Što moraju znati žene oboljele od šećerne bolesti prije začeća?

Sve češća pojava među trudnicama je takozvani gestacijski ili trudnički dijabetes. Riječ je o tipu šećerne bolesti koja nastaje u trudnoći, a prestaje nakon nje, ali dalje tijekom života predstavlja rizični čimbenik za kasniju manifestaciju šećerne bolesti tip 2. No, to je tema za sebe.

Danas se sve češće susrećemo s trudnicama koje su već razvile šećernu bolest tip 1, a nešto rjeđe i tip 2. I u današnje je vrijeme puno nepoznanica, stoga je riječ o osobitom izazovu, kako za struku, tako i za sadašnje ili buduće trudnice.

Iako sličnog imena, šećerna bolest tip 1 i tip 2 su zapravo jako različite bolesti.

Šećerna bolest tip 1

Tip 1 šećerne bolesti je pretežno autoimuna bolest kod koje u jednom trenutku dolazi do razaranja beta stanica gušterače, što dovodi do nedostatka inzulinske proizvodnje i lučenja. Javlja se uglavnom u mlađim dobnim skupinama i kod mršavih osoba. Zbog intenzivno izraženog kliničkog tijeka, puno ju je lakše ustanoviti. S obzirom na apsolutni nedostatak inzulina, jedina mogućnost liječenja je nadomjesna primjena inzulina, najčešće u kombinaciji bazalnih inzulina (koji se najčešće primjenjuju navečer) te prandijalnih inzulina prije svakog obroka. Uz odgovarajuću terapiju lijekovima, neophodna je i edukacija o dijabetičkoj prehrani, o kojoj podjednako ovisi hoće li šećerna bolest biti dobro regulirana, a što je izravno proporcionalno s vjerojatnošću kasnije manifestacije kroničnih komplikacija.

Šećerna bolest tip 2

Tip 2 šećerne bolesti se razvija kroz puno dulje vrijeme, a duljina tog perioda ovisi o nizu rizičnih čimbenika, od kojih bih izdvojio genetsku predispoziciju, nedovoljno kretanje i, općenito, sjedilački način života, nezdravu i ugljikohidratima pretežno zastupljenu prehranu, debljinu, kronični stres i mnoge druge. Za razliku od tipa 1, ovdje je značajno zastupljenija komponenta genetske predodređenosti, a imunološki aspekt je značajno manje prisutan, iako sve zastupljeniji po novijim spoznajama, negoli se ranije smatralo. Šećernoj bolesti godinama prethodi poremećaj metabolizma ugljikohidrata kojeg nazivamo inzulinskom rezistencijom, a koju obilježava neodgovarajući glikemijski odgovor na uobičajenu prehranu. Zbog toga s vremenom dolazi do razvoja reaktivne hiperinzulinemije, a potom i predijabetesa. Kod već razvijene šećerne bolesti, za što su nam poznati kriteriji prema ciljanim parametrima glikemije, velika većina osoba su prekomjerne tjelesne težine ili su pretili.

Šećerna bolest u trudnoći

Šećerna bolest, sama po sebi, predstavlja značajan rizični čimbenik za niz bolesti više organa i organskih sustava, stoga ni trudnoća nije iznimka. Već i gestacijski dijabetes – takoreći, blaži oblik šećerne bolesti u odnosu na navedene – predstavlja rizični čimbenik za nepovoljan tijek trudnoće. Veća je vjerojatnost povišenog krvnog tlaka u trudnoći, eklampsije/preeklampsije, niza prirođenih anomalija, spontanog pobačaja i mrtvorođenog djeteta.

Uzevši sve spomenuto u obzir, oba tipa šećerne bolesti čine samu trudnoću rizičnom, ali ne i nemogućom. Prva i osnovna pretpostavka minimiziranja svih rizika nepovoljnog tijeka trudnoće je kvalitetan i interdisciplinaran pristup ginekologa i dijabetologa.

Nadalje, potrebne su češće kontrole u odnosu na uobičajene „rutinske“ trudnoće.

Kod tipa 1 šećerne bolesti je, paradoksalno, situacija čak nešto i jednostavnija. Do trudnoće su buduće majke već prošle proces edukacije o dijabetičkoj prehrani i optimalnoj primjeni inzulinske terapije. Stoga nekih značajnih promjena s terapijske strane obično i ne bude, osim određenih prilagodbi doze inzulina, što trudnice bez problema mogu i same provoditi.

Što trebaju znati trudnice s dijabetesom tip 2

Tip 2 šećerne bolesti nerijetko se ustanovi tijekom trudnoće. Od već prisutnih komorbiditeta, gotovo redovito je prisutna debljina. Većina peroralnih lijekova nisu odgovarajući za primjenu u trudnoći, najviše zbog nedostatka znanstvenih spoznaja i/ili studija o djelovanju lijeka na nerođeno dijete.

• Prije bilo kakvog uvođenja lijekova, neophodno je drastično promijeniti prehrambene navike, što podrazumijeva reducirani unos ugljikohidrata, izbjegavanje rafiniranih ugljikohidrata i prehrambenih sastojaka s visokim glikemijskim indeksom. Osim dijabetologa, sve češće će biti potrebno i dodatno savjetovanje s nutricionistom jer odgovarajuća promjena prehrane ima izrazito povoljan terapijski učinak.
• Osim promjene prehrane, ne manje važno je provoditi redovitu aerobnu tjelesnu aktivnost, gotovo do pred sam kraj trudnoće, optimalno pola sata svakodnevno. Iznimka za tjelovježbu će biti potencijalno rizična stanja u trudnoći (po procjeni ginekologa), kada je potrebno strogo mirovanje.
• Zbog trudnoće je primjena lijekova vrlo ograničena. Ipak se je primjena metformina, standardne prve linije liječenja šećerne bolesti, pokazala tijekom godina vrlo učinkovitom. Uz metformin, u kombinaciji s primjerenom prehranom i redovitom tjelovježbom, obično se postiže dobra regulacija šećerne bolesti, čime se vrlo povoljno utječe na niz rizika urednog odvijanja trudnoće. Ako vrijednosti glikemije nisu zadovoljavajuće regulirane, tada je nužno uvesti inzulinsku terapiju po sličnom režimu kao i u tipu 1 šećerne bolesti, samo uz značajno više doze, zbog istovremene inzulinske rezistencije, koja je u podlozi šećerne bolesti tipa 2.

Zaključak

Zbog svih rizika koje sa sobom nosi šećerna bolest, svakako je potreban vrlo aktivan pristup liječenju svih spomenutih oblika šećerne bolesti.

Glavni prioritet je smanjiti na najmanju moguću mjeru sve rizike koji bi mogli nepovoljno djelovati na tijek trudnoće, a ne manje važno je i zdravlje buduće majke, što podrazumijeva dugoročno praćenje statusa glikemije. Ovisno o tipu šećerne bolesti, uz stručni nadzor dijabetologa i ginekologa, ovisi i način na koji će se optimalno liječiti osnovna bolest.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.