Zdravlje > Trudnoća i porod

Dijabetes: utjecaj na začeće, trudnoću i bebu

Šećerna bolesti ili dijabetes u svim oblicima manifestacije čini trudnoću rizičnom. Dodatni izazov u svakodnevnoj praksi predstavlja liječenje gestacijskog dijabetesa

dijabetes u trudnoći
PREGLED SADRŽAJA
  1. Dijabetes u trudnoći
  2. Pregestacijski dijabetes
  3. Gestacijski dijabetes
  4. Najznačajniji rizični čimbenik trudnoće
  5. Rizici gestacijskog dijabetesa
  6. Aktivne mjere liječenja gestacijskog dijabetesa
  7. Zaključno

Šećerna bolest ili dijabetes metabolički je poremećaj koji ima višestruke uzročne čimbenike. Glavno obilježje svih oblika šećerne bolesti je stanje kronično povišenih razina glikemije u sklopu poremećaja metabolizma ugljikohidrata, masti i bjelančevina, sa zajedničkom poveznicom oštećenja u lučenju ili perifernom djelovanju hormona inzulina, ključnog regulatora metabolizma glukoze.

Dijabetes u trudnoći

U kontekstu trudnoće, šećernu bolest možemo podijeliti u dvije velike skupine: pregestacijski i gestacijski dijabetes.

Pregestacijski dijabetes odnosi se na trudnice kod kojih je i prije trudnoće poznata šećerna bolest tipa 1 ili tipa 2. Gestacijski dijabetes je oblik šećerne bolesti koji se otkriva tijekom trudnoće, nešto češće u drugoj polovici trudnoće.

Osnovni pojmovi koje o dijabetesu trebamo znati

Pregestacijski dijabetes

Kod već ranije ustanovljene šećerne bolesti tipa 1 ili tipa 2, definitivno je potreban pojačani nadzor uz češće kontrole tijekom čitave trudnoće.

Trudnoća već sama po sebi nosi određene rizike pogoršanja glukoregulacije. Dobra kontrola šećerne bolesti jedna je i od ključnih pretpostavki začeća te urednog tijeka kako rane, tako i kasnije trudnoće.

Kod tipa 1 šećerne bolesti značajnih promjena u terapiji ne bi trebalo biti, osim nešto manjih korekcija doze u okviru intenzivirane inzulinske terapije.

Kod tipa 2 šećerne bolesti uz koji se puno češće od komorbiditeta javlja i debljina, nerijetko su potrebne i značajne terapijske korekcije. Naime, od svih lijekova registriranih za šećernu bolest tipa 2, trenutno su za trudnoću pogodni jedino inzulini te, relativno odnedavno, i metformini.

Stoga se je, po saznanju o trudnoći, važno čim prije javiti svom dijabetologu zbog dogovora i savjetovanja oko nužnih promjena u terapiji. Dodatno, u kontekstu i planiranja trudnoće, nije nimalo suvišno savjetovati se sa svojim dijabetologom o koracima koje bi trebalo poduzeti i prije same dijabetološke kontrole.

Gestacijski dijabetes

Definicija gestacijskog dijabetesa već je široko uvriježena i označava povišene vrijednosti glikemije natašte iznad 5.3 mmol/L te ako se u testu opterećenja glukozom (eng. oral glucose tolerance test – OGTT) izmjere povišene vrijednosti glikemije – iznad 10.0 mmol/L nakon jednog sata od opterećenja sa 75 grama otopine glukoze te ako vrijednosti glikemije iznose iznad 8.5 mmol/L dva sata nakon opterećenja otopinom glukoze.

Iako prevladava percepcija među širom populacijom da je trudnički ili gestacijski dijabetes stanje i/ili bolest relativno novijeg datuma, prvi slučaj gestacijskog dijabetesa opisan je još 1824. godine u knjizi „De diabete mellito, graviditatis symptomate”, autora Heinricha Gottlieb Bennewitza.

Zbog svojeg uglavnom asimptomatskog javljanja, nemoguće je dati točnu procjenu učestalosti i pojavnosti gestacijskog dijabetesa. Procijenjena učestalost (prevalencija) gestacijskog dijabetesa kreće se između 3 i 8%, uz različitu distribuciju učestalosti ovisno o dobi trudnoće, pridruženoj pretilosti te etničkoj pripadnosti. Pritom je neizostavni podatak da prema široko prihvaćenoj HAPO studiji učestalost gestacijskog dijabetesa seže i do 17,8%, što bi slobodno prevedeno značilo da svaka peta do šesta trudnica boluje od gestacijskog dijabetesa.

