Kad mišići zadrhte: što je tremor mišića i koji su mogući uzroci

Tremor je naziv za nevoljno, ritmično, izmjenjivo ili oscilatorno pokretanje međusobno nepovezanih skupina mišića. Tipično zahvaća šake, glavu, dijelove lica, glasnice, trup ili noge. Može se osjetiti pri pokretu ili mirovanju, može trajati od nekoliko sekundi do nekoliko minuta, a može se i pojaviti samo jednom ili se javljati periodično, ovisno o uzrocima i stanju organizma.

Tremor se smatra poremećajem pokreta. Većina promjena neurona koje uzrokuju poremećaje pokreta nastaje u ekstrapiramidnom sustavu (dio središnjeg živčanog sustava). Zbog toga se poremećaji pokreta nazivaju još i ekstrapiramidnim poremećajima. Disfunkcija ili oštećenje neurona koji su odgovorni za tremor može nastati zbog ozljede, ishemičnog ili metaboličkog inzulta ili neurodegenerativnog poremećaja. Tremor je ponekad nasljedan (npr. esencijalni tremor).

Fiziološki i nefiziološki tremor

Tremor se može podijeliti na osnovi toga nalazi li se u fiziološkim granicama (fiziološki tremor), radi li se o primarnom poremećaju (esencijalni tremor, Parkinsonova bolest) ili je znak oštećenja središnjeg živčanog sustava (npr. nakon moždanog udara).

Fiziološki tremor je najčešći uzrok drhtavice kod inače zdravih osoba. On postoji uvijek, ali obično uzrokuje tako sitne pokrete da je uočljiv tek kod uzimanja određenih lijekova ili u određenim okolnostima (npr. kod anksioznosti, stresa, umora, tireotoksikoze, uživanja kofeina te kod uzimanja određene vrste lijekova). Ako pretjerate prilikom fizičke aktivnosti, mišići mogu drhtati kao posljedica preopterećenja. Ovo se često događa osobama koje su tek počele trenirati ili se baviti sportom. Kako biste spriječili titranje mišića nakon treninga, nemojte naglo pojačavati intenzitet vježbi i uvijek se dobro zagrijte prije početka.

Uzroci nefiziološkog tremora su brojni, ali su najčešći: esencijalni tremor, Parkinsonova bolest, oštećenje velikog ili malog mozga (npr. zbog moždanog udara ili multiple skleroze), nasljedne bolesti koje zahvaćaju mali mozak.

Lijekovi mogu uzrokovati ili pogoršati razne vrste tremora. Niske doze nekih sedativnih sredstava (npr. alkohola) mogu ublažiti neke vrste tremora (npr. esencijalni i fiziološki tremor), a veće doze ga mogu uzrokovati ili pogoršati.

Postavljanje prave dijagnoze

Budući da se dijagnoza tremora uglavnom postavlja klinički, pažljivo uzimanje anamneze i fizikalni (tjelesni) pregled su ključne polazne točke. Obavezan je potpun i opsežan neurološki pregled koji treba sadržavati obradu moždanih živaca, testiranje motoričkih i osjetnih funkcija, testiranje držanja tijela, utvrđivanje dubokih tetivnih refleksa i pokreta koji su pod nadzorom malog mozga (npr. dodirivanje vrška nosa prstom, potkoljenice petom, brzo izmjenjivanje pokreta ruku). Liječnik treba provjeriti postoji li rigidnost mišića pokrećući mišiće unutar njihovog opsega pokreta.

MR ili CT mozga treba učiniti ako je tremor naglo nastao, ako je progresija nagla te ako neurološki znakovi ukazuju na moždani udar, demijelinizirajuću bolest ili anatomski poremećaj.

Nagli početak tremora ili tremor kod bolesnika starijih od 50 godina u čijoj se obiteljskoj anamnezi ne nalazi bezazleni tremor, potrebno je hitno i podrobno obraditi.

Tremor kod starijih osoba

Tremor može jako utjecati na funkcioniranje starijih osoba, osobito ako pate od drugih tjelesnih ili spoznajnih poremećaja. Fizikalna i radna terapija omogućuju prilagođivanje, a pomoćne sprave pomažu pri održavanju kvalitete života.

Mnogi stariji bolesnici pripisuju razvoj tremora normalnom starenju i ne traže liječničku pomoć. Stariji bolesnici su osjetljiviji na neželjene učinke lijekova kojima se tremor liječi (npr. antikolinergike), stoga kod njih treba primjenjivati lijekove s oprezom te obično u nižim dozama od onih koje se inače smatraju optimalnima.