Zdravlje
Ljepota
Nutricionizam
Lifestyle
ADIVA
Program vjernostiSindrom iritabilnog crijeva: Poremećaj komunikacije između crijeva i mozga
Sindrom iritabilnog crijeva (SIC), poznat i prema engleskoj kratici IBS (engl. irritable bowel syndrome), jedan je od najčešćih kroničnih poremećaja probavnog sustava. Karakteriziraju ga ponavljajuća bol ili nelagoda u trbuhu i promjene u pražnjenju crijeva, a često su prisutni i nadutost te osjećaj napetosti u trbuhu, pri čemu simptome ne možemo objasniti strukturnom bolešću probavnog sustava.
Danas se SIC ubraja u poremećaje interakcije crijeva i mozga, kod kojih je promijenjen način na koji crijevo i živčani sustav međusobno razmjenjuju i obrađuju signale.
Trbušna gripa: Savjeti za izlječenje i oporavak od infekcije enterovirusima
ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI
Zašto nastaje sindrom iritabilnog crijeva?
Ne postoji jedan uzrok koji bi objasnio sve slučajeve. U dijela bolesnika crijevo je pojačano osjetljivo na rastezanje pa količina plina ili crijevnog sadržaja koja kod drugih ne izaziva smetnje može uzrokovati bol i izraženu nadutost. Istodobno, crijevne kontrakcije mogu biti ubrzane, usporene ili nepravilne, što se očituje proljevom, zatvorom ili njihovim izmjenjivanjem.
U nastanku simptoma sudjeluju i crijevna mikrobiota, lokalni imunološki odgovor, propusnost crijevne sluznice te obrada signala u središnjem živčanom sustavu. U nekih se osoba tegobe pojave nakon akutne crijevne infekcije. Tada govorimo o postinfektivnom sindromu iritabilnog crijeva.
Koji su najčešći simptomi?
Vodeći simptom jest ponavljajuća bol ili nelagoda u trbuhu povezana s pražnjenjem crijeva ili promjenom učestalosti i izgleda stolice. Bol se nakon stolice može smanjiti, ali se kod nekih bolesnika upravo pražnjenjem potakne ili pojača.
Često se pojavljuju:
- nadutost i osjećaj napetosti u trbuhu
- proljev, zatvor ili njihovo izmjenjivanje
- hitna potreba za pražnjenjem
- osjećaj nepotpunog pražnjenja
- sluz u stolici
- pojačane tegobe nakon obroka.
Prema prevladavajućem obliku stolice razlikujemo SIC sa zatvorom, SIC s proljevom, mješoviti oblik te neodređeni oblik. Podtip se tijekom vremena može promijeniti, zbog čega se i terapija povremeno mora prilagođavati.
Krv u stolici, anemija, neobjašnjiv gubitak tjelesne mase i povišena temperatura nisu obilježja SIC-a te zahtijevaju dodatnu obradu.
Sindrom iritabilnog crijeva i upalne bolesti crijeva nisu isto
Sindrom iritabilnog crijeva može po simptomima nalikovati Crohnovoj bolesti ili ulceroznom kolitisu, osobito kada prevladavaju proljev, grčevi i hitna potreba za pražnjenjem. Ipak, riječ je o bitno različitim bolestima. U upalnim bolestima crijeva postoji objektivna upala koja može oštetiti sluznicu, dok kod SIC-a nema takvog strukturnog oštećenja.
Krv u stolici, noćni proljevi, povišena temperatura, anemija, gubitak tjelesne mase te povišene vrijednosti CRP-a ili fekalnog kalprotektina više upućuju na organsku bolest crijeva. Nijedan nalaz sam za sebe ipak nije dovoljan za dijagnozu. Dvije skupine bolesti mogu i postojati istodobno, pa neki bolesnici imaju tegobe nalik SIC-u i kada je upalna bolest crijeva u remisiji.
Kako se postavlja dijagnoza?
Sindrom iritabilnog crijeva ne bi trebalo postavljati tek nakon iscrpljujućeg niza urednih pretraga. Ako postoji tipičan obrazac simptoma, a nema upozoravajućih znakova, dijagnoza se može postaviti na temelju razgovora, pregleda i ciljane obrade.
Prema aktualnim Rimskim V. kriterijima, na SIC upućuju ponavljajuća bol ili nelagoda u trbuhu koja se tijekom posljednja tri mjeseca javlja prosječno najmanje tri dana mjesečno, uz najmanje dva obilježja: povezanost s pražnjenjem crijeva, promjenu učestalosti stolice ili promjenu njezina izgleda. Početak tegoba trebao bi sezati najmanje šest mjeseci unatrag. U praksi se kriteriji primjenjuju uz kliničku procjenu.
Opseg pretraga ovisi o dobi, simptomima i obiteljskoj anamnezi. Najčešće se učine krvna slika i osnovni upalni pokazatelji. Kod proljeva ili mješovitog oblika obično se preporučuje testiranje na celijakiju, a određivanje fekalnog kalprotektina može pomoći u procjeni vjerojatnosti upalne bolesti crijeva.
