Rizični čimbenici za razvoj karcinoma debelog crijeva

Rak debelog i završnog crijeva (kolorektalni rak) ubraja se u najčešće zloćudne tumore (karcinome), ali i najčešće sijelo raka među probavnim zloćudnim tumorima u svijetu. U manje razvijenim zemljama ovaj oblik raka je značajno rjeđi što potvrđuje činjenicu da stil života, prehrana i okoliš u razvijenim zemljama svijeta idu u prilog razvoju ovog oblika raka.

Kao i kod većine bolesti, rizici za razvoj ovog sijela raka se dijele na promjenjive i zadane čimbenike.

• Promjenjivi čimbenici rizika su pretilost, tjelesna neaktivnost, prehrana s niskim unosom voća i povrća u kojoj prevladava hrana s malo vlakana i visokim udjelom masti ili mesnih prerađevina. Kod promjenjivih čimbenika uvijek možemo izbjeći one rizike koji su dokazano štetni.
• Zadani čimbenici (dob, spol, genetska predispozicija za razvoj određenih bolesti) su oni koje ne možemo promijeniti već se uskladiti i živjeti s njima.

PROMJENJIVI ČIMBENICI RIZIKA

Prekomjerna težina i pretilost

U Europi se oko 11% slučajeva kolorektalnog karcinoma (CRC) pripisuje prekomjernoj težini i pretilosti. Pretilost je povezana s 30 do 70% povećanim rizikom od raka debelog crijeva kod muškaraca, dok je ta povezanost manje konzistentna kod žena.

Nedovoljna tjelesna aktivnost

U svijetu je 25% svih slučajeva raka uzrokovano pretilošću i sjedilačkim načinom života. Osobe koje se redovito bave tjelesnom aktivnosti (više od sedam sati tjedno) mogu smanjiti rizik za obolijevanje od raka debelog crijeva za 15%.

Prehrana siromašna voćem, povrćem, cjelovitim žitaricama

Prehrana u kojoj prevladava niski unos voća i povrća s malo vlakana te visokim udjelom masti ili mesnih prerađevina i prerađenih ugljikohidrata, povećava rizik obolijevanja od raka debelog crijeva.

Navedeni način prehrane, osim što je prehrambeno siromašan, smanjuje spontani prolaz probavljene hrane kroz crijevo. Stolica se zadržava u crijevima, uz stvaranje potencijalno štetnih produkata razgradnje koji, u kontaktu sa sluznicom crijeva, imaju kancerogeni učinak.

Kalcij, vlakna, mlijeko i cjelovite žitarice povezani su s manjim rizikom od razvoja raka debelog crijeva, a crveno meso i prerađeno meso s povećanim rizikom. Postoje značajni dokazi o potencijalnim kemopreventivnim učincima vitamina D, folata, voća i povrća.

Alkohol

Nastanak raka debelog crijeva povezan je s unosom više od jednog alkoholnog pića dnevno. Kod unosa alkohola u organizam, tijelo ga razgrađuje u kemijski spoj koja se zove acetaldehid. Acetaldehid oštećuje DNK (deoksiribonukleinska kiselina) i sprečava tijelo da popravi štetu. DNK je stanični „priručnik s uputama“ koji kontrolira normalan rast i funkciju stanice. Kada je DNK oštećen, stanica može nekontrolirano rasti i stvoriti tumor.

Pušenje i duhanski proizvodi

Dim iz cigareta, cigara i lula sadrži najmanje 70 kemijskih spojeva koji mogu izazvati rak. Svaki put kada se udahne taj dim, kemijski spojevi dospiju u krvotok i prenose se u sve dijelove tijela. Mnogi od njih mogu oštetiti DNK, koji kontrolira rast i razvoj stanica i njihovu funkciju. Oštećen DNK gubi regulatornu funkciju i stanice krenu nekontrolirano rasti.

Šećerna bolest neovisna o inzulinu (diabetes mellitus tip II)

Dijabetes tip 2 i kolorektalni karcinom dijele neke od istih čimbenika rizika (npr. prekomjerna tjelesna težina i tjelesna neaktivnost). Uzevši u obzir ove čimbenike, osobe koje obole od ovog tipa šećerne bolesti i dalje imaju povećan rizik, čak i nepovoljniju prognozu bolesti nakon dijagnoze.

ZADANI ČIMBENICI RIZIKA

Dob

Svaka osoba starija od 50 godina nosi 5% rizika da će do 74. godine razviti rak debelog crijeva, odnosno 2,5% rizika da će umrijeti od te bolesti.

Spol

Iako muškarci češće obolijevaju od ovog sijela raka, rizik je prisutan i kod žena.

Nasljedna predispozicija

U nekim obiteljima postoji sklonost za razvoj polipa u sluznici debelog crijeva. Osobe s pozitivnom obiteljskom anamnezom nasljednog nepolipoznog raka debelog crijeva imaju 4 do 7% rizika za razvoj raka debelog crijeva.

