Emocionalno prejedanje: Zašto nekad ne jedemo zbog gladi?

Stoga odnos prema hrani može postati složen. Ponekad ne jedemo zato što tijelu treba energija, već zato što pokušavamo ublažiti napetost, tugu, ljutnju, osjećaj praznine ili unutarnji nemir. Kada hrana postane glavni način regulacije emocija, govorimo o emocionalnom prejedanju.

Zašto jedemo kada nismo gladni?

Odgovor nećemo pronaći u jednoj emociji ili jednom uzroku. Emocionalno prejedanje najčešće nastaje kada se u istom trenutku spoje unutarnja napetost, dostupna hrana i naučeni obrazac da hrana donosi brzo olakšanje. Osoba tada ne jede zato što tijelu treba energija, nego zato što psihički sustav traži način da smanji nelagodu.

To se može dogoditi nakon napornog dana, svađe, osjećaja neuspjeha, odbacivanja, usamljenosti, dosade ili dugotrajnog potiskivanja emocija. Kod nekih osoba prejedanje se češće javlja navečer, kada se napokon zaustave, dok se kod drugih javlja odmah nakon stresnog događaja ili u trenucima dosade. Ključno je da se u tom trenutku spoje emocionalna napetost, dostupna hrana i očekivanje da će hrana donijeti smirenje.

Važno je razumjeti zašto baš tada dolazi do prejedanja. Kada smo umorni, pod stresom ili emocionalno preplavljeni, slabije prepoznajemo signale tijela i teže donosimo promišljene odluke. Hrana bogata šećerom, masnoćama ili solju tada posebno privlači jer brzo aktivira osjećaj ugode, iako ne rješava emocionalni uzrok.

Emocionalno prejedanje ne treba tumačiti kao manjak volje ili slab karakter. Suvremena istraživanja sve više naglašavaju da ono nastaje kroz kombinaciju emocionalne disregulacije, stresa, naučenih navika, dostupnosti visoko privlačne hrane i teškoća u prepoznavanju unutarnjih signala gladi, sitosti i emocija.

Okidač nije uvijek samo emocija. To može biti i miris hrane, slika hrane, reklama, aplikacija za dostavu, grickalice na stolu, večernje gledanje televizije ili rutina „grickanja“ nakon posla. Kada se takvi okidači ponavljaju, mozak ih povezuje s olakšanjem. Zato osoba može automatski posegnuti za hranom i onda kada nije fizički gladna.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Zašto je emocionalno prejedanje sve češći problem?

Emocionalno prejedanje nije rijetka pojava. Češće se opisuje kod osoba s prekomjernom tjelesnom težinom i pretilošću, ali se može javiti kod osoba različite tjelesne težine, dobi i životnih okolnosti. Zato ga ne treba svoditi samo na broj kilograma. Ključno pitanje nije samo koliko osoba jede, nego zašto jede, kako se osjeća prije i poslije jela te ima li osjećaj kontrole nad svojim ponašanjem.

Možemo reći da je emocionalno prejedanje jednim dijelom problem suvremenog načina života. Ne zato što prije nije postojalo, nego zato što današnji ritam stvara više uvjeta u kojima se ovaj obrazac lakše razvija i održava: kronični stres, manjak odmora, emocionalna iscrpljenost, stalna dostupnost hrane i snažni podražaji koji nas potiču na jedenje i kada nismo gladni.

Hrana je danas dostupna gotovo uvijek i svugdje. Aplikacije za dostavu, reklame, grickalice na radnom mjestu i slike hrane na društvenim mrežama stalno podsjećaju mozak na mogućnost brzog zadovoljstva. Uz umor, stres i manjak prostora za obradu emocija, hrana lako postaje najdostupniji način smirivanja.

Hrana kao utjeha, nagrada ili „lijek“

U mnogim obiteljima i kulturama hrana ima važnu emocionalnu ulogu. Djetetu se često daje slatkiš kao nagrada, omiljeno jelo kao znak pažnje ili kolač kao utjeha. Takvi postupci nisu nužno štetni, ali s vremenom mogu stvoriti povezanost između emocije i hrane.

Ako osoba nauči da se tuga, strah ili nelagoda smiruju hranom, kasnije može nesvjesno ponavljati isti obrazac. Umjesto da prepozna što osjeća, poseže za hranom. Umjesto da kaže „tužna sam“, „ljuta sam“, „osjećam se usamljeno“ ili „treba mi odmor“, javlja se misao: „Moram nešto pojesti.“

Zato hrana može poprimiti ulogu utjehe, nagrade ili „lijeka“, iako ne rješava osjećaj koji ju je potaknuo. Nakon prejedanja često dolaze krivnja, sram, ljutnja na sebe i nova potreba za strogom kontrolom prehrane.

Emocionalna glad nije isto što i fizička glad

Fizička glad obično se javlja postupno. Možemo osjetiti prazninu u želucu, pad energije ili slabiju koncentraciju. Emocionalna glad često se javlja naglo i traži brzo olakšanje, najčešće kroz određenu vrstu hrane. Osoba može biti fizički sita, ali i dalje imati osjećaj da „nešto nedostaje“.

