Zdravlje > Dječje zdravlje

Meningitis u dječjoj dobi – uzroci, simptomi i liječenje

Upala moždane ovojnice može se dogoditi u bilo kojoj životnoj dobi, a kod male je djece rizik povećan, ovisno o uzročniku. Pravovremeno prepoznavanje meningitisa iznimno je važno

meningitis virusni meningitis bakterijski meningitis
PREGLED SADRŽAJA
  1. Bakterijski meningitis
  2. Simptomi bakterijskog meningitisa
  3. Dijagnosticiranje bakterijskog meningitisa
  4. Virusni meningitis
  5. Gljivični meningitis
  6. Aseptični meningitis
  7. Dijagnostička obrada
  8. Liječenje
  9. Uspješnost liječenja
  10. Mogućnosti cijepljenja

Upalu ovojnice mozga i kralježničke moždine nazivamo meningitis. Riječ je o upali koja najčešće nastaje širenjem bakterija ili virusa, rijetko gljiva ili parazita. Jedan od mogućnih uzročnika je i Mycobacterium tuberculosis koji uzrokuje tuberkulozni meningitis. Najčešće se razvija prodorom bakterije iz krvi (npr. u sklopu sepse), ali može i direktnim širenjem (npr. iz srednjeg uha ili sinusa).

Od meningitisa se može oboljeti cijeli život, a u dječjoj dobi postoje određeni periodi koji nose veći rizik, ovisno o uzročnicima, od rane novorođenačke dobi, pa do dobi iznad pet godina života. Oslabljen imunološki sustav ili slaba mogućnost lokaliziranja infekcije (npr. u male djece) povećava rizik razvoja meningitisa.

Meningitis je vrlo opasan: Prepoznajte simptome i odmah se javite liječniku

Posebno su rizična novorođenčad u prvih nekoliko dana života kada su često i simptomi nejasni, a bolest može vrlo brzo napredovati i napraviti velika oštećenja.

Bakterijski meningitis

Bakterijski meningitis je najozbiljniji oblik koji može ugrožavati dijete ako se pravovremeno ne liječi. Postoje različite vrste bakterija koje ga mogu uzrokovati:

Bakterija Haemophilus influenzae tip B je sve manje uzročnik zbog procjepljivanja populacije.

Simptomi bakterijskog meningitisa

Kod meningokoknog meningitisa karakteristična je pojava sitnih krvarenja u koži, petehija, koje može vrlo brzo napredovati i zahvatiti veće površine kože ili prste.

Uz povišenu tjelesnu temperaturu, mučninu i/ili povraćanje te bolove, anamnestički opis tegoba se može razlikovati ovisno o dobi djeteta.

Tako su u djece mlađe od godinu dana simptomi često nespecifični. Od strane roditelja/skrbnika dobiju se informacije kako je dijete razdražljivo ili pretjerano pospano, ne želi jesti, neutješno plače ili čak pojačano plače na promjenu položaja ili uzimanje u naručje (tzv. paradoksalni plač).

Djeca starija od godinu dana će se žaliti na glavobolju, bolove u vratu ili leđima. Moguća je pojava konvulzivnog napadaja neovisno o dobi djeteta.

Dijagnosticiranje bakterijskog meningitisa

Prilikom pregleda karakterističnim se smatra kočenje vrata, te takozvani Brudzinski i Kernigov znak, ali ne moraju uvijek biti prisutni, pogotovo u male djece mlađe od 12 mjeseci ili dojenčadi s hipotonijom ili još neusvojenom kontrolom držanja glavice.

Virusni meningitis

Virusni meningitis je lakši oblik meningitisa koji rijetko ima smrtni ishod. Najčešći uzročnici su infekcije enterovirusima u ljeto i ranu jesen, ali mogu biti i drugi npr. arbovirusi ili herpes simplex virus.

