U ritmu zdravog srca: kakav je naš normalan puls?

Puls je odraz srčane kontrakcije te izbacivanja krvi iz lijeve klijetke u najveću krvnu žilu, u aortu. Iz aorte krv odlazi u sve arterije u tijelu, zatim u kapilare, pa u vene i u desnu pretklijetku, desnu klijetku, kroz plućnu arteriju u pluća, a potom u lijevu pretklijetku i lijevu klijetku – time je cirkulacijski krug zatvoren. Izbacivanje krvi iz srca nije kontinuirano, već uslijedi nakon kontrakcije (stiskanja) klijetki. Krv izbačena u aortu mora sebi naći mjesto, a to postiže guranjem postojeće krvi u arterijama te širenjem elastičnih arterija.

Gdje osjetiti puls

Svaki izbačaj krvi iz srca osjeti se na perifernim arterijama. Tako palpirajući (pipajući prstima) perifernu arteriju možemo izbrojati koliko je puta u jednoj minuti srce izbacilo krv. Broj srčanih otkucaja u minuti je puls. Kod zdravog čovjeka na venama nema pulzacija, kao ni na najsitnijim krvnim žilama, kapilarama. Pulzacije vena na vratu ili kapilara ispod nokata, sugeriraju na teže srčane bolesti, najčešće popuštanje srca kao pumpe ili na bolesti srčanih zalistaka.

Puls se najčešće određuje palpacijom arterije zapešća (arterije radialis). U slučaju gubitka veće količine krvi, dehidracije i/ili slabosti srčanog mišića, puls se ne može napipati na arteriji zapešća. To je zato jer je izbačaj krvi iz srca tako malen da se na periferiji niti ne osjeti. Tada to treba pokušati na vratu, na jednoj od karotidnih arterija. Dvije su karotidne arterije (desna i lijeva) – direktni su (prvi) ogranci aorte, većeg su kalibra, snabdijevaju krvlju glavu i mozak te će se puls ovdje posljednji izgubiti.

Oprezno s opipavanjem pulsa na vratu!

Nikad se istovremeno ne smiju palpirati obje karotidne arterije jer se svaka karotidna arterija grana na vanjsku granu (za snabdijevanje krvlju lica, jezika i svih struktura izvan lubanje) te unutarnju koja ulazi u lubanju i krvlju opskrbljuje mozak. Na račvištima lijeve i desne karotidne arterije nalazi se vrlo osjetljiv živčani splet, važan za regulaciju krvnog tlaka. Istovremeno traženje pulsa na obje strane može podražiti oba živčana spleta i trenutno zaustaviti rad srca.

Dobro je poznata osjetljivost tih živčanih spletova jer i nešto uži ovratnik košulje može zaustaviti rad srca te uzrokovati gubitak svijesti. Kod osoba s tom pojavom ugrađuje se pacemaker (elektrostimulator srca) koji će ponovno aktivirati srce u slučaju zastoja. Puls se može napipati i na arterijama nogu, no praktičnije je to učiniti na ruci.

Srčana frekvencija (puls) se može očitati i na EKG-u (elektrokardiogramu), što je osobito praktično pri poremećajima srčanog ritma kada to nije moguće učiniti na perifernoj arteriji. I na modernijim tlakomjerima se može očitati puls, no kod poremećaja ritma sve nas opet vodi na očitavanje preko EKG-a.

Normalne vrijednosti pulsa

Puls varira od osobe do osobe, ovisan je o dobi, spolu, tjelesnoj temperaturi, fizičkoj aktivnosti, funkciji štitnjače.

• Životna dob: U odrasle osobe, u mirovanju puls se kreće od 60 do 80/min, a može doseći i 100/min, što se smatra normalnim. Puls novorođenog djeteta je 140/min, a s odrastanjem se usporava, pa je u dobi od 12 do 15 godina oko 75/min Žene cijeli život imaju po nekoliko otkucaja u minuti više od svojih vršnjaka muškaraca.
• Utjecaj temperature: Za svaki stupanj povećanja tjelesne temperature, puls se poveća za otprilike 18 otkucaja u minuti. Toplo vrijeme, fizička aktivnost, jake emocije ili pak upalne bolesti srca, povećavaju broj srčanih otkucaja.
• Fizička aktivnost: Fizička aktivnost podiže broj srčanih otkucaja, što je korisno i u zdrava čovjeka sukladno opterećenju. Ako pri fizičkom opterećenju puls ne raste već, naprotiv, počne i padati, znak je ozbiljne bolesti srca. U dobro treniranih sportaša puls se sporo podiže, jer snažno srce i s manjim brojem kontrakcija (nego u netreniranih osoba), tijelo dobro opskrbljuje krvlju.

Tahikardija i bradikardija

Broj srčanih otkucaja preko 100/min, nazivamo tahikardija. Tahikardija do izvjesne granice može povećati količinu izbačene krvi iz srca, no s ekstremnim povećanjem broja srčanih otkucaja, smanjuje se količina izbačene krvi. Kod prebrzog pulsa srce se nema vremena napuniti krvlju jer je skraćena dijastola (vrijeme punjenja srca krvlju) i srce se kontrahira (stišće) kada je samo dijelom ispunjeno krvlju. Zato se u tahikardnim formama aritmije srca, pokušava lijekovima ili udarom električne struje vratiti puls u normalu ili, ako se u tome ne uspije, medikamentima se nastoji smanjiti puls ispod 100/min.

Pojačan rad štitnjače (hipertireoza) već u mirovanju ubrzava srčanu frekvenciju do tahikardije (a može uzrokovati i ozbiljnije poremećaje srčanog ritma). Slabija funkcija štitnjače (hipotireoza) usporava srčanu frekvenciju.

Kada je srčana frekvencija ispod 60/min govorimo o bradikardiji. Osobe koje se bave rekreativnim oblikom tjelesne aktivnosti, a osobito one koje se profesionalno bave sportom, u mirovanju imaju bradikardiju. Puls im se u mirovanju kreće od 40 do 60/min. Bradikardija u sportaša je pokazatelj snage srčanog mišića, no u opterećenju puls raste, ali sporije nego u netreniranih osoba.

U ekstremnoj bradikardiji, gdje je puls oko 30/min, pa i niži, svakako je potrebno potražiti liječničku pomoć. To se događa u osoba (osobito starijih) kada je provodljivost električnog impulsa iz pretklijetki u klijetke prekinuta, pa pretklijetke rade svojom (normalnom) frekvencijom, a klijetke svojom koja je izrazito spora. Već u manjem fizičkom naporu mozak ostaje slabije opskrbljen krvlju, što dovodi do gubitka svijesti. Nakon kardiološke obrade, tim je osobama neophodno ugraditi elektrostimulator srca koji će srcu vratiti aparatom zadanu frekvenciju, a puls će postati normalan.

Važno je znati

Kada je puls u mirovanju preko 100/min, sigurno se događa nešto neuobičajeno. Poneko izostajanje srčanih otkucaja (na pulsu) sugerira da se radi o aritmiji. Dakle, u slučaju neobjašnjive tahikardije, bradikardije ili u slučaju aritmije, potrebno je potražiti liječničku pomoć. Iskusan liječnik će već na pulsu otkriti mnogo toga, što će se, naravno, potvrditi pregledom i kardiološkom obradom.