Zaštita protiv pneumokoka: zašto je važno cijepiti djecu
Pneumokokna bolest, uzrokovana bakterijom Streptococcus pneumoniae, često pogađa djecu, kao i osobe starije životne dobi. Ova bakterija može uzrokovati blage respiratorne infekcije, ali i ozbiljne komplikacije poput meningitisa, upale pluća i bakterijemije
Bakterija Streptococcus pneumoniae, koja se naziva i pneumokok, čest je uzročnik upala dišnih puteva, a komplikacije ovih bolesti nisu rijetke. Riječ je o vrlo rasprostranjenom uzročniku, naročito u djece koja pohađaju kolektiv – prema vlastitom praćenju, u 40% djece se nalazi u obrisku sluznice nosa.
Pneumokokna bolest, uzrokovana bakterijom Streptococcus pneumoniae, često pogađa djecu, kao i osobe starije životne dobi. Ova bakterija može uzrokovati blage respiratorne infekcije, ali i ozbiljne komplikacije poput meningitisa, upale pluća i bakterijemije. Cijepljenje protiv pneumokoka ključni je korak u sprječavanju ovih bolesti.
Doznajte više o cjepivima izvan Programa obveznog cijepljenja djece
Što je pneumokokna bolest?
Pneumokok je čest uzročnik infekcija respiratornog sustava, naročito u djece koja pohađaju kolektiv. U pravilu je riječ o kolonizaciji ove bakterije koja ne uzrokuje većih smetnji osim curenja nosa i kašljanja. No izrazito agresivni (invazivni) sojevi mogu uzrokovati u dječjoj dobi pneumokoknu bolest (bakterijemiju, meningitis), upalu pluća i upale srednjeg uha.
Česti simptomi su:
- kašalj,
- curenje nosa,
- povišena temperatura i
- bolovi u trbuhu.
Rizične skupine su:
- djeca mlađa od 5 godina,
- starije osobe te
- osobe s kroničnim bolestima i oslabljenim imunitetom.
Koji su simptomi pneumokokne bolesti?
Klinička prezentacija invazivnih oblika bolesti tijekom prvih sati može biti nespecifična, većinom se očituje pogoršanjem općeg stanja, adinamijom (klonulošću i slabošću tijela uslijed bolesti), stenjanjem, kašljem, povraćanjem, abdominalnim bolovima ili kapilarnim krvarenjima u koži.
Zašto su djeca u predškolskoj dobi podložnija infekcijama?
Na prvom se mjestu nalazi smanjena sposobnost stvaranja protutijela za pojedine skupine bakterija kad, s obzirom na prirodnu dinamiku dozrijevanja podtipova IgG-protutijela, postoji smanjena otpornost na određenu skupinu bakterija (IgG2 djeluju na bakterije s polisaharidnom kapsularnom ovojnicom). IgG1 i IgG4 prvi dozrijevaju, potom IgG3 (oko 10. godine dosežu razinu odrasle osobe) dok IgG2 dozrijeva posljednji i doseže maksimalne vrijednosti u 12. godini života.
Na drugom je mjestu boravak u dječjim kolektivima, gdje su djeca u kontaktu s vršnjacima iste dobi te stoga postoji i veća izloženost potencijalnim izvorima zaraze uzročnicima na koje su manje otporni. U dječjim kolektivima s mješovitom dobnom strukturom ta je opasnost manja te je manja učestalost infekcija dišnih puteva. Osim toga, starija su djeca već usvojila higijenske navike te je manja mogućnost širenja zaraze prljavim rukama, ekskretom iz nosa i usta te isključivom uporabom osobnih predmeta (čaše, četkice za zube, ubrusi, rupčići, posteljno rublje).
Veći broj studija pokazuje povezanost između ranog polaska u kolektiv i veće učestalosti upala dišnih puteva. Čimbenik rizika za upale dišnih puteva tri je puta veći u skupini između 2. i 5. godine, u usporedbi s djecom iste dobi koja su bila kod kuće. U usporedbi s ruralnom populacijom, taj je problem izraženiji u gradskoj populaciji. Švedska skupina autora u svojoj je studiji pokazala da djeca koja pohađaju klasične vrtićke skupine dvostruko češće izostaju zbog bolesti, u usporedbi s djecom koja su zbrinuta u obiteljima u manjim skupinama (3–6 djece).
Pneumokokom se može zaraziti bilo tko, naročito mala djeca, osobe starije od 50 godina, kao i bolesnici s bolestima srca, pluća i bubrega, dijabetičari, alkoholičari te osobe koje boluju od malignih bolesti.
Važnost cijepljenja protiv pneumokoka
Cijepljenjem protiv S. pneumoniae može se spriječiti nastanak teških oblika bolesti koje on uzrokuje. Budući da zbog porasta otpornosti ove bakterije na antibiotike liječenje postaje sve teže, opravdano je sprečavanje ovih bolesti cijepljenjem.
Vrste cjepiva protiv pneumokoka
Cjepivo protiv pneumokoka (23-valentno) dobro je poznato i na ovom mjestu ne treba ga posebno isticati. Treba napomenuti da je sposobnost stvaranja specifičnih protutijela na polisaharide ovojnice u djece do 2. godine vrlo mala (dinamika dozrijevanja IgG2). Unatrag nekoliko godina je na tržištu dostupno 13-valentno konjugirano cjepivo protiv 13, odnosno 10 invazivnih serotipova streptokoka pneumonije koje se primjenjuje od 6. tjedna života te pruža visoku razinu zaštite protiv invazivnih oblika te bolesti (upala mozga i ovojnica, bakterijemija).
Prednosti 13-valentnog cjepiva
Za razliku od 23-valentnog cjepiva, cijepljenjem 13-valentnim cjepivom smanjuje se i mogućnost kliconoštva te je i mlađe, necijepljeno dijete koje ne boravi u kolektivu (mlađi brat ili sestra kod kuće), posredno zaštićeno.
Također se čini da 23-valentno polisaharidno cjepivo, za razliku od konjugiranog, ne smanjuje učestalost upala srednjeg uha uzrokovanih pneumokokom. Kako se proteklih godina bilježi sve veća učestalost rezistentnih sojeva pneumokoka, važnost specifične zaštite sve je veća.
Cijepljenje protiv invazivnih sojeva pneumokoka
Na portalu ADIVA.hr pratite specijal o cjepivima koja nisu u programu obveznog cijepljenja, a predstavljaju važan dio zaštite djece...
SAZNAJTE VIŠEUčinkovitost cjepiva u različitim dobnim skupinama
Osim smanjenja učestalosti invazivnih oblika pneumokokne bolesti i upala srednjeg uha, cijepljenje 13-valentnim cjepivom značajno smanjuje i učestalost pneumonija (posebice teških oblika).
Cijepljenjem najmlađih posredno se smanjuje i učestalost pneumokokne bolesti u starijih članova obitelji (djed, baka).
Procjenjujući epidemiološki učinak na pojavnost invazivnih oblika pneumokokne infekcije, ilustrativni su podaci iz SAD-a gdje je 2000. godine uvedeno cijepljenje sedmerovalentnim konjugiranim cjepivom da bi 2010. godine bilo zamijenjeno 13-valentnim.
O cijepljenju nastavite čitati na blogu platforme LittleDot. Ondje možete za sva dodatna pitanja ili nejasnoće vezane uz pneumokok kontaktirati prof. dr. sc. Milivoja Jovančevića.