Nomofobija: Strah od gubitka mobitela – bolest modernog doba
Nomofobija potječe od engleskog izraza no mobile phone phobia i označava intenzivan strah, nelagodu ili tjeskobu koju osoba osjeća kada je bez mobitela, bez signala ili kada joj se baterija isprazni. Iako nema službene dijagnoze u međunarodnim klasifikacijama bolesti, nomofobija se opisuje kao noviji oblik ovisničkog ponašanja povezan s tehnologijom.
Prvi put se spominje 2008. godine u britanskom istraživanju koje je pokazalo da veliki broj ljudi doživljava nelagodu kada ostane bez mobitela. Kako su pametni telefoni postali svakodnevni alat za komunikaciju, informiranje i zabavu, i taj strah postao je sve češći.
Kako znati patite li od nomofobije
Simptomi nomofobije mogu biti emocionalni, kognitivni i fizički. Emocionalni simptomi uključuju napetost, nervozu, tjeskobu, pa čak i osjećaj panike. Osobe mogu biti razdražljive ili uznemirene pri pomisli da će ostati bez mobitela.
Kognitivno se javlja stalna potreba za provjeravanjem obavijesti, strah od propuštanja važnih informacija (poznat i kao fear of missing out – FOMO), te preokupacija uređajem čak i kada ga osoba ne koristi. Često se javlja i misao da nešto nije u redu ako se mobitel određeno vrijeme ne oglasi.
Fizički simptomi mogu uključivati ubrzan rad srca, znojenje, osjećaj knedle u grlu, drhtanje ili nemir. Neki ljudi razvijaju naviku stalnog dodirivanja mobitela, provjeravanja je li u džepu, ili spavanja s uređajem pored glave. Mogu se pojaviti čak i „fantomske vibracije“ – osjećaj da mobitel vibrira iako nije stigla nikakva obavijest.
Mobitel vam je stalno u ruci? Spasite se uz 11 dobrih savjeta
Psihološki mehanizmi koji uzrokuju nomofobiju
Nomofobija ima nekoliko psiholoških uzroka. Prvo, mobiteli zadovoljavaju osnovne potrebe za povezanošću, informacijom i pripadnošću. Kada je uređaj nedostupan, osoba se može osjećati izolirano ili van toka informacija. Drugo, aplikacije i društvene mreže dizajnirane su tako da potiču čestu uporabu kroz sustave nagrada. Obavijesti, zvukovi i vizualni podražaji stvaraju osjećaj hitnosti.
Osobe s nižim samopoštovanjem ili povećanom anksioznošću sklonije su razviti pretjeranu ovisnost o digitalnim uređajima jer mobitel postaje sredstvo za regulaciju emocija. Kod nekih ljudi postoji i strah od neovisnosti, tj. osjećaj da bez mobitela neće moći riješiti problem, kontaktirati nekoga ili provjeriti informaciju.
Posljedice na zdravlje i funkcioniranje
Iako nomofobija nije prepoznata kao klinička bolest, posljedice prekomjerne uporabe mobitela i tjeskobe koju ona izaziva mogu biti ozbiljne. Između ostalog česte posljedice su:
- povećani stres,
- smanjena koncentracija,
- slabije pamćenje,
- smanjena produktivnost,
- narušena kvaliteta sna.
Nomofobija u društvenom životu može se manifestirati kao povlačenje, smanjeni kontakt licem u lice ili nemogućnost potpunog sudjelovanja u razgovoru jer osoba stalno provjerava mobitel. U školi i na poslu to može značiti slabiju uspješnost. U prometu i drugim aktivnostima koje zahtijevaju visoku koncentraciju pretjerano korištenje mobitela može predstavljati čak i sigurnosni rizik.
Kako se suočiti s nomofobijom i što pomaže u praksi
Postoji više načina kako se nositi s nomofobijom, ovisno o njezinoj jačini. Blagi oblici često se mogu ublažiti promjenama navika. Jednostavne mjere uključuju ograničavanje obavijesti, korištenje opcija „ne ometaj“, postavljanje pravila na mobitelu o vremenu korištenja i ostavljanje mobitela u drugoj sobi tijekom noći.
U težim slučajevima preporučuju se psihološki pristupi. Kognitivno-bihevioralna terapija pomaže osobi prepoznati i promijeni obrasce razmišljanja koji održavaju ovisnost o mobitelu. Pomoći mogu i tehnike postupne izloženosti koje se sastoje od namjernog smanjivanja vremena bez mobitela kako bi se osoba navikla na neugodne osjećaje koje odvojenost uzrokuje te smanjila anksioznost. Mindfulness vježbe mogu pomoći u jačanju samokontrole i smanjenju impulzivnog posezanja za uređajem.
Kako prevenirati i smanjiti rizik
Prevencija nomofobije počinje svjesnom i uravnoteženom upotrebom tehnologije. Jednostavne mjere često daju izvrsne rezultate. Nekoliko od preporuka su:
- Isključite nepotrebne obavijesti kako bi smanjili pritisak stalne dostupnosti.
- Uvedite „zonu bez mobitela“. To može biti blagovaonica, spavaća soba ili radni stol. Time postavljate jasne granice.
- Isplanirajte digitalne pauze. One mogu znatno smanjiti stres čak i kad su kraćeg trajanja od 10 do 20 minuta nekoliko puta dnevno.
- Prevenirajte nomofobiju kod djece tako da uvedete kućna pravila, potičete aktivnosti na otvorenom i unaprijedite komunikaciju bez ekrana.
U školama se sve češće provode programi digitalne pismenosti koji djecu uče zdravim navikama korištenja tehnologije.
Što zapamtiti i što napraviti odmah?
Nomofobija je odraz našeg sve većeg oslanjanja na tehnologiju i može utjecati na mentalno zdravlje, odnose i produktivnost. Ako primijetite da osjećate tjeskobu čim se odvojite od mobitela, vrijedi poduzeti korake već danas. Pokušajte postaviti jednostavna pravila korištenja, ugasite obavijesti koje vam nisu potrebne, uvesti kratke digitalne pauze i odložiti mobitel izvan dohvata prije spavanja. Ako unatoč promjenama navika ostajte osjećaj tjeskobe, potražite pomoć psihologa. Većina osoba uz pravu podršku i male prilagodbe uspijeva povratiti kontrolu nad korištenjem mobitela.
Izvori: PubMed, Healthline, Mayo Clinic, Psychology Today