Osobe s obiteljskom ili juvenilnom polipozom nose 1% rizik za razvoj ovog sijela raka, dok je kod osoba s pozitivnom anamnezom kolorektalnih polipa rizik veći i kreće se od 15 do 25%. Takve osobe trebaju s preventivnim aktivnostima usmjerenim na redovitost pregleda započeti prije 30-te godine života.

Upalne bolesti crijeva

Upalne bolesti crijeva su pojam koji se odnosi na dva stanja:

• Crohnovu bolest – upala zahvaća bilo koji dio probavne cijevi od usta do anusa, u segmentima, gdje se upalno tkivo nalazi uz zdravu sluznicu, a upalne promjene mogu zahvatiti više slojeva sluznice) i
• ulcerozni kolitis – upala je prisutna samo u unutarnjem sloju sluznice debelog crijeva, započinje u rektumu, i ne širi se izvan debelog crijeva.

Njih karakterizira kronična upala gastrointestinalnog (GI) trakta koja, dugotrajno neprepoznata i neliječena, izaziva njegova oštećenja. Osobe koje boluju od ovih bolesti dugi niz godina, osobito ako se ne liječe, često na sluznici razvijaju promjenu koja se zove displazija.

Displazija je izraz koji se koristi za opisivanje stanica u sluznici crijeva ili završnog dijela crijeva (rektuma) koje izgledaju abnormalno, ali nisu stanice raka. Međutim, s vremenom se mogu promijeniti u rak.

Simptomi ovih bolesti su:

• dugotrajni proljev,
• bolovi u trbuhu,
• krvarenje iz rektuma ili prisustvo krvi u stolici,
• gubitak težine i umor.

Uzrok je nepoznat, a neadekvatan odgovor imunosnog sustava na vanjski podražaj pokreće upalu. Dijagnoza se postavlja kombinacijom endoskopskih pretraga (za Crohnovu bolest) ili kolonoskopije (za ulcerozni kolitis) i drugih slikovnih pretraga (kontrastna radiografija, magnetska rezonancija – MR, kompjutorizirana tomografija – CT) te testiranje stolice kako bi isključili infekciju kao uzrok simptoma uz laboratorijske pretrage.

Upalna bolest crijeva razlikuje se od sindroma iritabilnog crijeva (simptomi boli i poremećaja u pražnjenju crijeva kojoj u podlozi nije upalna promjena u sluznici crijeva), koji ne povećava rizik od raka debelog crijeva.

Divertikuli su vrećasta proširenja sluznice debelog crijeva i najčešće su povezani s prehranom siromašnom vlaknima. Rjeđe se javljaju prije 40-te godine života. Ne predstavljaju poteškoću do trenutka kada se u njima zadrže ostaci stolice koji se uslijed bakterijske razgradnje pod djelovanjem crijevnih bakterija upale i izazovu upalnu promjenu divertikulitis. Komplicirani slučajevi divertikulitisa imaju povećani rizik za razvoj raka debelog crijeva.

Osobe s upalnim bolestima crijeva – ulceroznim kolitisom i Crohnovom bolešću imaju 1% rizika za razvoj ovog sijela raka. I kod ovih bolesti važno je na vrijeme prepoznati simptome, usvojiti zdrave životne navike te redovitost pregleda kako bi se bolest držala pod kontrolom.

Obolijevanje i liječenje određenih sijela raka

Veću učestalost za obolijevanje od raka debelog crijeva imaju i osobe koje su oboljele od raka želuca, dojke, pluća, vrata maternice, prostate, jajnika, bubrega i mokraćnog mjehura.

Najčešće, u 75% slučajeva, rak debelog crijeva nastaje vezano uz stil života i vanjske čimbenike (sporadični slučajevi). Međutim, rizični čimbenik ili više njih ne znači da će osoba i oboljeti od raka debelog crijeva, ali je važno poznavati ih i djelovati na one koji se mogu promijeniti.

MJERE PREVENCIJE

• svakodnevno doručkovati i u organizam redovito unositi izbalansiranu energetski i nutritivno raznovrsnu hranu s visokim udjelima voća, povrća, vlakana, neprerađenih ugljikohidrata,
• piti dovoljno vode i unositi tekućinu u obliku juha i variva,
• smanjiti unos koncentriranih ugljikohidrata (šećeri, bijeli kruh, grickalice, slatkiši …),
• smanjiti unos crvenog mesa i suhomesnatih proizvoda,
• povećati tjedni unos ribe,
• smanjiti konzumaciju alkohola,

• ne započinjati, smanjiti ili prestati konzumirati duhan i duhanske proizvode,
• biti tjelesno aktivan svakodnevno 30-60 minuta,
• izbjegavati ili pokušati kontrolirati stres u svakodnevnom životu,
• i za kraj, obavljati redovito preventivne preglede te se u dobi 50 – 74 godine odazvati na poziv Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka debelog crijeva kada dobijete poziv.

Izvor: Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije