Epidemija pametnih telefona: čuvajte se digitalnog predoziranja

Od jutra do večeri, na poslu i u privatnom životu: čini se da ništa ne funkcionira bez pametnog telefona. Taj „švicarski nožić digitalnog doba“ nevjerojatno je praktičan i zabavan. No još je nevjerojatnije kakve sve nuspojave može imati na naše zdravlje, razmišljanje, osjećaje i djelovanje.

FOMO, nomofobija i smombi

Strah da će nešto propustiti, poznat kao FOMO (kratica od engleskog izraza fear of missing out) prisutan je kod više od 60 posto korisnika pametnih telefona. Učestala je i nomofobija (skraćeno od no mobile phone phobia), strah da će izgubiti mobitelsku vezu ili sam uređaj. Postoji i poseban naziv za osobe obuzete mobitelom – smombi (složenica riječi smartphone i zombi), navodi ugledni njemački psihijatar, psiholog i neuroznanstvenik Manfred Spitzer u knjizi “Epidemija pametnih telefona: prijetnja zdravlju, obrazovanju i društvu“ koja je nedavno objavljena u hrvatskom prijevodu, u izdanju Naklade Ljevak.

Ovoj knjizi prethodile su „Digitalna demencija“, „Usamljenost” i niz drugih Spitzerovih međunarodnih uspješnica o izazovima življenja u svijetu kojim sve više dominiraju digitalni mediji. Detaljno se posvetio problematici pametnih telefona jer, kako piše, većina čovječanstva otprilike trećinu svog budnog vremena provodi uz te male uređaje, a osobito mladi koji najčešće putem mobitela pristupaju društvenim mrežama.

Gubitak samokontrole i potreba za kontrolom

„Digitalni mediji, posebno pametni telefoni, ometaju razvoj jedne od najvažnijih životnih vještina – samokontrole. Osim ovisničkog ponašanja, prekomjerna uporaba pametnih telefona uzrokuje i kratkovidnost, poremećaje pažnje, anksioznost, depresiju, poremećaje spavanja, nedostatak kretanja, prekomjernu tjelesnu težinu, nepravilno držanje, povišen krvni tlak, rizično seksualno ponašanje te rizično ponašanje u cestovnom prometu. U školi mobitel odvlači pozornost i smanjuje sposobnost razmišljanja, što za posljedicu ima slabije obrazovanje“, kaže Spitzer, dodajući da je upravo zbog toga zabranjena uporaba mobitela u francuskim školama.

A Južna Koreja – zemlja s najboljom digitalnom infrastrukturom i najvećom proizvodnjom pametnih telefona na svijetu – zakonom regulira njihovu uporabu osobama mlađim od 19 godina. To čini pomoću softvera koji blokira pristup pornografiji i nasilju, bilježi vrijeme korištenja te izvještava roditelje kada su određene riječi (npr. samoubojstvo, trudnoća, nasilničko ponašanje) unesene u mobitel.

S druge strane, mnogi roditelji širom svijeta daju djeci mobitel u ruke još prije nego prohodaju i progovore, kako bi im služio kao igračka i dadilja. Ili pak djeca nastoje privući pozornost roditelja da bi se s njima igrali i družili, ali oni odsutno zure u mobitel.

Doza čini otrov

„Ljudi su počeli patiti od velike ‘iskopčanosti’ u obiteljskim i drugim odnosima. S modernim tehnologijama sve manje se govori (broj riječi opada) i manje pažnje posvećuje se kvaliteti ophođenja. Empatija se ne može naučiti putem uređaja, već se uči na gotovo isti način kao hodanje i govor. Potrebni su deseci tisuća izravnih kontakata s drugim ljudima. Ako djeca i adolescenti znatan dio svojih društvenih kontakata ostvaruju putem mobitela, tada ne mogu naučiti empatiju. Posljedice utječu na sve nas: u slučaju nesreće pomoć se više ne pruža, ali se žrtve snimaju i odmah stavljaju na internet“, navodi Spitzer.

Cijenjeni psihijatar kaže da cilj ove knjige nije zastrašivanje, nego jasno iznošenje činjenica utemeljenih na brojnim znanstvenim istraživanjima o učincima pametnih telefona.

„Najčešće nismo svjesni koliko ozbiljno oni utječu na naš životni put. Pametni telefon sabotira slobodnu volju: nemate vremena sami smišljati ideje jer ga pogledate više od 200 puta dnevno i on vam govori što trebate učiniti“, piše Spitzer, dodajući da se mobitelima ne smijemo predozirati – u skladu sa starom izrekom da samo doza čini otrov.