Zašto mi srce neugodno lupa prije spavanja ili odmah nakon buđenja?
Osjećaj ubrzanog ili neugodnog lupanja srca prije spavanja ili nakon buđenja najčešće je posljedica prirodnih hormonalnih promjena i pojačane osjetljivosti na tjelesne signale. Strah i tjeskoba mogu dodatno ubrzati rad srca, stvarajući dojam ozbiljnog srčanog poremećaja iako je ritam uredan
Zdravo ljudsko srce ima veći broj otkucaja tijekom dana, nego tijekom noći. Svaka dnevna aktivnost, bila ona intelektualna ili fizička, povećat će srčanu frekvenciju, odnosno broj otkucaja srca u jednoj minuti. Podsjetimo, normalna srčana frekvencija odraslog i zdravog čovjeka u mirovanju je 60 do 100 u minuti, dok teža fizička aktivnost jako podiže frekvenciju srca, čak iznad 160 u minuti. Čak i intelektualni rad podiže frekvenciju srca, ali znatno manje, no uzrujavanje može dovesti do broja otkucaja koji nadmašuje čak i onu očekivanu vrijednost u teškom fizičkom radu.
Preskakanje srca kao normalna pojava
Mnoge osobe tijekom dana imaju preskakanja srca (ekstrasistole) koje u zanosu posla i aktivnosti ni ne osjete. Sjećam se jedne osobe koja je tijekom dana i noći na 24-satnom Holteru EKG-a (elektrokardiograma) imala 20 000 preskoka srca, odnosno 20 000 ekstrasistola, a da ni jednu nije osjetila. Senzibilnost za ekstrasistole je različita.
Dok neki osjete svaku ekstrasistolu i svaka im stvori paniku, dotle drugi ništa ne osjete te nisu ni svjesni da ih imaju.
U strahu su velike oči i – bučno srce
S druge strane, neke osobe tijekom dana ne osjećaju ekstrasistole, iako ih na pregledu nalazimo, bilo palpiranjem (opipavanjem pulsa), stetoskopom, EKG-om ili ultrazvukom. Te osobe znaju reći da preskakanje srca osjete samo navečer, kad legnu i umire se. Odlazak na spavanje je vrijeme kad se osoba smiri te nema nikakvu drugu preokupaciju osim da se prepusti i mirno utone u san. To je vrijeme najveće osjetljivosti na svaku tjelesnu promjenu, pa tako i na ekstrasistole te na svaki poremećaj srčanog ritma. Tada osobe znaju osjećati kao da im srce „jače kuca“ iako je to sasvim uredan srčani ritam i normalan izbačaj krvi iz srca u krvne žile. Na to se obično nadoveže strah da se sa srcem nešto događa, diže se razina adrenalina u krvi, što će izazvati stvarno ubrzanje srčanog ritma.
Slično se događa ujutro, kada je razina mnogih hormona u tijelu u porastu – iz hipofize hormon rasta, TSH hormon koji stimulira rad štitnjače, kortizol iz kore nadbubrežne žlijezde te adrenalin iz srži nadbubrežne žlijezde i simpatičkih ganglija duž cijele kralježnice s njene prednje strane. To su sve hormoni koji podižu razinu glukoze u krvi, pripremajući tijelo na fizičke i psihičke aktivnosti. Da napravimo malu digresiju: to je također razlog zašto naši sportaši odlaze u Ameriku desetak dana prije početka natjecanja, kako kažu da se „aklimatiziraju“. No nije to zbog klimatskih, već vremenskih razlika – po dolasku u Ameriku naši bi sportaši trebali dati sve od sebe da pobijede u natjecanju, a po razini hormona oni spavaju. Zato je potrebno nekoliko dana da se priviknu na dnevni i noćni ritam te da u danu igraju utakmice.
Dakle, u vrijeme buđenja, kada se podižu razine nabrojenih hormona, i puls se u mirovanju lagano podiže. Kod jako osjetljivih osoba to je dovoljno za dodatan strah. Naime, čovjek se najviše boji nepoznatoga, a pogotovo kada je u pitanju nešto što može ugroziti njegovu sigurnost i zdravlje. Tako i mali porast pulsa, koji je fiziološki, zna ljude zabrinuti, pa čak i uspaničiti. Kako narod kaže: „U strahu su velike oči“. Svaka sumnja da bi neka pojava mogla osobi ugroziti stabilnost, a pogotovo kada je riječ o srcu o čijem uzroku smrtnosti svakodnevno slušamo, izaziva strah, kod nekih i paniku. To je sasvim dovoljno za dodatno jutarnje povećanje pulsa i više nego je to uobičajeno.
Strah i panika više ubrzaju puls nego navedeni hormoni.
Paroksizmalne tahikardije ili panika?
Naravno, neke osobe imaju iznenadne paroksizmalne tahikardije, uglavnom s porijeklom iz pretklijetke, koje se mogu javiti u bilo koje vrijeme, pa tako i tijekom jutra ili večeri. No te osobe znaju za svoj poremećaj ritma i lako ga prepoznaju, a i frekvencija takvih tahikardija je daleko iznad onih ranije spomenutih. Frekvencija takvih iznenadnih tahikardija je 160 do 220 otkucaja u minuti. Osim toga, one nastanu iznenada, u jednom trenu, a isto tako promptno prestaju na fizikalne manevre koji bolesnicima budu pokazani ili na intravenoznu primjenu lijeka.
Dok se u ovom slučaju radi o stvarnom poremećaju ritma koji ponekad zahtjeva katetersku intervenciju u srcu da se to više ne događa, dotle je spomenuto jutarnje i večernje ubrzanje srčane frekvencije srca u domeni fiziologije pomiješane s preosjetljivošću, strahom i panikom.