Važan pojam u razumijevanju emocionalnog prejedanja je interocepcija, odnosno sposobnost prepoznavanja signala iz vlastitog tijela. Kada osoba teže razlikuje glad, sitost, umor, napetost ili emociju, veća je mogućnost da unutarnju neugodu protumači kao potrebu za hranom.

Slično se može dogoditi kod aleksitimije, odnosno teškoće u prepoznavanju i imenovanju emocija. Osoba može osjećati nemir, pritisak ili napetost u tijelu, ali ne zna jasno reći je li tužna, ljuta, povrijeđena ili uplašena. Tada hrana postaje pokušaj smirivanja emocije koja još nije prepoznata riječima.

Začarani krug srama, krivnje i restrikcije

Emocionalno prejedanje često se održava kroz začarani krug. Prvo se pojavi neugodna emocija: stres, tuga, ljutnja, usamljenost ili napetost. Zatim osoba posegne za hranom i nakratko osjeti olakšanje. Nakon toga se javljaju krivnja i sram. Osoba si obeća da će od sutra biti stroža, preskakati obroke, izbaciti određenu hranu ili započeti novu dijetu.

Međutim, pretjerana restrikcija često dodatno pojačava problem. Kada osoba dugo ignorira glad, preskače obroke ili si strogo zabranjuje određenu hranu, raste i biološka glad i psihološki pritisak. Time se povećava rizik od novog gubitka kontrole. Zato se emocionalno prejedanje često ne rješava još jednom dijetom, nego razumijevanjem obrasca koji se ponavlja.

Kako prepoznati emocionalno prejedanje?

Na emocionalno prejedanje mogu upućivati sljedeći znakovi:

• jedete i kada niste fizički gladni
• najčešće posežete za hranom kada ste pod stresom, tužni, ljuti, usamljeni ili iscrpljeni
• imate snažnu potrebu za određenom vrstom hrane
• jedete brzo, automatski ili potajno
• teško se zaustavljate iako ste siti
• nakon jela osjećate sram, krivnju ili ljutnju na sebe
• nakon epizoda prejedanja često započinjete nove dijete ili stroga pravila
• često koristite hranu kao način smirivanja emocija

Ako se ovi obrasci ponavljaju, korisno je zastati i zapitati se: „Koja je emocija prethodila potrebi za hranom?“ To pitanje često vodi bliže stvarnom uzroku nego samo brojanje kalorija.

Što može pomoći?

Prvi korak nije stroža dijeta, nego bolje razumijevanje vlastitog odnosa prema hrani. Korisno je nekoliko dana voditi kratak dnevnik u kojem se bilježi kada se javila potreba za hranom, koliko je bila prisutna fizička glad, koja je emocija prethodila jelu i kako se osoba osjećala nakon jela. Takav dnevnik često pokaže obrasce koji se inače ne primjećuju.

Suvremeni pristup emocionalnom prejedanju ne polazi samo od jelovnika ili kalorijskog deficita, nego od razumijevanja okidača, odnosa prema hrani, načina regulacije emocija i obrazaca koji se ponavljaju. Pomaže i uvođenje redovitih obroka jer preskakanje hrane tijekom dana može povećati biološku glad i rizik od večernjeg prejedanja.

Važan dio oporavka je učenje prepoznavanja gladi i sitosti, imenovanja emocija, toleriranja neugode i razvijanja drugih načina nošenja sa stresom. To može značiti razgovor s bliskom osobom, kratku šetnju, pisanje onoga što se osjeća, vježbe disanja, odmor, tjelesnu aktivnost ili psihoterapiju. Cilj nije zabraniti hranu, nego proširiti izbor reakcija kada se pojavi emocionalna napetost.

Obiteljsko zdravlje

Jednostavni savjeti za obuzdavanje prejedanja

Kada je potrebna stručna pomoć?

Važno je razlikovati emocionalno prejedanje od poremećaja prejedanja. Emocionalno jedenje može biti povremeni obrazac, dok na ozbiljniji problem upućuju ponavljajuće epizode gubitka kontrole nad količinom hrane, jedenje u tajnosti, intenzivan sram, krivnja ili pokušaji kompenzacije poput povraćanja, zlouporabe laksativa, pretjeranog vježbanja ili izrazito strogih dijeta. U takvim je situacijama potrebna stručna procjena.

Pomoć mogu pružiti stručnjaci educirani za poremećaje hranjenja, primjerice u specijaliziranim centrima ili programima. Prvi korak može biti razgovor s liječnikom obiteljske medicine, psihologom, psihijatrom ili psihoterapeutom.

Emocionalno prejedanje nije znak slabosti. Ono je signal da osoba pokušava riješiti emocionalnu napetost na način koji kratkoročno pomaže, ali dugoročno stvara novi problem. Hrana treba hraniti tijelo, a ne skrivati emocije. Cilj nije postići savršenu kontrolu nad hranom, nego razumjeti što nam hrana pokušava zamijeniti.

Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.

PODIJELI