Fibromialgija ili reumatoidni artritis – što vam zapravo uzrokuje bol?

Bolesti mišićno-koštanog sustava spadaju u stanja zbog kojih pacijenti najčešće posjećuju svog obiteljskog, ali i konzilijarne liječnike. Tim bolestima pripadaju i fibromialgija te reumatoidni artritis.

Reumatoidni artritis ubraja se i u skupinu imunoloških bolesti, a to je, za početak, glavna razlika između ove dvije bolesti koje imaju i sličnosti u svojoj pojavnosti, osobito kada je riječ o bolovima u zglobovima. No ova dva stanja imaju različite uzroke, dijagnostičke metode i tretmane.

Oboje izaziva bol, ali ne bole isto

Fibromialgija obično uzrokuje bol i osjetljivost u cijelom tijelu, dok reumatoidni artritis uzrokuje bol, upalu i osjetljivost u određenim zglobovima, uglavnom u šakama. Ovog trenutka ne postoje medicinski dokazi da fibromialgija uzrokuje upalu. Međutim, ograničena istraživanja pokazuju da fibromialgija može izazvati vrstu upale koju rutinske pretrage krvi ne otkrivaju.

Fibromialgija mijenja način na koji mozak i živčani sustav procesuiraju te tumače bol. Osobe s tim stanjem često osjećaju bol i osjetljivost u cijelom tijelu te pojačanu bol kada dožive male svakodnevne ozljede.

Reumatoidni artritis je autoimuno stanje. Zbog lošeg djelovanja imunosnog sustava koji napada dijelove našeg tijela dolazi do oštećenja tkiva koje oblaže zglobove, osobito one na šaci.

Kod fibromialgije ne dolazi do degenerativnih promjena na zglobovima, dok reumatoidni artritis može izazvati teške deformacije šaka ako se ne prepozna na vrijeme i ne počne terapija na vrijeme.

Zajednički simptomi

Zajednički simptomi za obje bolesti su:

• bol koja se osjeća u različitim dijelovima tijela,
• bol se zrcali na obje strane tijela,
• ukočenost koja se pogoršava ujutro ili nakon dugih razdoblja odmora,
• kronični umor,
• smanjena pokretljivost i opseg pokreta u mišićima i zglobovima,
• depresija i tjeskoba.

Ipak, kao što je već spomenuto, bol u reumatoidnom artritisu je najveća u šakama, rijetko su zahvaćeni drugi zglobovi te se rijetko javlja bol u mišićima. S druge strane, pacijenti s fibromialgijom osjećaju bol gotovo u cijelom tijelu; u trupu, bedrima, stražnjici, rukama, leđima i potiljku.

Pacijenti s fibromialgijom mogu imati niz drugih simptoma kao što su:

• simptomi vezani uz gastrointestinalni trakt (proljev i zatvor),
• neurološke tegobe (vrtoglavice i glavobolje, problemi s pamćenjem i jasnim razmišljanjem),
• žene mogu imati bolne menstrualne cikluse,
• može se pojaviti i sindrom nemirnih nogu,
• osjetljivost na temperaturu, zvukove i buku te drugi simptomi koji izgledaju nasumično ili ih je teško objasniti (iako ih pacijenti objašnjavaju vrlo slikovito, ali ih je nama teško povezati s nekom bolešću).

Fibromialgiju je teže dijagnosticirati

Dijagnoza fibromialgije je vrlo komplicirana jer se zapravo svodi na isključivanje drugih bolesti.

Od 2010. godine American College of Rheumatology koristi Widespread Pain Index (WPI) – indeks raširenosti boli koji omogućuje standardiziranu procjenu širenja boli u tijelu. Indeks raširenosti boli temelji se na standardiziranom upitniku. U ovom upitniku pacijenti navode u kojem dijelu tijela su osjetili bol u posljednjih sedam dana. Ove informacije su binarne, tj. svaka regija tijela ocijenjena je kao: 1 = bol ili 0 = nema boli. Ukupno, WPI mjeri bol u 19 definiranih regija ili zona boli.

Postoji i jednostavniji te sustavniji način dijagnosticiranja fibromialgije – Fibromyalgia Rapid Screening Tool (FiRST) u kojem se postavljaju pitanja o lokaciji bolova, njezinom karakteru, intenzitetu te ostalim simptomima i tegobama.

S druge strane, reumatoidni artritis se relativno jednostavno dijagnosticira putem biokemijskih i imunoloških pretraga, ultrazvukom šaka i rendgenom šaka.

Liječenje

Terapija fibromialgije je simptomatska, a koriste se i antidepresivi. Terapija reumatoidnog artritisa je pak usmjerena prema smanjivanju upale, a za to postoji niz lijekova, od nesteroidnih antireumatika, metotreksata do bioloških lijekova koje određuje reumatolog i/ili imunolog.

Zaključno bismo mogli reći da nije zahvalno imati niti jednu od ove dvije bolesti, jer obje izazivaju bolove, izuzetno smanjuju kvalitetu života te iziskuju učestale kontrole liječnika obiteljske medicine kao i konzilijarnih liječnika.