Simptomi znaju nalikovati gripi, pa se vrućica i glavobolja mogu javiti prije nekih karakterističnih tegoba poput ukočenog vrata, povraćanja ili iritacije na svijetlo.

Obično traje četiri do osam dana bez komplikacija, ali moguć je i teži tijek s pojavom poremećaja stanja svijesti i epilepsijskih napadaja.

Gljivični meningitis

Gljivični meningitis je rijedak i uzrokuju ga npr. Candida species, Cryptococcus neoformans ili Aspergillus species. U tijeku može ići vrlo podmuklo s postupnim pogoršavanjem tegoba, glavobolje i povraćanja danima.

Aseptični meningitis

Termin aseptični meningitis označava one uzročnike koji se ne mogu jednostavno dokazati u mikrobiološkom ili virološkom laboratoriju, npr. Borrelia burgdorferi (Lajmska bolest) koja se prenosi preko zaraženih krpelja.

Dijagnostička obrada

Dijagnostička obrada uključuje proširene hematološke i biokemijske testove u kojima se nađu povišeni upalni parametri, znakovi bakterijske infekcije ili sepse. Uzimaju se i koagulacijski testovi zbog otkrivanja poremećaja u zgrušavanju krvi. Mikrobiološki testovi često iz više tjelesnih uzoraka radi traženja jasnog uzročnika i određivanja ciljane antibiotske terapije.

Kod sumnje na meningitis neizostavni postupak je lumbalna punkcija te analiza cerebrospinalnog likvora. Provodi se u bolničkim uvjetima sterilnim uvođenjem igle u spinalni prostor nisko u kralježnici i uzimanjem dovoljne količine uzorka za svu potrebnu analizu. Ponekad ju je, ovisno o tijeku tegoba, po započetom liječenju potrebno i ponoviti.

U diferencijalnoj dijagnozi treba uzeti u obzir i encefalitis (upalu mozga), gnojni apsces u središnjem živčanom sustavu, ali i toksične encefalopatije.

Liječenje

Liječenje se provodi u bolnici uz opće mjere potpore te nadzor i korekcije tjelesnih funkcija uz stručno vodstvo i suradnju više specijalnosti (infektolog, mikrobiolog, pedijatar, neurolog/neuropedijatar, intenzivist).

Kod bakterijskog meningitisa se u prvom redu daju antibiotici čiji izbor ovisi o dobi i uzročniku, u visokim dozama. Virusni meningitis često nije potrebno liječiti osim potpornim i simptomatskim mjerama. Iznimka je herpes simplex virus gdje se primjenjuje aciklovir. Gljivični i npr. tuberkulozni meningitis imaju posebne lijekove koji se često moraju uzimati duže vrijeme.

Uspješnost liječenja

Prognostički je najlošiji bakterijski (gnojni) meningitis koji može završiti i smrtnim ishodom, a u otprilike 25% djece zaostaje neurološki deficit (oštećenje sluha, motorni ispad, mentalna retardacija, epilepsija).

Virusni meningitis i aseptički meningitis (npr. kod Lajmske bolesti) u pravilu imaju dobru prognozu. Gljivični i tuberkulozni u velikoj mjeri ovise o stadiju bolesti kada je započeto liječenje.

Mogućnosti cijepljenja

Neovisno o uzročniku, što ranije dijagnosticiranje meningitisa nosi bolji konačni ishod i prognozu. U slučaju sumnje na meningitis ne odgađajte posjet liječniku.

Mjere prevencije i cijepljenja protiv bakterije Haemophilus influenzae tip b (HIB) su rezultirale znatnim smanjenjem u pojavi meningitisa, kao i drugih teških invazivnih stanja uzrokovanih HIB-om. Cjepivo protiv određenih invazivnijih sojeva bakterije Streptococcus pneumoniae (pneumokok) je također pokazalo veliku učinkovitost u prevenciji težih infekcija, pa tako i pneumokoknog meningitisa koji u pravilu ostavlja teške posljedice.