Zdravlje
Ljepota
Nutricionizam
Lifestyle
ADIVA
Program vjernosti„Više nije isti nakon operacije“ – što je postoperativna kognitivna disfunkcija?
Nakon operacije u općoj anesteziji neki pacijenti pokazuju promjene u ponašanju, pamćenju i koncentraciji. Riječ je o postoperativnoj kognitivnoj disfunkciji (POKD), stanju koje je često prolazno, ali ponekad može trajno utjecati na kvalitetu života
Je li netko od vaših bližnjih bio na operaciji nakon koje vam se činilo da se je njihovo ponašanje promijenilo? Za to možda postoji odgovor, a zove se postoperativna kognitivna disfunkcija (POKD).
Kognicija obuhvaća sve mentalne procese razmišljanja, znanja, učenja, pamćenja i percepcije – ovi procesi omogućuju nam da funkcioniramo i da se ponašamo kao zdrave jedinke. Kognitivna disfunkcija, stoga, podrazumijeva slabljenje ili gubitak ovih procesa.
Zašto je važna psihološka priprema pacijenta za operativni zahvat
ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI
Klinička slika: kako izgleda POKD?
POKD se prvi put spominje u članku objavljenom prije 70 godina u Lancetu, jednom od najutjecajnijih medicinskih časopisa na svijetu. Njegov autor je pratio preko tisuću pacijenata podvrgnutih operativnim zahvatima u općoj anesteziji i za čak trećinu su njihovi bližnji izjavili da nakon toga „više nisu isti“.
I dok se ovdje radilo o opservacijskoj studiji, naknadne studije su neuropsihološkim testiranjima pokazale da POKD zaista postoji te da se očituje
- postupnim nastupom,
- blagim gubitkom pamćenja, slabijom koncentracijom i
- sporijom obradom informacija.
Premda je najčešće riječ o prolaznom stanju koje nastupa unutar nekoliko dana ili tjedana nakon operacije, simptomi se mogu zadržati godinama nakon operacije ili čak doživotno zbog čega je pacijentima ponekad potrebna stalna skrb.
Unatoč tome, POKD i dalje nije uvršten u Međunarodnu klasifikaciju bolesti i srodnih zdravstvenih problema, što se djelomično može objasniti nedovoljnom istraženošću ovog stanja. Važno je naglasiti da pojava POKD-a ovisi i o težini operativnog zahvata – čak 40 % pacijenta podvrgnutih velikim operacijama na srcu ima neki oblik kognitivnog poremećaja koji traje i do pet godina nakon zahvata.
Mogući uzroci
Iako neka istraživanja pokazuju da je riječ o neuroinflamatornom odgovoru organizma na operativni zahvat, jasan i točan uzrok još nije poznat.
Prema neuroinflamatornoj teoriji, upala koju izaziva kirurški zahvat (a koja je nužna za odgovarajuće cijeljenje rane i obranu od mikroorganizama) dovodi do aktivacije imunosnog sustava pacijenta i otpuštanja protuupalnih čimbenika. Upravo ti čimbenici dolaze do središnjeg živčanog sustava, a zahvaljujući povećanoj propusnosti krvno-moždane barijere kod starijih, dolaze do samih živčanih stanica i mijenjaju ih.
Osim toga, lijekovi korišteni za postizanje anestezije također mogu biti odgovorni za pojavu POKD-a, kao i pojačano izlučivanje hormona stresa (kortizola, katekolamina) za vrijeme zahvata.
Rizični čimbenici
Dok uzroci nisu jasni, rizični faktori su pak jasno definirani i istraženi.
POKD se češće javlja kod:
- pacijenata starijih od 60 godina,
- onih pacijenata koji u anamnezi imaju moždani udar ili neki drugi oblik postojećeg kognitivnog poremećaja kao što je demencija,
- pacijenata koji piju veće količine alkohola,
- koji zbog pridruženih bolesti imaju veći anesteziološki rizik i
- pacijenata koji se podvrgavaju većim i dugotrajnijim operativnim zahvatima.
Rjeđe se pak javlja kod visokoobrazovanih pacijenata.
Može li se POKD spriječiti?
Zbog nejasnog uzroka i teškog prepoznavanja, postoperativnu kognitivnu disfunkciju teško je spriječiti i liječiti kada se pojavi. Čak 30 % pacijenata u tromjesečnom periodu nakon operaciju pokazuje određeni stupanj opadanja kognitivnih funkcija.
Važnu ulogu najvjerojatnije imaju liječnici koji neposredno skrbe za vas za vrijeme i nakon zahvata – anesteziolog i kirurg.
Ako je uzrok zaista neuroinflamatorni, primjena protuupalnih lijekova neposredno prije zahvata i adekvatno kupiranje anksioznosti i boli mogli bi imati važnu ulogu u sprječavanju pojave ovog poremećaja. Novije studije nisu pronašle povezanost incidencije POKD-a kod pacijenata koji su bili operirani u općoj ili regionalnoj (npr. spinalnoj) anesteziji, kao niti između različitih anestezioloških tehnika (totalna intravenska ili inhalatorna anestezija različitim plinovima). Pojedini lijekovi korišteni za vrijeme zahvata, kao što su opioidni analgetici ili mišićni relaksansi mogli bi pogoršati kognitivnu funkciju, dok je drugi, kao što su hipnotici propofol i deksmedetomidin štite.
Osim toga, vježbanje kognitivnih funkcija prije zahvata, održavanje odgovarajuće higijene sna i bavljenje fizičkom aktivnošću bi mogle spriječiti razvoj ovog stanja.
Zaključno
Utjecaj POKD-a na kvalitetu života pacijenta, ali i na sam zdravstveni sustav je očito velik. Iako mnogi pacijenti u postoperativnom periodu razviju neki oblik kognitivne disfunkcije, kod rijetkih se ona i prepozna. Najugroženija skupina su upravo oni koji najčešće i bivaju podvrgnuti velikim operativnim zahvatima – stariji, onemoćali pacijenti.
Interes medicinske struke za ovo područje sve je veći te bi svi koji sudjeluju u procesu liječenja pacijenta, a posebno pacijenti sami, trebali biti upoznati s mogućnošću razvoja kognitivne disfunkcije.