Psihodelicima potpomognuta terapija: nova nada za liječenje teških depresija
Psihodelici, donedavno smatrani isključivo opasnim i zabranjenim tvarima, ponovno su u središtu znanstvenog interesa. Istraživanja provedena posljednjih godina otkrivaju njihov potencijal u liječenju teških oblika depresije, anksioznosti i posttraumatskog stresnog poremećaja.
I dok su nekada bili simbol kontrakulturnih pokreta 60-ih, danas psihodelici, bilo prirodnog ili sintetskog podrijetla, ulaze u laboratorije, klinike i kontrolirane terapijske programe.
Prirodni i sintetski psihodelici
Prirodni psihodelici najčešće su psilocibinske gljive koje sadrže spojeve psilocibin i psilocin. One uglavnom pripadaju rodu Psilocybe, porijeklom su iz Srednje i Južne Amerike, a svjetsku su popularnost stekle tijekom hipi pokreta 60-ih godina prošlog stoljeća.
Po kemijskoj strukturi, psilocibin i psilocin pripadaju skupini triptana, u koju se ubrajaju i LSD te ibogain. Nakon unosa, psilocibin se u tijelu brzo pretvara u psilocin, koji djeluje na serotoninske receptore u mozgu, oponašajući funkciju serotonina.
LSD je polusintetski psihodelik dobiven iz lizerginske kiseline, tvari koju proizvodi plijesan raži. Djeluje vrlo slično psilocinu. S druge strane, MDMA (metilendioksimetamfetamin) je sintetski psihodelik poznat pod nazivima Ekstazi (u obliku tableta) ili Moli (u kristalnom prahu ili kapsulama). Osim što djeluje psihodelično, MDMA ima i snažan stimulativni učinak, povećavajući aktivnost serotonina, dopamina i noradrenalina.
Znanost i psihodelici: Nakon kanabisa, evo i „čarobnih gljiva“
Kako djeluju psihodelici?
Osobe koje konzumiraju psihodelike često doživljavaju intenzivne emocionalne i perceptivne promjene. Javlja se euforija, osjećaj povezanosti s prirodom, snažan val novih spoznaja i nekontrolirani smijeh.
Konzumenti opisuju kako i najobičnije situacije postaju zanimljive, a vizualne i slušne halucinacije uobičajene su i ovise o dozi. Misli teku brže, a često se ponavljaju iste ideje ili obrasci razmišljanja.
Uz to, može se javiti i pojačana kreativnost, zbog čega su psihodelici u prošlosti privlačili umjetnike. No, kod nekih osoba ugodno iskustvo može naglo prijeći u neugodno – s pojavom paranoje, straha, anksioznosti, mučnine ili povraćanja.
Od zabrane do novog interesa znanosti
Psihoaktivne gljive su zajedno s ostalim tada poznatim drogama zabranjene 1971. godine Konvencijom o psihotropnim tvarima Ujedinjenih naroda. No, početkom 21. stoljeća ponovno su privukle pozornost znanstvenika. Jedno od prvih istraživanja provedeno je na Sveučilištu Johns Hopkins u SAD-u, a pokazalo je moguće povoljne učinke psihodelika u liječenju teških depresija te depresije koja se javlja kod oboljelih od karcinoma.
Godine 2016. američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila je klinička istraživanja primjene psihodelika u liječenju refraktorne depresije, odnosno one koja ne reagira na standardne terapije.
Dosadašnja istraživanja pokazuju da se tijekom izlaganja psihodelicima mozak “odmara” od negativnih misli, a taj se učinak može zadržati i nekoliko dana nakon terapije. Tako psihodelici olakšavaju povratak u stanje bez negativnih emocija, nešto što se postiže i antidepresivima. Znanstvenici istražuju i moguće koristi u liječenju anoreksije, ranih stadija Alzheimerove bolesti, posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP-a), depresije kod onkoloških bolesnika te ovisnosti o opioidima i alkoholu.
Psihodelicima potpomognuta terapija u Europi
Švicarska već deset godina provodi eksperimentalne programe u psihijatrijskim klinikama. Posebno educirani liječnici primjenjuju psilocibin, LSD ili MDMA kod pacijenata s teškim oblicima depresije, kad su iscrpljene sve druge mogućnosti liječenja.
U Njemačkoj se provodi sličan program, ali ambulantno – pacijenti ne ostaju u bolnici, već dolaze na primjenu terapije. Terapija započinje s dozom od 25 mg psilocibina, koja se kasnije prilagođava prema individualnom odgovoru.
Češka Republika pokrenula je drukčiji model, oslanjajući se na iskustva s medicinskim kanabisom. Tamo je psilocibin legalan za medicinsku uporabu, a propisuju ga posebno educirani psihijatri, dok ga izrađuju bolnički ljekarnici. Primjenjuje se kod teške depresije, depresije povezane s onkološkim bolestima, te u slučajevima teških poremećaja prehrane, OKP-a ili PTSP-a. Estonija trenutno razmatra pokretanje sličnog programa prema češkom modelu.
Stručni nadzor i sigurnost
Kao i svaka terapija, psihodelicima potpomognuta terapija nosi rizike nuspojava. Međutim, kako se provodi u kontroliranim medicinskim uvjetima i pod nadzorom stručnjaka, rizici su svedeni na minimum. S obzirom na težinu stanja kod pacijenata koji sudjeluju u programima, korist terapije smatra se većom od potencijalnih rizika.
Put prema novim mogućnostima
Psihodelici, nekada strogo zabranjeni, danas ponovno ulaze u područje znanstvenih istraživanja i kliničke prakse. Dok su još uvijek predmet rasprava, sve je više dokaza da bi mogli postati vrijedna terapijska opcija za teške oblike depresije i druge psihičke poremećaje – naravno, isključivo pod stručnim nadzorom i u medicinskom okruženju.