Najznačajniji rizični čimbenik trudnoće

Neovisno o tome koji bi od navedenih podataka bio najbliže stvarnom stanju u općoj populaciji, gestacijski dijabetes se time svrstava među najznačajnije rizične čimbenike trudnoće, pa i šire ako se uzme u obzir i razdoblje planiranja trudnoće u kontekstu sve učestalije problematike neplodnosti te nakon trudnoće, u kontekstu realnog rizika razvijanja tipa 2 šećerne bolesti.

Tijekom planiranja trudnoće sve češće se u svakodnevnoj praksi susreće problem debljine, nerijetko popraćen funkcionalnim poremećajima štitnjače (Hashimotov tireoiditis s posljedičnom hipotireozom), kao i sindrom policističnih jajnika, pri čemu svaki čimbenik pojedinačno čini sam proces začeća otežanim.

Veća učestalost gestacijskog dijabetesa zabilježena je:

  • kod trudnica koje su se kasnije odlučile za trudnoću (starije od 25 godina),
  • uz pridruženu pretilost i od ranije poznat sindrom policističnih jajnika,
  • uz anamnestički podatak o šećernoj bolesti tipa 2 u obitelji te
  • uz prethodno manifestirani gestacijski dijabetes.

Zbog djelovanja cirkulirajućih hormona posteljice, prvenstveno kortizola i progesterona, početkom druge polovice trudnoće pojačava se djelovanje u smjeru inzulinske rezistencije, stoga se gestacijski dijabetes češće otkriva u kasnijem tijeku trudnoće.

Rizici gestacijskog dijabetesa

Neovisno o tome kada se je pojavio, gestacijski dijabetes povezan je s nizom rizika koji mogu nepovoljno utjecati na tijek trudnoće.

  • U ranoj trudnoći veća je vjerojatnost spontanog pobačaja i pojave niza prirođenih malformacija više organa i organskih sustava.
  • Kasnije tijekom trudnoće povećava se vjerojatnost povišenog krvnog tlaka u trudnoći, preeklampsije i/ili eklampsije, fetalne makrosomije što označava porođajnu težinu djeteta iznad 4100 grama.
  • Povećan je rizik prijevremenog poroda, mrtvorođenog djeteta, veća je mogućnost ozljede djeteta tijekom poroda, kao i ozljeda u području porođajnog kanala majke.
  • Gestacijski dijabetes i nakon trudnoće predstavlja rizični čimbenik za pojavu i šećerne bolesti tipa 2, a rizik progresivno raste s vremenom i u izravnoj je ovisnosti o više ili manje izraženoj debljini kao jednom od ključnih komorbiditeta. 

Aktivne mjere liječenja gestacijskog dijabetesa

S obzirom na to da se trudnoću opterećenu gestacijskim dijabetesom opravdano smatra rizičnom trudnoćom, nužno je provoditi i aktivne mjere liječenja.

Po pitanju prehrane nužno je:

  • reducirati unos ugljikohidrata do maksimalno 45 do 50%,
  • povećati unos bjelančevina (do 20%),
  • paziti na umjeren unos masnoća s udjelom između 30 do 35%,
  • držati se preporučenog sveukupnog kalorijskog unosa oko 1800 kcal.
  • Svakako je nužno izbjegavati unos jednostavnih i rafiniranih šećera, a pojačati unos prehrambenih namirnica s niskim glikemijskim indeksom.

Ako tijek trudnoće s ginekološko-opstetričke strane protječe uredno, svakako je nužno provoditi redovitu aerobnu tjelesnu aktivnost do pola sata dnevno. Ako se naknadnim praćenjem ne postignu zadovoljavajuće kontrolne vrijednosti glikemije u GUP profilu, na raspolaganju su nam i lijekovi poput metformina i inzulina.

Zaključno

Šećerna bolest ili dijabetes u svim oblicima manifestacije čini trudnoću rizičnom. Kod preegzistentne šećerne bolesti pristup u liječenju se čini utoliko jednostavnijim s obzirom na liječenje koje je izvjesno vrijeme u tijeku i u kontekstu već provedene edukacije o šećernoj bolesti i terapijskim mogućnostima.

Dodatni izazov u svakodnevnoj praksi predstavlja liječenje gestacijskog dijabetesa s obzirom na relativno minimalan udio manifestiranih nekih od više ili manje specifičnih simptoma ili znakova koje inače pripisujemo šećernoj bolesti.

S obzirom na učestalost pojavnosti gestacijskog dijabetesa koji seže do skoro 18% trudničke populacije, nužno je osnažiti prevencijski pristup i provoditi aktivno liječenje s ciljem sve šire obuhvaćenosti trudničke populacije. Kod većine je dovoljno promijeniti pristup prehrani uz redovito provođenje tjelovježbe, a pojačani nadzor i češće kontrole potrebne su kod primjene lijekova poput inzulina i/ili metformina. 

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić