Srčana insuficijencija: Uzroci, simptomi i liječenje
Srčana insuficijencija je stanje u kojem srce više ne može učinkovito opskrbljivati tijelo krvlju i kisikom. Srce u mirovanju u cirkulacijski sustav izbaci 5 litara krvi u minuti, a u ekstremnim fizičkim naporima čak 25 litara. I tako danju i noću, iz godine u godinu, neprekidno, u nekim slučajevima čak preko 100 godina.
Izloženo je različitim stresovima, od ljubavi do radosti, od tuge do žalosti. Posljedica toga je niz simptoma koji značajno utječu na kvalitetu života i zahtijevaju pravodobno liječenje.
Srčana insuficijencija – što znači zatajivanje srca
Insuficijencija srca, odnosno zatajivanje srca kao pumpe, klinički je sindrom. Nastaje kada srčani mišić privremeno ili trajno ne može osigurati dovoljan protok krvi kroz organe i tkiva.
Zatajivanje srca može biti akutno, primjerice zbog akutnog infarkta miokarda, ili kronično. Kronični oblik se razvija postupno, najčešće nakon ponavljanih infarkta, dugogodišnje hipertenzije, poremećaja srčanog ritma ili u starijoj životnoj dobi.
Važnost srčanih otkucaja: što vam puls govori o zdravlju vašeg srca?
Uzroci srčane insuficijencije
Srčana insuficijencija nije samostalna bolest, već posljedica različitih poremećaja. Uzrok može biti bolest srčanog mišića, bolest srčanog zaliska, bolest srčane ovojnice (perikarda) ili bolest unutarnjeg sloja srčanog mišića (endokarda). Može se javiti i kod urođenih ili nasljednih bolesti srca, poremećaja srčanog ritma te smetnji u provođenju električnih impulsa.
Stanja koja zahtijevaju povećan rad srca, poput teških infekcija (sepsa), izražene anemije ili pojačane funkcije štitnjače, također mogu dovesti do popuštanja srca.
Najčešći uzrok u razvijenim zemljama je srčani udar s posljedičnim oštećenjem srčanog mišića. Važan uzrok je i kronično suženje koronarnih arterija, čak i bez prethodnog infarkta. Arterijska hipertenzija drugi je najčešći uzrok, dok su dilatativne kardiomiopatije treći po učestalosti.
Atrijska fibrilacija, osobito česta u starijoj dobi, dodatno smanjuje učinkovitost rada srca jer izostaje doprinos pretklijetki u izbacivanju krvi.
Simptomi – lijeva, desna i globalna srčana insuficijencija
Simptomi ovise o tome je li zahvaćena lijeva strana srca, desna strana ili se pak radi o obostranom srčanom popuštanju odnosno o globalnoj srčanoj insuficijenciji. Kod insuficijencije lijeve strane srca najizraženiji simptom je zaduha (nestašica zraka već u mirovanju). Bolesnik pritom nije sposoban ni za najmanji fizički napor. Često ne može ležati ravno, već spava u polusjedećem položaju. Nad plućnim poljima se stetoskopom čuju hropci, a često su prisutni i šum od srčane mane, povišeni krvni tlak ili poremećaji srčanog ritma.
Kod insuficijencije desne strane srca dolazi do naticanja nogu, povećanja trbuha i boli ispod desnog rebrenog luka. Vidljive su nabrekle vene na vratu, plavkaste usne i povećana, bolna jetra.
Globalna srčana insuficijencija uključuje simptome oba oblika. U težim slučajevima može doći do nakupljanja tekućine u pleuralnoj ili perikardijalnoj šupljini.
Dijagnostika srčane insuficijencije
Cilj dijagnostike je otkriti uzrok i procijeniti težinu srčane insuficijencije, koja se klasificira od I do IV stupnja.
Dijagnoza se postavlja na temelju razgovora s bolesnikom, kliničkog pregleda, EKG-a, RTG-a srca i pluća te laboratorijskih pretraga. Posebno su važni troponin, kao marker akutnog infarkta, i NT-proBNP, koji ukazuje na zatajivanje srca.
Ultrazvuk srca ima ključnu ulogu jer omogućuje procjenu funkcije srčanog mišića i otkrivanje strukturnih promjena. Kombinacijom svih nalaza dobiva se jasna slika uzroka i težine bolesti.
Liječenje srčane insuficijencije
Prva srčana insuficijencija najčešće zahtijeva bolničko liječenje. Ako je uzrok akutni infarkt srčanog mišića, potrebno je hitno učiniti koronarografiju i po potrebi ugraditi stent. Bolesnicima se preporučuje mirovanje te se uvodi terapija koja uključuje diuretike za uklanjanje viška tekućine, lijekove za stabilizaciju srčanog ritma i druge lijekove prema standardnim smjernicama.
Život nakon dijagnoze
Nakon uspješno liječene prve dekompenzacije, bolesnici se mogu dobro oporaviti. Uz redovito uzimanje terapije, kontrolu rizičnih čimbenika i prilagodbu životnih navika, moguće je dugoročno očuvati dobru kvalitetu života i funkcionalnost srca.