Anksioznost kod djece: Kako prepoznati znakove koje ne treba ignorirati

Razlikovati strah, anksioznost i brigu

Strah

Strah je emocija koja nas pokreće za „borba- bijeg reakciju“ tako što aktivira autonomni dio našeg živčanog sustava: mišići se napinju, ubrzano dišemo, srce nam jače udara… Ova reakcija prestaje kada nestane prijetnja koja je strah izazvala. Kako se dijete razvija tako se razvija i percepcija prijetnje pa će se šestomjesečno dijete obično bojati glasnih zvukova, trogodišnjak mraka, a dijete u dobi u 6- 12 godina bojat će se malih ozljeda.

Anksioznost

Anksioznost je stanje neugodnog afekta koja uključuje napetost, strepnju i zabrinutost da će se dogoditi neki negativan događaj, situacija ili nesreća. Anksioznost na tjelesnom planu isto uključuje aktivaciju autonomnog živčanog sustava, a može služiti tome da planiramo budućnost, npr. može biti motivirajuća za dijete da uči za predstojeći ispit.

Briga

Dok je anksioznost kompleksan emocionalni odgovor koji uključuje i fiziološku, misaonu i motoričku komponentu, briga ima naglasak na misaonoj komponenti. Ona uključuje predodžbe ili misli koje su povezane s mogućim negativnim ishodima gdje se osoba istovremeno priprema za neugodni događaj i traži način da ga izbjegne.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Strahovi i brige rastu i razvijaju se sukladno s djetetovim razvojem

Kao što i mi odrasli imamo brige i strahove karakteristične za odraslu dob, primjerice egzistencijalni strah ili brige oko bolesti, tako i djeca imaju brige i strahove koji su sukladni s njihovim razvojem.

Primjerice, do navršene prve godine života postupno se pojačavaju strah od nepoznati osoba i nepoznatih objekata što odražava kognitivni razvoj djeteta u kojem ono stječe sposobnost da upamti i razlikuje poznato od nepoznatog. U ranoj predškolskoj dobi strahovi su konkretni i odražavaju neposredno iskustvo, kao npr. strah od životinja, mraka ili da dijete ostane samo. Kako se djeci razvija mašta tako strahovi počinju biti apstraktniji i oni se mogu bojati bića iz mašte. Kod predškolaraca se razvija sposobnost planiranja i svjesnost o drugim ljudima pa se dijete može bojati nekih socijalnih situacija, ozljeda, bolesti… Polaskom u školu javljaju se strahovi vezani uz školu.

Slično je s brigama. Vrtićanci se brinu oko zamišljenih pojava, djeca u dobi od 5-6 godina najviše se brinu oko prijetnji vlastitoj fizičkoj dobrobiti, a nakon 7-8 godine brinu se oko svoje izvedbe, socijalne evaluacije i psihičke dobrobiti.

Ono što je roditeljima bitno znati jest to da će većinu ovih strahova i briga djeca, uz adekvatnu roditeljsku podršku, emocionalni dijalog i razumijevanje, moći „prerasti“, a da se ne radi o poremećaju koji zahtjeva posebnu dijagnostiku i psihoterapijski tretman.

Simptomi anksioznih poremećaja kod djece

Anksiozni poremećaji kod djece koji traže posebnu pozornost stručnjaka nisu ranije opisani očekivani strahovi, anksioznosti i brige. Radi se o poremećajima poput školske fobije, socijalnog anksioznog poremećaja, paničnog poremećaja… Anksioznost tada ima simptome koje promatramo kroz 4 domene: ponašajnu, kognitivnu, fiziološku i emocionalnu.

• Emocionalni simptomi: strah djeteta da će izgubiti kontrolu, strah od smrti, strah od odvajanja od roditelja, strah da ostane samo doma, strah od socijalnih situacija u kojima su nepoznati ljudi, strah od određenih situacija ili objekata (visina, životinje, krv…)
• Ponašajni simptomi: izbjegavanje škole ili neke aktivnosti, npr. javno izlaganje, izbjegavanje usmenih i/ili pismenih ispita, odbija spavati samo ili kod nekog poznatog (npr. baka)…
• Kognitivni simptomi: misli negativnog predviđanja budućnosti poput: „Osramotit ću se“, „Onesvijestit ću se“, „Ako nešto kažem oni će misliti da sam glup“.
• Fiziološki simptomi: noćne more, napetost, nemir, glavobolja, umor, poteškoće koncentracije, poteškoće spavanja, ubrzan rad srca, znojenje, drhtanje, teškoće disanja, bol u trbuhu, mučnina…

Kada potražiti pomoć?

Opisani simptomi mogu se javiti kod svakog djeteta. Jedan simptom ne znači poremećaj nego dijete treba promatrati kao cjelovito biće imajući na umu i njegove jake strane i kako se ono suočava sa svojom anksioznošću i strahovima. Ipak sljedeća pitanja mogu vam pomoći da odlučite treba li vašem djetetu pomoć:

Je li anksioznost razvojno primjerena?

S obzirom da se većina jasličke djece boji separacije od roditelja te neutješno plaču kad ih ostavimo u vrtiću tu se ne radi o poremećaju i takve reakcije kod djeteta neće izazvati trajne teškoće. Međutim, ako školsko dijete ima strah od separacije od roditelja i zbog toga se boji ići u školu ili na rođendan kod vršnjaka onda to nije razvojno primjereno.

Dovodi li anksioznost do značajne subjektivne patnje djeteta?

Dijete može jako plakati jer se razdvaja od prijatelja kad ide doma s igranja, a za 10 minuta sasvim normalno nastaviti svoj život i aktivnosti kao da ništa nije bilo. To nije patnja. Značajna patnja je, primjerice, da dijete želi sudjelovati na školskoj priredbi, ali mjesecima ranije ne može zaspati po noći jer se brine da će se osramotiti.

Je li anksioznost proporcionalna situaciji?

Većina djece nerado ide vaditi krv i cijepiti se te osjeća strah, nelagodu, a neki i zaplaču, ali većina ih se brzo umiri te ih roditelji mogu „nagovoriti“ na suradnju. Međutim, kod neke djece taj strah može biti toliko ekstenzivan da se počnu tresti, plakati i imaju iznimnu uznemirenost koja izgleda kao panični napad.

Psiha i emocije

Kada sramežljivost postaje problem? Razlike između introvertnosti, sramežljivosti i socijalne anksioznosti

Koliko anksioznost/strah narušava svakodnevno funkcioniranje?

Ako je dijete napeto tijekom ispita, ali taj ispit napiše, sudjeluje dalje u nastavi i pohađa redovito školu ne možemo reći da je narušeno funkcioniranje. Međutim, ako dijete izostaje iz škole, izbjegava ispite ili ima glavobolje onda zaključujemo da je njegovo funkcioniranje narušeno.

Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.

PODIJELI