Pomoć dodataka prehrani u liječenju reumatskih bolesti

Reumatske bolesti predstavljaju brojnu skupinu bolesti. Bolesna stanja zahvaćaju zglobove, uz njih vezane tetive i mišiće te kralježnicu, a stručno su podijeljene u upalne i degenerativne. U zahvaćenom zglobu razvija se upalni proces, najčešće uz simptome otekline, bola i slabije pokretljivosti do nepokretljivosti zahvaćenog zgloba.

Obolijevaju i mladi

Nijedna od ovih bolesti ne ugrožava život, no teži oblici uzrokuju stalnu, ponekad vrlo jaku bol i smanjenu pokretljivost što značajno narušava kvalitetu života. Mogu se pojaviti i kod mladih te radno aktivnih osoba što utječe na školovanje i rad.

U upalne reumatske bolesti ubrajaju se reumatoidni artritis (RA), psorijatični artritis, ankilozantni spondilitis, fibromialgija, osteoartritis (OA), a u degenerativne artroze zglobova. No, ove bolesti su nerijetko i sistemske, što znači da zahvaćaju više organa. Osobe mogu patiti istovremeno i od upalnih crijevnih bolesti, kožnih bolesti ili plućnih bolesti.

Mogućnosti liječenja

Oboljeli se, osim lijekovima, liječe promjenom životnih navika u smislu odgovarajuće prehrane, prilagođene redovne tjelesne aktivnosti, fizikalne terapije, ali i vrlo važne psihološke pomoći, odnosno psihoterapije.

Koristi se nekoliko skupina lijekova: antireumatici, kao što su nesteroidni protuupalni lijekovi, zatim glukokortikoidi koji umanjuju upalu i temeljni antireumatici (stručno DMARD lijekovi). Temeljni reumatici starije generacije su, na primjer, metotreksat, klorokin i sulfasalazin, a od novijih su oni koji pripadaju velikoj skupini bioloških lijekova.

Liječenje reumatskih bolesti je složeno i vrlo individualno. Vrlo je često neka kombinacija lijekova kod jednog pacijenta vrlo uspješna ili uspješna neko dulje vrijeme, a kod drugog pacijenta nije dostatna. Zbog toga pacijenti često samoinicijativno traže pomoć u dodacima prehrani. Vrijedi pokušati, no obavezno uz savjet ljekarnika. Također je izuzetno važno liječnika upoznati sa svom terapijom koju bolesnik troši, od vitamina i minerala do nekih biljnih lijekova i dodataka prehrani.

Dodaci prehrani

Vitamin D. Prvi na listi je trenutačno vrlo popularan vitamin D. Studije pokazuju da je njegov nedostatak relativno čest u osoba s RA, Sjögrenovim sindromom, ankilozantnim spondilitisom i fibromialgijom, posebno ako se liječe glukokortikoidima. Također, studije ukazuju da može pomoći u smanjenju osjeta boli kod RA.

Vitamin B 12 se često preporučuje, no uputno je dijagnosticirati manjak serumske vrijednosti.

Vitamin E, prema nekim studijama, pomaže u smanjenju oteklina kod RA. Treba paziti na dozu i trajanje terapije vitaminom E.

Vitamin A se može koristiti kao pomoć u liječenju Sjögrenovog sindroma, a preporuka je ista kao i u slučaju vitamina E – doza treba biti prilagođena, kao i duljina trajanja terapije.

Glukozamin s kondroitinom već se dugo koristi u terapiji OA koljena. Preporučuju se doze od 1 500 mg glukozamina i 800 mg kondroitina dnevno, no znanstvene studije pokazuju zbunjujuće nalaze. Neke ukazuju na smanjenje upalnog procesa u koljenu, dok druge pak ne ukazuju na poboljšanje u odnosu na placebo.

Omega-3 masne kiseline djeluju protuupalno i s obzirom na cjelokupni dobar učinak na organizam, mogu se preporučiti u ublažavanju upalnih procesa, posebno kod RA, ankilozantnog spondilitisa i psorijatičnog artritisa.

Koenzim Q10 preporučuje se u dozi 200 do 300 mg dnevno kod RA i posebice kod fibromialgije. Snažan je antioksidans koji umanjuje nastanak upalnog procesa. Kod fibromialgije umanjuje osjećaj stalnog umora, poboljšava spavanje i opće loše raspoloženje.

Kurkumin i kiselina kurkume najčešće se koriste među oboljelima od RA. Prema studijama, doza kurkumina od 1000 mg dnevno smanjuje otekline zglobova i olakšava pokretljivost. Ne preporučuje se uzimati je uz terapiju metotreksatom.

Boswellia (indijski tamjan) koristi se za ublažavanje bola kod OA u dozi od 100 do 250 mg tijekom četiri tjedna, a studije pokazuju da djeluje na bol i oteklinu koljena.

Resveratrol je snažni antioksidans za koji studije pokazuju da u dozi od 250 do čak 1000 mg dnevno smanjuje upalu i bol kod RA i OA.

Cimet je unatrag nekoliko godina bio vrlo popularan jer je i lako dostupan kao začin. Mali broj studija pokazuje da u dozi od 2 g dnevno ublažava bol i oteklinu kod oboljelih od RA. No, u ovim dozama cimet često uzrokuje gastrointestinalne smetnje i snažnije alergijske reakcije te se stoga preporučuje veliki oprez.