Izazovna dijeta: kako izgubiti višak kilograma uz dijabetes?

Najčešći tip šećerne bolesti je tip 2 koji udjelom čini oko 90% svih oblika šećerne bolesti. Jedan od najčešćih komorbiditeta kod osoba s dijabetesom tip 2 je pretilost.

Tijek razvoja bolesti je vrlo postupan i traje nekoliko godina do koje desetljeće, a i prvih nekoliko godina manifestne šećerne bolesti ne obilježava pojava gotovo ikakvih specifičnih tegoba. Tipični trijas simptoma/znakova šećerne bolesti, poput pojačanog apetita (polifagija), pojačanog žeđanja (polidipsija) i pojačanog mokrenja (poliurija) ukazuje na već godinama prisutnu šećernu bolest s vrlo vjerojatno prisutnim nekim od kroničnih komplikacija.

Za izdvojiti je i tip 3 šećerne bolesti, koji je poznatiji pod nazivom gestacijski (trudnički) dijabetes zbog sve veće pojavnosti među trudnicama, čemu dodatno u prilog od komorbiditeta ide i pretilost, a što čini trudnoće rizičnima.

I pretilost treba liječiti

Komplikacije šećerne bolesti općenito dijelimo na makrovaskularne i mikrovaskularne. Tipične makrovaskularne komplikacije obuhvaćaju koronarnu bolest srca, moždani udar i perifernu arterijsku bolest. Mikrovaskularne komplikacije odnose se na kroničnu bubrežnu bolest, dijabetičku retinopatiju te dijabetičku neuropatiju.

Ključno u liječenju šećerne bolesti, osim primjene ciljane terapije, je i djelovanje na niz rizičnih čimbenika koji se ustanove, u prvom redu liječenje pretilosti, zatim liječenje povišenog krvnog tlaka, ali i drugih značajnih kardiovaskularnih rizika poput primjerice povišenih vrijednosti masnoća u krvi – dislipidemije.

Debljina i inzulinska rezistencija

Jedan od najznačajnijih rizičnih čimbenika koji je u podlozi prekomjerne tjelesne težine i pretilosti je inzulinska rezistencija. Riječ je o poremećaju metabolizma ugljikohidrata sa šarolikom kliničkom manifestacijom – od postprandijalnih hipoglikemija, kroničnog umora, neredovitih menstrualnih ciklusa uz druga obilježja u sklopu sindroma policističnih jajnika (PCOS) te veće ili manje sklonosti debljanju.

Najjednostavnije rečeno, molekula inzulina, koja se luči u beta-stanicama gušterače, nema odgovarajući učinak u propuštanju molekule glukoze u stanice na periferiji. Stoga se kroz slijed kompenzatornih učinaka u organizmu javlja reaktivna hiperinzulinemija koja je jedna (ne i jedina) od ključnih odrednica debljanja. To pak s vremenom dovodi do postupnog porasta razine glukoze u krvi i posljedične manifestacije šećerne bolesti tipa 2.

Liječenje šećerne bolesti, predijabetesa i debljine

Liječenje šećerne bolesti, kao i ostalih podležećih stanja koja joj prethode, mora biti sveobuhvatno.

Prvo i osnovno, nužna je promjena životnih navika. To nerijetko predstavlja značajan izazov u liječenju, prvenstveno u motivaciji osoba za nužnim promjenama koje su po pitanju ishoda liječenja vrlo učinkovite, ali zahtijevaju popriličan osobni angažman i određeno vrijeme da se vidi poboljšanje po pitanju općeg zdravlja. O preventivnim učincima promjena životnih navika na komplikacije šećerne bolesti da i ne govorim.

• Promjene u prehrani. S prehrambene strane nužno je smanjiti unos ugljikohidrata te izbjegavati rafinirane ugljikohidrate i prehrambene sastojke s visokim glikemijskim indeksom. Zbog sveobuhvatnosti u pristupu liječenju, od velike je koristi i savjet nutricionista koji će individualno izrađenim planom prehrane dodatno poboljšati aktivni pristup liječenja putem promjene prehrane. Kod pretilih osoba je nužno provoditi nekih od oblika redukcijskih dijeta, ali je u cjelokupnom procesu liječenja nužan kontinuitet.

• Povećanje razine tjelesne aktivnosti. Osim promjene u prehrani, neizmjerno je važno povećati razinu tjelesne aktivnosti, najbolje kombinacijom aerobnih i anaerobnih vježbi, barem pola sata dnevno. Opet je važno za naglasiti da je i kod tjelovježbe nužan kontinuitet; povremeno vježbanje/nevježbanje je čak i rizičnije zbog mogućih značajnih oscilacija na tjelesnoj težini. Uključivanje kineziologa može biti od velike koristi u kontinuiranom provođenju i kvalitativnom pristupu u provođenju tjelovježbe.

Djelovanje lijekova na smanjenje tjelesne težine

Osim temeljnih pristupa liječenju, putem promjena načina života, postoji i mogućnost medikamentoznog liječenja. U sklopu liječenja šećerne bolesti dio lijekova, osim osnovnog učinka u vidu regulacije šećerne bolesti, djeluju i na smanjenje tjelesne težine.

U tom smislu, najučinkovitiji lijekovi uz koje je „lakše“ smršaviti (iako im to nije primarna indikacija u liječenju) su lijekovi iz skupine GLP-1 agonista te lijekovi iz skupine SGLT2 inhibitora. Kod osoba kod kojih se još nije manifestirala šećerna bolest, postoji mogućnost primjene lijekova (iz već spomenute skupine GLP-1 agonista) koji su registrirani za liječenje debljine. Na hrvatskom tržištu dostupan je liraglutid u dozi od 3 mg.

Važno! Sve oblike medikamentoznog liječenja nužno je provoditi pod strogim medicinskim nadzorom, stoga su nužne redovite endokrinološke/dijabetološke kontrole.

Zaključno

Pandemijski razmjeri šećerne bolesti (osobito tipa 2) i debljine, predstavljaju sve veći izazov u modernoj endokrinologiji i dijabetologiji.

Zbog realnih komplikacija debljine i šećerne bolesti, pristup u liječenju nerijetko mora biti multidisciplinaran uz redoviti nadzor i kontrole endokrinologa/dijabetologa, kardiologa, neurologa, vaskularnog kirurga, barijatrijskog kirurga, oftalmologa, nutricionista, kineziologa i drugih stručnjaka.

Koliko god bila izražena problematika navedenih poremećaja metabolizma, u osnovi je za bolji ishod u liječenju od ključnog značaja i vlastiti angažman te osviještenost o potencijalnoj ozbiljnosti svog zdravstvenog stanja. Neovisno o mogućnostima medikamentoznog liječenja, nužno je u kontinuitetu provoditi i ustrajati u modificiranoj prehrani i redovitoj tjelesnoj aktivnosti.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.