Reagirajte pravovremeno na simptome suženja mokraćne cijevi

Struktura uretre bolest je kod koje dolazi do suženja mokraćne cijevi i, posljedično tome, do otežanog mokrenja. Suženje mokraćne cijevi može biti parcijalno ili kompletno, solitarno ili višestruko, a može nastati na bilo kojem dijelu mokraćne cijevi. Suženja se razlikuju po izgledu (cirkularno, tubularno, ljevkasto, dijafragma…) i dužini suženja.

Suženje mokraćne cijevi predstavlja vezivno (fibrozno) suženje izgrađeno od kolagenih vlakana mokraćne cijevi. U težim slučajevima fibroza može zahvatiti spongiozno (spužvasto) tijelo mokraćne cijevi i okolno tkivo.

Uzročnici suženja mokraćne cijevi

Postoji više mogućih uzročnika suženja mokraćne cijevi, pa može nastati kao posljedica:

• traume („najahivanje“, fraktura zdjelice, udarac u međunožje),
• infekcije (gonokok, klamidija, tuberkuloza …),
• dermatoloških oboljenja (Lichen sclerosus),
• urođenih anomalija penisa (hipospadija) ili urođene promjene u vidu membrane mokraćne cijevi,
• kirurških zahvata na mokraćnoj cijevi, mjehuru i prostati (endoskopski zahvati),
• ili može biti nejasnih uzroka (idiopatska).

Simptomi i komplikacije

U simptomatologiji dominira:

• blago ili intenzivnije suženje mlaza mokraće,
• otežano izmokravanje,
• isprekidani mlaz mokrenja,
• dugotrajno izmokravanje,
• bolnost pri mokrenju i
• napinjanje kod akta mokrenja.

Posljedice suženja mokraćne cijevi dovode do problema s mokrenjem, od vrlo blagih (nešto uži mlaz urina) preko izraženih tegoba, pa sve do kompletnog zastoja mokraće. Najčešće komplikacije suženja mokraćne cijevi bilo kojeg porijekla jesu:

• otežano i bolno mokrenje,
• učestale infekcije mokraćnih puteva i prostate,
• djelomični ili kompletni zastoj mokraće,
• nastanak kamenaca u mokraćnom mjehuru i mokraćnim kanalima,
• bubrežno zatajenje.

Postavljanje dijagnoze i liječenje   

Dijagnostika suženja mokraćne cijevi sastoji se od laboratorijskih pretraga, testiranja akta mokrenja (uroflow), endoskopskog pregleda mokraćne cijevi (uretrocistoskopija) i kontrastnog snimanja mokraćne cijevi (uretrografija).

Liječenje suženja mokraćne cijevi ovisi o lokaciji suženja, njezinoj dužini, dobi bolesnika, mehanizmima nastanka suženja te još nekim parametrima. Ono može uključivati jednostavne metode kao što je bužiranje i postavljanje katetera, pa složenije poput endoskopskih zahvata, a na kraju i otvorene rekonstrukcije mokraćne cijevi.

Uspješnost liječenja

Kod određenog broja bolesnika, nakon upale ili traume, dolazi do povratka suženja, što se onda prvenstveno liječi bužiranjem. Kod bužiranja se suženje, možemo tako reći, zaliječi jer se mokraćna cijev proširi specijalnim instrumentima (bužijama). Većini pacijenata je nakon bužiranja bolje, no nakon nekog vremena se tegobe vraćaju i ponovno moraju ići na zahvat.

Nešto dugotrajniji učinak postiže se širenjem mokraćne cijevi postavljanjem urinarnih katetera (od onih manjeg lumena do većih. Svakih nekoliko dana se čini zamjena i tako do šest tjedana). Učinak je nešto dugotrajniji, ali je problem što pacijenti, posebno oni mlađe životne dobi, nisu voljni nositi kateter.

Dugotrajniji efekt se postiže endoskopskim operativnim zahvatom, uretrotomijom, odnosno presijecanjem kraćeg suženja hladnim nožem ili laserskom sondom. Ni u tom slučaju liječenje ne daje trajni rezultat. Ureotomia interna je operativni zahvat kod kojeg se u mokraćnu cijev uvodi specijalni instrument uretrotom kojim se presijeca mjesto suženja i tako rješava suženje mokraćne cijevi. Zahvat traje kratko, 10 do 15 minuta, a potom se u mokraćnu cijev postavlja balon kateter koji ostaje četiri do šest tjedana. Komplikacije ovog zahvata su upala i povratak suženja na istom mjestu.

Dugotrajni rezultat liječenja postiže se otvorenim operativnim zahvatom ekscizijom sužene mokraćne cijevi i spajanjem kraja s krajem ili operacijom suženja incizijom mjesta strikture te stavljanjem grafta (presatka) bukalne sluznice (sluznice usne šupljine).

To je operacija kod koje se otvorenim zahvatom pristupa suženju mokraćne cijevi. Ako je suženje kraće od dva centimetra radi se TT anastomoza mokraćne cijevi. Ako je duže od dva centimetra, radi se plastika uretre (umjesto uretre postavlja se sluznica usta ili mokraćnog mjehura). I kod ovog zahvata se, kao i kod uretrotomije interne, postavlja kateter u mokraćnu cijev. Najčešće komplikacije ovih zahvata su krvarenje, upala ili povratak suženja.

Može li se suženje uretre spriječiti?

Kao i kod svih drugih bolesti, potrebno je što ranije dijagnosticirati problem te utvrditi njegovu težinu da bi se liječenjem spriječile moguće komplikacije.

Treba se čuvati, koliko je to moguće, jer dobar dio suženja nastaje kao posljedica upala uzrokovanih spolno prenosivim uzročnicima bolesti. Na uzroke traume i posljedice operativnih zahvata sami ne možemo značajnije utjecati.