Kako su nekadašnji lijekovi postali zabranjene droge
Razvoj moderne farmakologije uvelike se temeljio na biljkama koje su se stoljećima koristile u narodnoj medicini. Iz njih su izolirani brojni ljekoviti spojevi koji su postali temelj suvremenih terapija. No, dio tih tvari s vremenom je zabranjen zbog snažnog učinka, razvoja ovisnosti i ozbiljnih nuspojava.
Od biljke do lijeka
Mnogi današnji lijekovi potječu iz biljnih izvora:
- acetilsalicilna kiselina razvijena je iz salicina iz kore bijele vrbe
- digoksin, važan lijek za srce, dobiven je iz biljke naprstak (digitalis)
- atropin, snažan protuotrov i oftalmološki lijek, potječe iz velebilja
- kinin, lijek protiv malarije, izoliran je iz kore kininovca
- tubokurarin, mišićni relaksans korišten u kirurgiji, dobiven je iz kurarea, smole biljke vrste Strychnos.
Iako su mnoge biljne tvari donijele značajan napredak medicini, neke su se pokazale preopasnima za široku primjenu.
Psihodelicima potpomognuta terapija: nova nada za liječenje teških depresija
Opijum i laudanum – lijekovi prošlih stoljeća
U prošlosti, mnogi su se biljni lijekovi koristili za različite bolesti i bili su lako dostupni, a liječnici su ih na veliko propisivali kao pomoć odraslima i djeci. Mnogi od njih sadržavali su spojeve koje danas klasificiramo kao narkotike i koji su zbog vrlo jakog učinka i izazivanja ovisnosti danas zabranjene supstancije ili su u vrlo strogom režimu propisivanja i izdavanja.
Kroz stoljeća, djeci se davao čaj od maka “za bolje spavanje” i probleme pri rastu zubića, a odrasli su koristili sok dobiven iz čahura maka, odnosno opijum. Tako je nastao i lijek u 17. st. pod nazivom laudanum, kojeg su propisivali protiv nesanice, bolova i menstrualnih grčeva. Opijum je u 18. i 19. st. bio lijek kojeg su koristili mnogi umjetnici, a povijesni dokumenti pokazali su da su bili i pravi ovisnici: Lord Byron, Charles Dickens, George Eliot, Edgar Allan Poe te Arthur Conan Doyle. Njegov glavni lik Sherlock Holmes, poznati je ovisnik o laudanumu.
Iz opijuma se izolirao i njegov najsnažniji sastojak morfin, koji je i danas u primjeni za liječenje vrlo jake boli. U 19. i 20. st. na tržištu su se nalazili sirupi s morfinom, a propisivali su se za liječenje grlobolje, kašlja, nesanice, bolova, pa i depresije. Postojao je i oblik protiv kašlja za djecu i kapi protiv bolova kod rasta zubi, dok se 1911. nije shvatilo da je uzrok iznenadnih smrti kod djece te je 30-tih godina prošlog stoljeća zabranjen.
Heroin – od lijeka protiv kašlja do zabranjene droge
Heroin, kemijski diacetilmorfin, sintetiziran je krajem 19. stoljeća iz morfina te je 1898. godine uveden na tržište kao sirup protiv kašlja. U vrijeme kad nisu postojali lijekovi za upalu pluća, tuberkulozu, hripavac, pa ni prehladu, kašalj je bio ozbiljan i težak simptom kojeg je trebalo i ozbiljno liječiti. Heroin je odlično liječio kašalj, no vrlo brzo su otkrivene i njegove snažne nuspojave i razvoj ovisnosti te je zabranjen 1913. godine.
Kokain – od anestetika do zabranjene supstance
Kokain se kao lijek počeo primjenjivati krajem 19. stoljeća, najčešće protiv zubobolje te u raznim napitcima kao sredstvo za poboljšanje općeg stanja. Iz njega su sintetizirani i prvi anestetici. Veliki pobornik kokaina bio je Sigmund Freud, koji ga je propisivao za liječenje depresije, alkoholizma i ovisnosti o morfinu. Navodno ga je i sam koristio dok nije shvatio da je postao ovisan te se teškom mukom riješio ovisnosti. Bolesnici koji su uzimali lijekove s kokainom vrlo brzo su primjetili poremećaje hranjenja i spavanja, halucinacije i tešku depresiju nakon otrežnjenja. Jedan od najpopularnijih današnjih napitaka, Coca Colu, počeo je proizvoditi američki ljekarnik John Pemberton, kao napitak koji je sadržavao ekstrakt koke, ekstrakt oraščića kole i karamelu, a kasnije je dodana i soda voda. Iz sastava napitka ekstrakt koke i kole su izbačeni 1911. godine i od tada je receptura tajna.
Metamfetamin – stimulans s teškim posljedicama
Metamfetamin, droga koja se danas smatra najopasnijom zbog izuzetno teških nuspojava te vrlo kompliciranog i teškog odvikavanja, također je proizvedena kao lijek krajem 19. stoljeća. Koristio se za poboljšanje općeg stanja organizma i povećanje izdržljivosti. U početku su ga koristili njemački vojni piloti u Drugom svjetskom ratu, dok nije zabranjen zbog posljedica teškog mamurluka. Do 50-tih godina prošlog stoljeća metamfetamin se u nekom obliku koristio kao lijek za mršavljenje.
Pouke iz povijesti farmakologije
Mnoge tvari koje danas smatramo opasnim drogama nekoć su bile legalno propisivani lijekovi. U vrijeme njihova uvođenja medicina nije raspolagala suvremenim znanstvenim metodama ispitivanja sigurnosti i dugoročnih posljedica.
Napredak znanosti omogućio je bolje razumijevanje mehanizama ovisnosti i štetnih učinaka tih supstanci, što je dovelo do njihove zabrane ili strogog nadzora.
Granica između lijeka i otrova
Povijest pokazuje da je razlika između lijeka i droge često u dozi, načinu primjene i kontroli. Tvari koje su nekoć bile simbol medicinskog napretka danas su zabranjene zbog ozbiljnih posljedica po zdravlje.
Razvoj farmakologije temelji se na stalnom ispitivanju sigurnosti i učinkovitosti lijekova kako bi se spriječilo ponavljanje pogrešaka iz prošlosti i zaštitilo zdravlje pojedinca i zajednice.
Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.