Dijabetes melitus i dijabetes insipidus: Kako prepoznati razliku?
Iako dijele dio imena i neke simptome poput pojačane žeđi i učestalog mokrenja, dijabetes melitus i dijabetes insipidus dvije su posve različite bolesti. Razlikuju se po uzroku, mehanizmu nastanka, liječenju i mogućim komplikacijama. Ono što im je zajedničko jest da pripadaju bolestima endokrinog sustava.
Obje bolesti mogu se očitovati polidipsijom (pojačanom žeđi) i poliurijom (pojačanim mokrenjem), ali ti se simptomi razvijaju različitim mehanizmima.
Dijabetes melitus
Dijabetes melitus predstavlja poremećaj metabolizma ugljikohidrata kod kojeg je ključni hormon za regulaciju glukoze u krvi (inzulin) nedostatno lučen ili ne ostvaruje zadovoljavajući učinak na periferiji. Posljedica je otežan ulazak glukoze u ciljne stanice i povišena koncentracija šećera u krvi (hiperglikemija).
Riječ je o jednoj od najčešćih kroničnih bolesti današnjice i jednom od najvažnijih čimbenika rizika za kardiovaskularne bolesti. Globalno se procjenjuje da od šećerne bolesti boluje oko 550 milijuna ljudi, dok se u Hrvatskoj govori o približno pola milijuna oboljelih.
Dijagnosticirana vam je šećerna bolest? Doznajte više o antidijabeticima
Podjela šećerne bolesti
Najprihvaćenija klasifikacija dijeli šećernu bolest u četiri tipa:
- Šećerna bolest tipa 1 (dijabetes ovisan o inzulinu)
- Šećerna bolest tipa 2 (dijabetes neovisan o inzulinu)
- Dijabetes tipa 3 ili gestacijski dijabetes
- Dijabetes tipa 4 – brojne genetske bolesti s popratnom pojavom hiperglikemije
Šećerna bolest tipa 2 – najčešći oblik
Najzastupljeniji tip šećerne bolesti je tip 2 i obilježava ga dulji razvoj i poprilično asimptomatski tijek prvih nekoliko godina, što je otežavajuća okolnost u cilju pravovremenog postavljanja dijagnoze. I prije pojave šećerne bolesti poremećaj se javlja na razini nedostatnog perifernog djelovanja inzulina s ciljem ulaska glukoze u stanice, što nazivamo inzulinskom rezistencijom. To ima za posljedicu pojačanu aktivnost beta stanica gušterače koje sintetiziraju i luče inzulin koja dovodi do hiperinzulinemije, a koja pogoduje debljanju što dodatno na periferiji produbljuje inzulinsku rezistenciju i za posljedicu ima postupni porast koncentracije glukoze u krvi (glikemija) sve do pojave šećerne bolesti tipa 2. Naziv „dijabetes neovisan o inzulinu“ nije u potpunosti točan jer u uznapredovaloj fazi bolesti često je potrebno i liječenje inzulinom.
Šećerna bolest tipa 1 – autoimuna bolest
Šećerna bolest tipa 1 smatra se autoimunom bolešću koja slijedom razvoja dovodi do uništenja beta stanica gušterače te je proizvodnja inzulina jako nedostatna ili je nema. Zbog ubrzanog razvoja lakše se dijagnosticira jer je i klinička slika jasnija. Liječenje šećerne bolesti tipa 1 jedino je moguće kombinacijom bazalnog i prandijalnog inzulina u uobičajene 4 dnevne doze i ona predstavlja nadomjesno liječenje.
Gestacijski i rijetki oblici
Gestacijski dijabetes javlja se tijekom trudnoće i povezan je s hormonalnim promjenama te često s debljinom. Sve je učestaliji zbog porasta pretilosti i problema s neplodnošću. Tip 4 obuhvaća sva rijetka stanja i bolesti, najčešće genetskog uzroka, koje se između ostalog manifestiraju i hiperglikemijom.