Kolonoskopija nije potrebna svakoj osobi sa simptomima SIC-a. Provodi se kada postoje upozoravajući znakovi, kada je pregled indiciran u sklopu probira raka debelog crijeva te kada postoji opravdana sumnja na drugu bolest. Među upozoravajućim znakovima su krv u stolici, anemija, neobjašnjivo mršavljenje, noćni proljevi, povišena temperatura, novonastale tegobe u starijoj dobi te obiteljska opterećenost rakom debelog crijeva, upalnim bolestima crijeva ili celijakijom.
Kako se liječi SIC?
Liječenje se prilagođava simptomima koji bolesniku stvaraju najviše poteškoća. Prvi korak je razumijevanje prirode bolesti. SIC može biti dugotrajan i sklon razdobljima pogoršanja, ali ne oštećuje crijevo i sam po sebi ne povećava rizik od raka debelog crijeva.
Preporučuju se redoviti obroci, dovoljno sna, tjelesna aktivnost i izbjegavanje prepoznatih prehrambenih okidača. Kod zatvora prednost imaju topljiva vlakna, primjerice psilijum, koja treba uvoditi postupno. Netopljiva vlakna, poput pšeničnih mekinja, nekim bolesnicima mogu pojačati tegobe.
Prehrana s niskim udjelom fermentabilnih ugljikohidrata, poznata kao prehrana s niskim udjelom FODMAP-a, može pomoći dijelu bolesnika. Provodi se ograničeno vrijeme, nakon čega se pojedine skupine namirnica postupno vraćaju, najbolje uz stručni nadzor. Komercijalni testovi nepodnošenja hrane koji mjere protutijela IgG nisu korisni za otkrivanje prehrambenih okidača u SIC-u.
Što bolesnici mogu učiniti sami?
Korisno je nekoliko tjedana voditi jednostavan dnevnik obroka, simptoma i izgleda stolice. Nema potrebe unaprijed izbacivati gluten, mliječne proizvode ili više skupina namirnica bez jasnog razloga.
Mogući su okidači obilni i masni obroci, brzo jedenje, veće količine kofeina i alkohola, gazirana pića te zaslađivači poput sorbitola i manitola. To nisu univerzalne zabrane, nego ih treba procijeniti individualno. Važni su i primjeren unos tekućine, redovito kretanje te dovoljno vremena za obrok i pražnjenje crijeva.
Probiotici se često koriste, ali zasad nema dovoljno kvalitetnih dokaza da bi se njihova rutinska primjena mogla preporučiti svim bolesnicima sa SIC-om.
Od lijekova se, ovisno o dominantnom simptomu, mogu primjenjivati spazmolitici, pripravci protiv proljeva, osmotski laksativi ili lijekovi koji ciljano djeluju na crijevnu sekreciju i osjetljivost. U dijela bolesnika male doze neuromodulatora mogu smanjiti bol i preosjetljivost crijeva.
Kognitivno-bihevioralna terapija i hipnoterapija usmjerena na probavni sustav također mogu biti učinkovite, osobito kod dugotrajnih i težih simptoma. Njihova primjena ne znači da je bolest psihička, nego da se u liječenju koristi povezanost crijeva i živčanog sustava.
Zaključno
Sindrom iritabilnog crijeva poremećaj je funkcije i osjetljivosti probavnog sustava koji ne uzrokuje strukturno oštećenje crijeva. Dijagnoza se može postaviti bez pretjeranog broja pretraga kada je klinička slika tipična i nema upozoravajućih znakova. Najbolje rezultate obično daje individualno prilagođena kombinacija prehrambenih mjera, lijekova i postupaka usmjerenih na os crijevo–mozak.
Najčešća pitanja bolesnika i odgovori
- Može li sindrom iritabilnog crijeva prijeći u rak ili upalnu bolest crijeva?
Ne. SIC ne uzrokuje rak niti se pretvara u upalnu bolest crijeva. Pojava novih upozoravajućih simptoma ipak zahtijeva liječničku procjenu, neovisno o ranije postavljenoj dijagnozi.
- Moram li učiniti kolonoskopiju ako sumnjam na SIC?
Ne mora je učiniti svaka osoba. Kolonoskopija je potrebna ako postoje upozoravajući znakovi, ako postoji obiteljska opterećenost ili ako je pregled potreban u sklopu redovitog probira raka debelog crijeva.
- Znači li pogoršanje simptoma pod stresom da je bolest „na psihičkoj bazi“?
Ne. Stres može pojačati osjetljivost i promijeniti pokretljivost crijeva preko osi crijevo–mozak, ali simptomi su stvarni. Psihološki i neurobiološki čimbenici dio su mehanizma bolesti, a ne dokaz da je bolesnik tegobe umislio.
Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.