Ciste na jajnicima: Uzroci, simptomi i liječenje

Ipak, neke mogu rasti, puknuti ili uzrokovati torziju jajnika, što dovodi do nagle boli i zahtijeva hitnu medicinsku procjenu. Pravovremeno prepoznavanje simptoma i odgovarajuća dijagnostika ključni su za pravilno liječenje i izbjegavanje komplikacija.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Koje vrste cista postoje?

Ciste na jajniku najčešće se dijele na funkcionalne i nefunkcionalne. Funkcionalne ciste nastaju kao posljedica poremećaja u procesu ovulacije, dok nefunkcionalne ciste nastaju umnažanjem stanica nepovezanog s ovulacijom te predstavljaju novotvorine (tumorske cistične tvorbe), koje mogu biti dobroćudne ili zloćudne.

1. Funkcionalne ciste

• Folikularna cista – Nastaje kada folikul ne pukne tijekom ovulacije i nastavlja se puniti tekućinom. Najčešće je bez simptoma i povlači se unutar nekoliko mjeseci.
• Luteinska cista – Formira se nakon ovulacije iz žutog tijela. I ona najčešće spontano nestaje u kraćem razdoblju.

2. Nefunkcionalne ciste

• Cistadenom jajnika – Dobroćudna tumorska tvorba koja se može pratiti ili kirurški ukloniti, ovisno o veličini.
• Serozni karcinom jajnika – Maligni tumor češći u žena koje nisu rađale ili imaju nasljednu mutaciju BRCA1/BRCA2.
• Dermoidna cista – Tumorska tvorba koja može sadržavati različita tkiva poput koštanog ili hrskavičnog. Zbog rizika torzije često se odstranjuje operativno.
• Endometriom – Nastaje kod endometrioze kada se tkivo sluznice maternice pričvrsti za jajnik. Može uzrokovati bol, neplodnost i druge komplikacije.

Sindrom policističnih jajnika (PCOS)

Sindrom policističnih jajnika je čest hormonalni poremećaj koji zahvaća oko 3–6% žena u reproduktivnoj dobi, a povezan je s razvojem funkcionalnih cista na jajnicima. Dijagnosticira se na temelju nekoliko karakterističnih znakova:

• prisutnosti brojnih malih cista u jajnicima (najčešće do 1,5 cm, vidljive na ultrazvuku)
• povišenih razina androgena (muških spolnih hormona)
• neredovitih ili izostalih menstruacija

Osim toga, mogu se javiti i dodatni simptomi poput akni, pojačane dlakavosti (hirzutizma), glavobolja i sklonosti dobivanju na težini. Neliječen sindrom policističnih jajnika povećava rizik za ozbiljnije komplikacije, uključujući neplodnost, dijabetes, povišen krvni tlak, poremećaje masnoća te karcinom endometrija. Ako se trudnoća ne planira, najčešći oblik terapije uključuje primjenu oralne hormonske kontracepcije.

 

Koji simptomi upućuju na cistu na jajniku?

Većina cista na jajniku ne izaziva nikakve tegobe i otkrije se slučajno tijekom rutinskog pregleda. Međutim, kod nekih žena cista može rasti, pritiskati okolne strukture ili izazivati hormonalne promjene, što dovodi do različitih simptoma, kao što su:

• nelagoda ili tupa bol u donjem dijelu trbuha ili zdjelice, obično jednostrano
• nadutost i osjećaj punoće u trbuhu
• probavne smetnje, poput osjećaja pritiska na crijeva
• bol tijekom spolnog odnosa
• učestalo mokrenje, ako cista pritišće mokraćni mjehur
• osjetljivost u području jajnika, koja može varirati tijekom ciklusa
• mučnina

• promjene u menstrualnom ciklusu- obilnije, dulje ili neredovite menstruacije
• izostanak ovulacije ili menstruacije
• pojačani simptomi PMS-a

Dva stanja posebno su opasna: puknuće ciste i torzija jajnika. Oba mogu dovesti do unutarnjeg krvarenja ili prekida dotoka krvi u jajnik. Stoga, odmah potražite hitnu pomoć ako se pojave:

• iznenadna, jaka i oštra bol u zdjelici ili donjem dijelu trbuha
• vrtoglavica, osjećaj slabosti ili nesvjestica
• ubrzano disanje ili lupanje srca
• mučnina i povraćanje uz jaku bol
• povišena tjelesna temperatura

Ovi simptomi upućuju na stanje koje se ne smije ignorirati i zahtijevaju brzu liječničku procjenu.

Dijagnostika i liječenje cista na jajniku

Liječnik može posumnjati na cistu na jajniku već tijekom rutinskog ginekološkog pregleda, nakon čega može preporučiti dodatne pretrage radi potvrde dijagnoze. Najčešće se koristi ultrazvučni pregled jajnika, kojim se procjenjuje veličina, oblik, položaj i unutarnja struktura ciste.

U određenim slučajevima mogu se učiniti i dodatne radiološke metode, poput kompjutorske tomografije (CT) ili magnetske rezonancije (MR), osobito kada ultrazvučni nalaz nije dovoljno jasan. MR omogućuje vrlo detaljan prikaz mekih tkiva i može pružiti dodatne informacije o građi ciste.

Laboratorijska obrada često uključuje:

• test na trudnoću
• hormone u krvi
• CA-125 – tumorski marker koji može biti povišen kod karcinoma jajnika, ali i kod niza benignih stanja, pa se koristi samo kao pomoćni dijagnostički podatak

Budući da se većina cista povuče spontano tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci, u slučajevima bez simptoma i bez sumnje na malignitet često se preporučuje kontrolni ultrazvuk umjesto trenutnog započinjanja liječenja.

U slučaju velikih cista ili sumnje na tumor provodi se operacija:

• laparoskopija – minimalno invazivna, najčešća metoda
• laparotomija – za veće tvorbe

Po potrebi se uzima biopsija, a u slučaju maligniteta može biti potrebno uklanjanje jajnika.

Žensko zdravlje

Kako izgleda prvi ginekološki pregled? Sve što trebate znati na jednome mjestu

Svaka djevojka mora obaviti prvi ginekološki pregled, no često se tada javljaju strahovi ali je ginekolog tu da im...

Često postavljena pitanja

Jesu li ciste na jajniku uvijek opasne?

U većini slučajeva nisu. Većina funkcionalnih cista spontano nestaje u roku od nekoliko tjedana ili mjeseci i ne zahtijeva liječenje. Ipak, neke ciste mogu rasti ili uzrokovati komplikacije, pa je važno redovito kontrolirati nalaz.

Mogu li ciste uzrokovati probleme s plodnošću?

Da, ali ne sve. Ciste povezane sa sindromom policističnih jajnika ili endometriozom mogu utjecati na ovulaciju i smanjiti plodnost. Većina jednostavnih cista ne utječe na mogućnost trudnoće.

Je li moguće spriječiti nastanak cista na jajniku?

Nastanak većine funkcionalnih cista nije moguće spriječiti jer su povezane s prirodnim ciklusom ovulacije. Ipak, hormonska kontracepcija može smanjiti njihovu pojavu kod žena sklonih ponavljajućim cistama.

Koliko često treba ići na kontrolu?

Interval praćenja ovisi o vrsti ciste, njezinoj veličini i prisutnosti simptoma. U većini slučajeva kontrolni ultrazvuk preporučuje se za 6-12 tjedana, no liječnik može prilagoditi dinamiku praćenja.

Više stručnih savjeta potražite u Poliklinici Mazalin.

PODIJELI