Zdravlje
Ljepota
Nutricionizam
Lifestyle
ADIVA
Program vjernostiZatvor kod beba: Uzroci, simptomi i kako pomoći djetetu
Zatvor (opstipacija) podrazumijeva neredovitu defekaciju, prisutnost stolice velikog kalibra ili otežanu i bolnu defekaciju. Radi se o relativno čestom problemu dječje dobi čija se učestalost procjenjuje na 10-15%, iako prema nekim studijama zahvaća i do 30% djece. Oko 17% opstipacija u djece počinje već u dojenačkoj dobi.
Koliko djeca normalno imaju stolica dnevno?
Prosječan broj stolica u djetinjstvu smanjuje se s 4 stolice dnevno u prvom tjednu života na 1.7 stolica dnevno u dobi 2 godine i 1.4 stolice dnevno u dobi 4 godine. Kod djece u prva 4 mjeseca učestalost i konzistencija stolica ovise o načinu prehrane. Tako dojena djeca u prva 3-4 tjedna života mogu imati stolicu uz svaki podoj ili samo jednu stolicu u 2 tjedna. Pojava tvrdih stolica znatno je češća u djece na prehrani adaptiranim mliječnim pripravkom nego dojenih.
ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI
Koji su najčešći uzroci zatvora kod beba i male djece?
Kod većine (90-95%) djece radi se o funkcijskom poremećaju (funkcijska opstipacija) kod kojeg ne postoji anatomska abnormalnost ili bolest. Tegobe često počinju nakon bolne defekacije tvrde stolice što pokrene mehanizam zadržavanja stolice i daljnje pogoršanje problema.
U dojenčadi (djece u prvoj godini života) tipična je pojava funkcijskog zatvora nakon prijelaska s prehrane majčinim mlijekom na prehranu adaptiranim mliječnim pripravkom ili uvođenja dohrane (krutih nemliječnih obroka), a u male djece tijekom procesa stjecanja kontrole sfinktera.
Organski poremećaji, dakle patološki uzroci zatvora mogu biti vrlo različiti, od anatomskih (prirođenih) anomalija (spektar atrezije anusa, kongenitalni megakolon, poremećaji enteričkog živčanog sustava i mišićne stijenke crijeva) do kroničnih bolesti probavnog sustava (cistična fibroza, celijakija, alergija na kravlje mlijeko), metaboličkih i endokrinoloških poremećaja (poremećaji metabolizma kalcija, poremećaj funkcije štitnjače) i neuroloških poremećaja, uključujući i dojenački botulizam.
U kojeg djeteta ćemo posumnjati na organski uzrok zatvora?
Upozoravajući simptomi i znakovi koji upućuju na moguću organsku podlogu su:
- vrlo rani početak tegoba (prvi mjeseci života)
- zakašnjela evakuacija mekonija (prve stolice) nakon prvih 48 sati života
- postojanje prirođenog megakolona (Hirschsprungove bolesti) u obitelji
- stolica uskog kalibra ili eksplozivna evakuacija stolice
- krv u stolici iako nema vidljivih analnih fisura (ranica analnog kanala)
- nenapredovanje na težini
- izrazita napuhnutost
- učestalo povraćanje (posebice sadržaja s primjesama žuči)
- vrućica
- postojanje nekih promjena analne regije (abnormalan izgled ili pozicija, postojanje perianalne fistule: abnormalne komunikacije između crijeva i kože u okolici samog anusa)
- promjene kože u području donjeg dijela leđa (pigmentacija, čuperak dlake, jamica).
Dojenče sa upozoravajućim znacima u anamenzi ili kliničkom statusu treba uputiti gastroenterologu na dalju obradu.
Kako pomoći djetetu sa zatvorom?
Kod dojenčeta na prehrani isključivo majčinim mlijekom koje nema upozoravajućih znakova preporuča se samo praćenje. Od koristi mogu biti već same fizikalne mjere: povremeno postavljanje dojenčeta u položaj na trbuhu (samo dok je budno), a u položaju na leđima povremeno lagano masiranje trbuha u smjeru kazaljke na satu. U ove djece, važno je ne pobrkati bezazleno izostajanje stolice koja kod evakuacije nije tvrda s pravim zatvorom gdje je stolica tvrda i teško izlazi.
U dojenčadi na prehrani adaptiranim mliječnim pripravkom potrebno je obratiti pažnju na način pripreme adaptiranog pripravka (pravilna priprema u skladu s uputama proizvođača). Ukoliko je dijete već u dobi uvođenja dohrane preporučuje se uvođenje voćnih obroka koji sadrže dovoljno fruktoze i vlakana (kruška, jabuka, šljiva). Ukoliko su simptomi i dalje prisutni, može se razmotriti uvođenje adaptiranog mliječnog pripravka koji je namijenjen dojenčadi sa zatvorom i u kojem je povećan udio magnezija i ß-palmitata. Općenito je potrebno osigurati dovoljan unos tekućine.
Ukoliko dojenče ili malo dijete i dalje ima tegobe, a nema upozoravajuće znakove, pedijatar će u terapiju uvesti osmotski laksativ koji će omekšasti stolicu (laktuloza ili polietilen-glikol) i neće dovesti do navikavanja. U nekim slučajevima bit će potrebno prethodno osigurati evakuaciju akumulirane tvrde stolice u zadnjem dijelu crijeva kraćom primjenom mikroklizmi s glicerolom, glicerinskih čepića, klizmi s fiziološkom otopinom ili iznimno rijetko male doze čepića podražajnog laksativa (bisakodil).
Važno je naglasiti da se u slučajevima duljeg trajanja tegoba (kronični zatvor) terapija osmotskim laksativima ponekad mora primjenjivati tijekom više mjeseci i da ukidanje terapije mora biti postupno. Pravovremeno uvođenje terapije znatno skraćuje vrijeme trajanja terapije i rizik ponovnog vraćanja tegoba.
Zaključno
Možemo reći da je zatvor kod beba i male djece problem s kojim se često susrećemo, a srećom je u većini slučajeva funkcijske prirode te se uz pravovremene mjere može riješiti i nije potrebno podzimati specifične dijagnostičke postupke. U slučaju da pored zatvora postoje neki znaci koje smatramo upozoravajućima, potrebno je dijete uputiti gastroenterologu i provesti dijagnostičku obradu kako ne bi promaknuo organski uzrok (bolest ili anomalija) problema.
Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.