dolazi u osoba s tipom 1 šećerne bolesti, a nerijetko je to i prva manifestacija novootkrivene šećerne bolesti.

Nije rijedak slučaj nastanka ketoacidoze i kod tipa 2 šećerne bolesti, najčešće u sklopu teže infekcije i nekog drugog značajnijeg stresa organizma poput fizičke ili emocionalne traume, neredovite primjene inzulinske terapije, kao rezultat djelovanja nekih lijekova poput kortikosteroida te u sklopu drugih akutnih bolesti kao što su srčani udar, moždani udar i akutna upala gušterače.

Povišene vrijednosti glukoze (hiperglikemija) u sklopu nedostatka inzulina dovode do osmotske diureze, s posljedičnim značajnim gubitkom vode i elektrolita urinom. Gubitak ketona mokraćnim putevima uvjetuje daljnji gubitak kalija i natrija. Razina natrija u krvi može biti snižena zbog povećanog gubitka urinom (natriureza) ili čak i povišena zbog osmotskog izlučivanja većih količina vode. Unatoč velikim gubicima kalija urinom, razina kalija u serumu može biti i povišena zbog izlaska kalija iz stanica posljedično pojavi acidoze.

Pri liječenju inzulinom, serumske razine kalija padaju zbog povratka kalija u stanice, što je od vitalne važnosti u sklopu akutnog liječenja ketoacidoze, pri čemu je nužno povećati nadoknadu kalijem putem infuzijskih otopina.

Klinička slika

Rani simptomi dijabetičke ketoacidoze obuhvaćaju:

  • pojačanu žeđ (polidipsija) i
  • pojačano mokrenje (poliurija).

Naknadno se javljaju:

  • ubrzano i duboko disanje (Kussmaulovo disanje),
  • suha koža i usta,
  • glavobolja,
  • ukočenost mišića,
  • izražen umor,
  • mučnina, povraćanje i bol u želucu,
  • dehidracija u sklopu značajnog gubitka vode i elektrolita,
  • „zadah po acetonu”, zbog izlučivanja acetona dišnim putevima,
  • poremećaj govora te
  • različiti stupnjevi poremećaja svijesti, uključivo i razvoj kome.

U sklopu prezentirane kliničke slike, treba uzeti u obzir i neke podležeće čimbenike kao okidače ketoacidoze poput znakova infekcije te uzimanja nekih lijekova (kortikosteroidi).

Postavljanje dijagnoze

Ključna laboratorijska obilježja dijabetičke ketoacidoze su snižen pH u krvi (<7.30), manjak bikarbonata (HCO3<15 mmol/L), prisutnost ketona u krvi i urinu (ketonemija i ketonurija) te, naravno, hiperglikemija.

Uz neke lijekove novije generacije iz skupine SGLT2 inhibitora do pojave dijabetičke ketoacidoze može doći i uz uredne vrijednosti glikemije (euglikemična ketoacidoza).

Liječenje

S obzirom na to da je riječ o ozbiljnoj akutnoj komplikaciji šećerne bolesti, liječenje mora početi odmah, u pravilu u jedinicama intenzivnog liječenja, ovisno o težini kliničke slike. Tri ključna cilja u liječenju ketoacidoze su:

– postupna normalizacija razine šećera u krvi,

– nadoknada izgubljene tekućine i soli te

– prekid proizvodnje ketona.

Nadoknada volumena provodi se infuzijskim otopinama uz naglašenu važnost korekcije i kalija bez obzira na to je li on u početnoj fazi uredan ili blago povišen.

Primjena inzulinske terapije provodi se s ciljem postupne korekcije glikemije, inicijalno 3 mmoL/h, a kad koncentracija glukoze padne ispod 14 mmol/L, doza inzulina se u pravilu prepolovi uz početak dopune infuzijama otopine glukoze.

Osim navedenih mjera liječenja, također je nužno liječiti i podležeće stanje koje je bilo i okidač nastanka dijabetičke ketoacidoze. Ovisno o težini acidoze ponekad je nužno i liječenje bikarbonatima. Ishod liječenja primarno je ovisan o težini acidoze te poremećaju stupnja svijesti, a manje je povezan s visinom vrijednosti glikemije ili ketonemijom.

Zaključno

Dijabetička ketoacidoza akutna je komplikacija šećerne bolesti koja dovodi do smrtnog ishoda ako se ne počne s pravovremenim liječenjem u bolničkim uvjetima. Nakon odgovarajuće dijagnostičke obrade i potvrđene ketoacidoze, liječenje se provodi primjenom inzulina, obilnom nadoknadom tekućine i elektrolita, a također je nužno liječiti i osnovnu bolesti koja je djelovala kao okidač u smjeru razvoja dijabetičke ketoacidoze.

Kod već od ranije poznate šećerne bolesti, nužne su redovite dijabetološke kontrole i redovito uzimanje propisane terapije, uz poželjno održavanje čim bolje glukoregulacije. Kod novootkrivene šećerne bolesti tipa 1 manifestiranom dijabetičkom ketoacidozom, već za vrijeme trajanja bolničkog liječenja provodi se edukacija o dijabetičkoj prehrani i primjeni inzulinske terapije, čime se dodatno utječe na smanjenje mogućeg recidiva (ponavljanja) ketoacidoze.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić