Veza zdravlja srca i poremećaja spavanja

Čovjeku je za primjerenu aktivnost, fizičku ili psihičku, potrebno odmoreno tijelo. Drugim riječima, neophodan mu je miran i dovoljno dug san.

Osoba u strahu, primjerice zbog neposrednih ratnih opasnosti ili mogućih mnogobrojnih životnih opasnosti koje prijete, ne može imati miran i dobar san, pa ni  primjeren odmor. Time gubi i spremnost za kvalitetne nove aktivnosti.

U povijesti su poznata iscrpljivanja, zapravo mučenja zatvorenika, kojima danima i noćima nije dozvoljeno da spavaju. Osobe s nerješivim problemima (obiteljskim ili poslovnim, financijskim ili egzistencijalnim), nemaju dobar i miran, kao ni dovoljno dug san. Teške bolesti, s bolovima ili bez njih, remete san. I različiti psihički poremećaji mogu biti razlogom nemirna i isprekidanog sna. Ako je zdravlje definirano kao psihičko, fizičko i socijalno blagostanje, vidimo koliko je ono zapravo krhko. Jako bogati ljudi, često brinući za svoje bogatstvo, nemaju miran san, kao ni oni egzistencijalno ugroženi. Prisjetio sam se što je rekao jedan čovjek za drugog koji je vrlo bogat i neutaživo gramzljiv, „umrijet će bogat i nesretan, jer mu je uvijek malo“.

Povišene razine adrenalina

Dakle, mnogo toga može izazvati nespokoj i nemiran san. Sve te životne situacije, a ima ih bezbroj, dižu razinu adrenalina u krvi. Sigurno ste susreli osobu koja usred ljeta, pri rukovanju (prije pandemije) ima jako hladne ruke. To je najčešće zbog stresa, nesigurnosti i visoke razine adrenalina u krvi. Dok je osoba u takvoj situaciji, nema pravi mir i nije spremna za dobar san.

Adrenalin povećava „ekscitabilnost“ (razdražljivost) srca, s mogućim poremećajima srčanog ritma. Čak i ako je srce strukturno zdravo, česti su poremećaji nastajanja i provođenja električnih impulsa i srcu. Osobe to opisuju kao preskakanje srca, lupanje srca ili kao nepravilan rad srca. Najčešće je riječ o ekstrasistolama.

Ekstrasistole i maligne aritmije

Ekstrasistole su električni impulsi nastali izvan mjesta nastanka normalnih električnih aktivnosti. One remete normalan srčani ritam. Pojedinačne i rijetke izazivaju nelagodu, iako najčešće neće ugroziti život bolesnika. Osoba ih najčešće osjeća kad legne i pokuša zaspati. Ne znajući koliko su opasne, ne dozvoljavaju snu na oči. Bolesniku je svaki poremećaj srčanog ritma zabrinjavajući i uznemirujući.

No, takozvane maligne aritmije mogu ugroziti život. One su najčešće razlogom iznenadne smrti, vrlo brzo i bez duže prethodne najave, pa i u snu. Kao i u snu, tako i u javi, takve aritmije mogu ugrožavati život i osobama koje naoko „pucaju od zdravlja“. To pokazuju primjeri sportaša, pa i vrhunskih. Naime, ekstremni napori, stres, visoka razina adrenalina u krvi, znojenje, dehidracija i poremećaj razine elektrolita u krvi (osobito kalija), mogu dovesti do pojave maligne aritmije i iznenadne smrti. Tu često postoji i prikrivena genetska predispozicija.

Bolesniku je svaki poremećaj srčanog ritma zabrinjavajući i uznemirujući.

Slabljenje srca kao pumpe

S druge pak strane, kada srce kao pumpa oslabi, ne može izbaciti svu pristiglu krv. Kako izbačaj krvi iz srca po jednoj kontrakciji postaje sve manji, to organizam pokušava kompenzirati zadržavanjem više tekućine u tijelu (smanjuje se izlučivanje mokraće). Zadržavanje tekućine i slaba srčana pumpa, dovode do viška tekućine u cijelom tijelu. Zbog zastoja krvi u plućima iz prepunjenih kapilara cijedi se tekućina u međustanični prostor, pa i u same plućne alveole, mjehuriće gdje se u zdrave osobe udiše i izdiše zrak i gdje se odvija izmjena plinova, kisik iz zraka ulazi u krv, a ugljični dioksid izlazi iz krvi u alveole i biva izdahnut.

Takve osobe teže dišu, hvataju zrak. Ne mogu ležati ni zaspati na nižem uzglavlju. Ako legnu na niže uzglavlje, neće zaspati, nego će se naglo ustati zbog osjećaja gušenja. Bježe do prozora, otvaraju ga u nadi da će udahnuti svježi zrak i da će im biti bolje. No, ne bude im ništa bolje od onog laganog poboljšanja koje nastaje kada stanu u vertikalan položaj (sjedeći ili stojeći). Nije dakle u pitanju svježina zraka, nego slabija srčana pumpa i zastoj krvi u plućima. Takve osobe, za kakav-takav san, traže više uzglavlje. Jedino na njemu mogu zaspati. Neliječene, takve osobe sve više podižu uzglavlje, dok ne dođu u stanje da tek sjedeći mogu kratko zadrijemati. Uz primjenu lijekova pojačava se snaga srca kao pumpe, diureticima se preko bubrega izluči višak tekućine i izmokri (čak 20-30 litara). Tako se stanje bolesnika popravlja, tako da bolesnik postupno spušta uzglavlje do normalne visine, te ponovno ima miran san.

Angina pektoris i infarkt

Bolesnik koji ima anginu pektoris, ima bolove u prsima ili osjećaj nestašice zraka. Ti simptomi nastaju zbog nedovoljnog protoka krvi kroz koronarne arterije (desna i lijeva koronarna arterija iz aorte dovode srčanom mišiću krv bogatu kisikom i hranjivim tvarima). U takvim okolnostima, nema ni govora o bilo kakvom snu.

Potpuno začepljenje koronarne arterije ili njenog ogranka aterosklerotskim plakom, dovodi do infarkta srčanog mišića s odumiranjem onog dijela srčanog mišića koji je ostao bez dotoka krvi. I u takvim okolnostima više ne govorimo o kvaliteti sna, nego o borbi za život i tu nikakav san nije moguć.

Dobar, miran i dovoljno dugačak san je karakteristika zdravog čovjeka.

Kada netko kaže “spavao sam snom pravednika“, to dovoljno govori o njegovom fizičkom i psihičkom zdravlju.