Dijabetes insipidus
Dijabetes insipidus odnosi se na funkcionalni poremećaj stražnjeg režnja hipofize (neurohipofize). Njena fiziološka uloga je lučenje hormona antidiuretskog hormona (ADH) ili vazopresina i oksitocina. Upravo je poremećaj lučenja ADH razlog nastanka dijabetes insipidusa. Stvaranje ADH događa u hipotalamusu koji putem živčanih vlakana putuje do neurohipofize gdje se skladišti i prema potrebi oslobađa u krvotok. Glavni regulatori metabolizma soli i vode su centar za žeđ u hipotalamusu te bubreg.
Oblici dijabetesa insipidusa
Centralni dijabetes insipidus
Centralni dijabetes insipidus nastaje zbog nedostatnog lučenja ADH/vazopresina. U literaturi se još susreće nazivlje neurogeni, pituitarni ili neurohipofizni oblik dijabetes insipidusa. Uslijed nedostatnog djelovanja ADH javlja se poliurija, pri čemu se količina mokraće u 24 sata kreće između 3 i 20 litara. Osim poliurije, od vodećih kliničkih znakova javljaju se pojačana žeđ (polidipsija) i noćno mokrenje (nokturija). Prema načinu javljanja i trajanju razlikujemo privremeni i trajni dijabetes insipidus. Najčešće se uzročno povezuje sa stanjem nakon traume i/ili neurokirurškog zahvata u području selarne i hipotalamične regije i u takvim slučajevima značajno češće je takav poremećaj privremen. Nerijetko su u podlozi tumori koji su smješteni u blizini hipotalamičko-selarne regije. U oko čak 30% slučajeva uzrok nastanka centralnog dijabetes insipidusa ostane nepoznat. Rjeđi uzroci odnose se na sintezu abnormalnog ili neučinkovitog ADH slijedom genetskih mutacija, a među rijetkim stanjima za izdvojiti su metastaze nekih malignih bolesti poput karcinoma pluća, limfoma, leukemije te nekih upalnih bolesti poput sarkoidoze, tuberkuloze i Wegenerove granulocitoze. Liječenje nadomjesnom primjenom dezmopresina je češće privremeno ovisno o uzrocima, a ponekad je indicirana i trajna nadomjesna terapija dezmopresinom.
Nefrogeni dijabetes insipidus
Nefrogeni dijabetes insipidus prema uzroku dijelimo na stečene i urođene. Za razliku od središnjeg tipa, u nefrogenom tipu očuvani su stvaranje i lučenje ADH, ali izostaje odgovor bubrežnih stanica s posljedičnom intolerancijom na ADH. Od stečenih uzroka najčešća poveznica je uzimanja nekih lijekova poput litija, zatim neke bubrežne bolesti poput amiloidoze, bolesti srpastih stanica, pijelonefritisa, policistične bolesti bubrega, Sjögrenovog sindroma i nekih drugih. Nasljedni oblici, značajno rjeđi, odnose se na genetski uvjetovane poremećaje strukture ciljnih receptora za ADH na bubrežnim stanicama. U liječenju nefrogenog dijabetes insipidusa, primarni cilj je liječenje osnovne bolesti, od ostalih preporuka nužan je primjeren unos vode, ograničenje unosa soli i bjelančevina, a ponekad se primjenjuju tiazidski diuretici, nesteroidni antireumatici ili amiloridi.
Isto ime – različita priča
Dijabetes melitus i dijabetes insipidus malo toga imaju zajedničkog jer se radi o dvije potpuno različite bolesti. Osim rijetkih kliničkih znakova koji se javljaju u oba stanja, jedina zajednička poveznica je stručna nadležnost specijaliste koji se bave liječenjem tih bolesti, endokrinolog i dijabetolog, što predstavlja zajedničku užu specijalnost koja se bavi bolestima i stanjima endokrinih žlijezda. Što se nazivlja dijabetes insipidus tiče, tijekom 2022. predložena je terminološka modifikacija u poremećaje arginina vazopresina, no ista u kolokvijalnom izričaju nije još šire zaživjela.
Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.
Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.
